Ona je jedna od najpoznatijih pjevačica s ovih prostora, a iza sebe ima karijeru na kojoj joj mogu zavidjeti i brojne svjetske zvijezde. Početkom '80-ih počela je žariti i paliti scenom bivše Jugoslavije, a u svojoj dugogodišnjoj karijeri oborila je sve rekorde koji su se mogli oboriti. Ovaj mjesec proslavila je jubilarnih 40 godina karijere, a tim povodom dala nam je ekskluzivnu ispovijest u kojoj se prisjetila svojih početaka, uspona, padova, teških i sretnih trenutaka. Ona je Lepa Brena.
Desetljećima ste jedna od najpopularnijih žena na estradi i dali ste stotine intervjua. Postoji li neko pitanje koje vam novinari ne postavljaju često, a voljeli biste odgovoriti na njega?
Upravo sam 6. travnja 2021. obilježila okruglih 40 godina mog radnog staža u estradnom svijetu, pjevačkoj produkciji i jednoj kratkoj filmskoj karijeri. Kada vratim film, mislim da ne postoji pitanje na ovom svijetu koje mi novinari iz svih rubrika nisu postavili. Ipak, nastavila sam biti iskrena prema svojoj publici i otvoreno odgovarati na pitanja - iskreno o onome što mislim i kako se osjećam. Način na koji sam razmišljala o životu, stvaranju, profesionalnim, moralnim i etičkim načelima kao 21-godišnjakinja nije se ni danas promijenio. U ovih 40 godina trudila sam se publici dati svoj maksimum. Nisam htjela biti bolja od nekog drugog, nego sam željela svaki put kada objavim album, pojavim se u filmu ili gostujem u nekoj emisiji biti bolja verzija sebe.
Počeli ste raditi još u tinejdžerskim danima? Kako sada gledate na svoje početke? Kako ste uspjeli sve stizati?
Kada sam se počela baviti show businessom, shvatila sam da trebam dati sve od sebe. Naravno, kao i svaki drugi, početak je bio težak i naporan. Svoju karijeru počela sam sa Slatkim grehom koji je tada imao šest ili sedam članova pa se na velikim turnejama povećao s 30 na 50 do 60 ljudi, a na velikim koncertima, koji ste imali priliku posljednji put gledati u Zagrebu i Beogradu, bilo je samo na sceni 150 sudionika te je još toliko ljudi sudjelovalo u produkciji i realizaciji cijelog projekta.
Trudila sam se uvijek publici ponuditi nešto novo i, ono najvažnije - u svakom trenutku pružiti im svoju ljubav, iskrenost i svaki atom pozitivne energije koju prikupljate živeći pravim sportskim životom. Kada se bavite scenom i pjevanjem, ne znači da trebate samo brendiranu i lijepu odjeću nego trebate živjeti zdravo i uvijek biti u top-formi. Kada sam počela karijeru, uspjela sam skinuti 16 ili 17 kilograma, i to samo zato što sam promijenila način prehrane. Kada odlučite smršavjeti ili oblikovati svoje tijelo, onda iza svega treba stajati čvrsta ruka i stav, pomoć nutricionista ili osobno znanje kada je riječ o prehrani. Moram naglasiti da je važna i neka vrsta sportske aktivnosti koja vam najviše odgovara.
Međutim, između 1981. i 1990. godine Slatki greh i ja imali smo po dva koncerta na dan pa nije bilo potrebe za dodatnom sportskom aktivnošću. Solistički koncerti su trajali po dva sata, i to svaki dan i tako 10 do 15 dana bez pauze. Nakon toga došao bi odmor od tri ili četiri dana pa sam takve pauze koristila za normalan život i odmor. No na početku karijere ni odmori nisu bili klasični. Tada nije postojao ni internet ni mobitel, a svi intervjui s istaknutim i kvalitetnim novinarima radili su se 'jedan na jedan'. Danas se situacija na estradnom nebu potpuno promijenila. Pjevači s 40 godina staža su se na neki način uklopili, ali nepromjenjivo je ostalo jedino povjerenje publike, ljubav prema našoj publici, iskrena emocija prema pjesmi te nevjerojatna energija između slušatelja i pjevača. To nam daje nevjerojatnu snagu i predivnu emociju koja nas usrećuje, čini nas lepršavijim, zadovoljnijim i zbog toga su koncerti uživo najljepše iskustvo na svijetu.
To je na početku karijere bio doista posvećen život. Morali ste biti predani poslu, morali ste biti odmorni, niste smjeli biti previše siti, ali ni previše gladni. Zaključila bih da je to doista discipliniran i sportski život te vjerujem da upravo to daje trajne rezultate, kako kod mene tako i kod svih drugih koji se bave ovim poslom.
Jesu li postojali trenuci kada ste htjeli dignuti ruke od svega i odustati od karijere?
Svaki početak je težak, ali ako imate podršku, ljubav i povjerenje publike, upornost, kvalitetu, vjeru u sebe, podršku ljudi čije vam je mišljenje važno, znači da ste na pravom putu. Doživjela sam teške trenutke u ovih 40 godina karijere i bilo ih je puno. No ono što sigurno svakoj ženi i u mladosti, i u zrelim i mojim godinama teško pada su laži i neistine koje se plasiraju o vama. Postoji kategorija ljudi koja ima dostojanstvo, kredibilitet te koja je navikla da je sve što posjeduje stvorila vlastitim radom pa vas shodno tome takve laži uvijek bole. Boli vas diskriminacija na ovim našim prostorima. Nepovjerenje se javlja ako ste lijepi, dobro radite svoj posao... Diskriminacija može biti i na nacionalnoj, vjerskoj osnovi, ali diskriminacija je i odnos prema ženama u zrelim, kako volim reći - najboljim godinama. Mentalno ste jaki i imate puno iskustva, a onda vas diskriminiraju na temelju vaših godina.
Slažem se da kreme za lice trebaju reklamirati mlade djevojke, slažem se i da lijepu odjeću trebaju reklamirati zgodne manekenke, ali nikada se neću pomiriti s činjenicom da se žene u zrelim godinama diskriminiraju. Svi smo mi bili mladi, lijepi, zgodni, a u ovim godinama postoji ozbiljna diskriminacija prema nama. Postoji i napad na mladost da nemaju iskustvo i zrelost, a kada dobijete iskustvo i zrelost, onda počinju napadi da više niste mladi. To je jednostavno tako, no smatram da je to jako tužno. Spadam u kategoriju žena koje će uvijek vjerovati u sebe zato što imam sve ono što jedna majka, supruga, sestra i prijateljica trebaju imati. Vjerujem da sam oduvijek bila na pravom putu. Želim reći kako i poslije toliko godina postoji puno želja koje nikada nisam ispunila zato što sam mukotrpno radila. Pauza koju smo doživjeli zbog pandemije dala mi je uvid u situaciju u kojoj se nalazimo, ali isto tako pokazala što sam, gdje sam i što sada želim napraviti. Vjerujem da svaki čovjek tijekom života ima uspone i padove. Svoje neću nabrajati, ali bilo je puno više uspona nego padova. Jako je važno naglasiti da sam svaki svoj pad odbolovala i isplakala, a poslije sam se podigla te nastavila jačim i žešćim tempom. Takva ću ostati i bavit ću se show biznisom sve dok moja publika i osobe koje me poštuju to budu htjele. Svoj uspjeh dugujem njima jer su oni moja snaga i podrška. To je životni primjer jedne djevojke koja je počela karijeru iz maloga grada, a uspjela je zahvaljujući publici i tome što je s njima na istoj valnoj duljini.
U Hrvatskoj vas jako vole. Pamtite li neki koncert koji vam je drag na ovim prostorima?
Sa Slatkim grehom imala sam puno koncerata u Hrvatskoj između 1982. i 1990. godine. No kada sam vidjela da je došlo vrijeme velikih podjela, mnogi su promijenili i boje i mišljenja i stavove. Osobno sam nastojala ne mijenjati svoje perje i ostati uvijek ista, što sam pokazala i dokazala. Teško je izdvojiti jedan koncert, a pjevala sam od Zadra, Splita, Šibenika, Zagreba pa do manjih gradova. Zašto? Zato što sam uvijek voljela ljude. Svoju publiku volim i poštujem jednako kada pjevam pred 150 ili 120 tisuća ljudi. Oni su moja snaga. Razlika između većih i manjih gradova je u tome što su veći gradovi uvijek medijski eksponiraniji. Zahvaljujući društvenim mrežama, internetu, kabelskim televizijama, YouTubeu, mobilnim telefonima, sada smo puno bliže jedni drugima. Poslije toliko godina doista je najveća nagrada i pohvala to što vas ljudi i dalje vole i cijene te očekuju ponovno druženje. Vjerujem kako moja struka jedva čeka trenutak kada će nastaviti pjevati pred svojom publikom. Važno je naglasiti i da sam osoba koja ne može samoj sebi pjevati pred ogledalom. Teško mi je pjevati ispred telefona ili na Instagramu. Volim pjevati pred ljudima. To je najveće bogatstvo i to je ono zbog čega prelazimo tisuće i tisuće kilometara. To je ono zbog čega ne jedemo, ne pijemo, ne spavamo... Publika je ta zbog koje se sređujemo, treniramo, vježbamo - jer im na koncertu želimo pružiti tu energiju.
Prošle godine napunili ste Arenu, a tražila se i karta više za idući dan. Jeste li očekivali takav doček?
Imala sam veliku sreću, ali i zadovoljstvo da zagrebačku Arenu radim s produkcijskom kućom Star Production. Od prvog dana imala sam apsolutno povjerenje u njih i znala sam da radim s timom na koji ću biti jako ponosna. To je tim s kojim sam se radeći poslije toliko godina doista osjećala kao super zvijezda. Oni su se dokazali surađujući s velikim i većim zvijezdama pa povjerenje steknete zbog njihova iskustva i to je neprocjenjivo. Jako sam sretna što postoje takvi ljudi i takva produkcija koja vam omogući da uživate u svakom trenutku vlastitog koncerta. Sve su toliko dobro pripremili do trenutka kada izlazite na pozornicu pa znate da iza vas stoji trenutačno najprofesionalnija ekipa, slobodno mogu reći na Balkanu.
Kada sam prije nekoliko godina imala koncert u Zagrebu, čim sam završila to prvo gostovanje, točno sam znala kako će izgledati sljedeći koncert. Tako sam ispunila i svoj san, a i snove svoje publike. Jednostavno smo se poželjeli jedni drugih i to mi je pružilo nevjerojatan efekt kakav ste imali priliku gledati u zagrebačkoj dvorani.
Kako ste s obitelji provodili dane u samoizolaciji?
Kada je počela pandemija, svi smo bili zabrinuti, ne samo za članove obitelji, nego i za cijelu svjetsku populaciju, ali i za ishod situacije. Brinula nas je ova Pandorina kutija koja se otvara polako te sada vidimo koji su rezultati i što se sve dogodilo u svijetu. Moja obitelj i ja poštovali smo pravila svake države kada je riječ o samoizolaciji s obzirom na to da smo svjetski putnici i kada se nalazimo u Beogradu i u Miamiju. Jednostavno, morate poštovati pravila igre, pravila izolacije i pravila općenito. Vjerujem da je svim ljudima već muka od samoizolacija, maski, gubitka poslova... Nadam se da će svijet iz ovog kaosa izvući i mnogo važnih pouka.
Vrijeme u karanteni provodili smo u svom domu. Kartali smo, kuhali, svakodnevno sređivali životni prostor, riješili se viška odjeće i obuće te planirali blisku budućnost. Glazbena struka je nevjerojatno oštećena i teško mi je uopće pomisliti na broj ljudi koji su ostali bez posla. Ne vjerujem da je bilo tko od mojih kolega imao toliko novčanih zaliha da je bio spreman na godinu dana bez prihoda. Ne pomažete samo sebi i svojoj bližoj obitelj nego uvijek imate ostatak obitelji i prijatelja o kojima morate voditi računa i naći način kako im pomoći. Iskreno, nadam se da će ovo ljeto i jesen biti radni jer mi nedostaju koncerti uživo i druženja. Pandemija nije samo socijalna nego i emotivna izolacija. Živimo u strahu od poljupca, strah vas je zagrliti rođeno dijete... To nije normalno ni za jedno živo biće, ni za čovjeka ni za životinju. Svaka majka, bez obzira na to je li mačka ili kuja, želi svoje mlade pokraj sebe. Uskraćeno nam je puno toga, ali mislim da će se cijepljenjem taj problem barem na jedan način riješiti te će na ljeto i jesen, a pogotovo u zimu, barem mentalno sve biti jednostavnije.
Vratit ćemo se na neki način starim navikama, ali ne vjerujem da će ikada više biti kao prije. Ovo donosi radikalne ekonomske i političke promjene, ali ostavimo neka to pitanje rješavaju politički i ekonomski stručnjaci.
Čime se najviše ponosite kada je riječ o vašoj dugogodišnjoj karijeri?
U svojoj sam karijeri doista ponosna na sve svoje uspone, ali i padove. Učila sam na svim svojim pogreškama. Naučila sam ići na popravni i nastaviti dalje. Ono što me najviše čini sretnom osobom su moja djeca i obitelj. Svi oni dobro znaju da sam na sceni i televiziji Lepa Brena, profesionalac i netko tko voli i poštuje svoju publiku. No kada dođem kući, onda sam supruga i majka. Lepa Brena i Fahreta Živojinović Jahić dvije su osobe s različitim ulogama. Smatram da sam uspjela stvoriti ravnotežu pa onog trenutka kada se umorim od Lepe Brene, scene i reflektora, vratim se samoj sebi i nađem taj emotivni sklad, mir koji mi pružaju članovi obitelji - moj Boba, moj Filip, moj Stefan, moj Viktor, a odnedavno i moja Aleksandra i naš unuk Aleksandar, kojeg od milja zovemo Aki.
Mnogi su komentirali kako ste bili najzgodnija žena u Jugoslaviji. Kako ste uspjeli održati liniju i nakon 40. godina karijere?
Održavanje dobre linije stvar je osobne percepcije i toga kako se doživljavate. Oduševljena sam s nekoliko mojih prijateljica koje imaju koji kilogram viška. Ipak, ni one same kao ni ja to ne vidimo tako. Zašto? Zato što imamo različite profesije. Zato što ne očekujem da moje prijateljice koje imaju približno isto godina budu previše vitke i tanke. Rade druge poslove i vitka figura im nije presudna niti neka poanta života. Ono što volim kod svojih prijateljica su pozitivna energija, njihov pogled na život i aura kojom zrače. Što vam vrijedi dobra linija kada ne zračite dobrotom, kreativnošću, pozitivnom energijom i ljubavlju?
Poanta je biti sretan i zadovoljan vlastitim izgledom, a moram naglasiti i kako nije poanta da se žene ili muškarci putem medija diskriminiraju i maltretiraju zbog nekoliko kilograma viška. Smatram kako manekenke i mlade djevojke trebaju imati dobru liniju, ali to nije najvažnija karakteristika. Meni je kod ljudi najvažniji njihov karakter, životni stav, jesu li dobri ili loši, jesu li ekstrovertni (takve najviše volim), jesu li pozitivni, vole li ljude. To je najvažnije.
Moja majka je oduvijek bila vitka, mislim da je u pitanju genetika. Otac Abid i majka Ifeta imali su fenomenalnu liniju. Vjerojatno sam na svog oca koji je uvijek jeo umjereno. Ova samoizolacija mi je omogućila izbjegavanje hrane poslije 16 sati. Moram priznati kako mi je u početku bilo teško izbjegavati večeru, ali s vremenom mi se organizam naviknuo pa je sve postalo lakše. Nisam znala da se taj način prehrane zove autofagija i da je to nešto novo i moderno. Pratim sve o prehrani i volim se educirati kada je riječ o hrani koja je u današnje vrijeme postala umjetnost.
Prestala sam brojiti godine, osjećam se i više nego fantastično, a zahvaljujući ovom razdoblju prvi put poslije 40 godina legnem u krevet između 22 i 23 sata, a budim se rano - svježa i odmorna. Shvatila sam da mi pretjerivanje s bilo čime - previše šetnje, previše vježbanja, previše alkohola - jednostavno ne odgovara. Sada sam prvi put imala vremena poslušati svoj organizam i napraviti radikalne rezove koji su mi pomogli da se u svojim godinama osjećam odlično.
Često se pitam je li uopće moguće da sam nedavno proslavila 60. rođendan. Shvatila sam da želim pružiti podršku osobama koje se bore s kilogramima, svima koji se ne mogu odviknuti loših navika. Poslušala sam samu sebe i savjete svoje djece koja vole pričati s nama i razgovarati o svemu pa su umjereni treninzi, prehrana i piće doveli do pozitivnih rezultata. Našem organizmu najviše odgovara sve što je umjereno pa se nadam da se to vidi i na našem licu te na karizmi koju, vjerujem, svi imamo.
Ostvarili ste se i u ulozi bake? Jeste li popustljivi ili strogi? Koliko se vaš život promijenio nakon rođenja unuka?
Postala sam baka još kada je kći moje sestre Fakete i zeta Zorana, Majda, dobila sina Dominika i kćer Viktoriju s kojima živi u Kanadi. Tada sam postala baka i to je doista predivan osjećaj kada sve ide normalnim tijekom i redom. Ta su djeca u naš život unijela novu vrstu ljubavi koja čovjeka oplemenjuje. Kada dobijete unučiće, shvatite koliko se djeca vole i koliko vam je nedostajala takva vrsta ljubavi.
U moj i Bobin život maleni Aleksandar donio je nevjerojatnu radost i ljubav. Vratili smo se u doba kada smo se skrivali ispod stolova i u ormarima. Jednostavno - živim za njegov osmijeh i radost. Najsretnija sam bila kada smo ga učili kako će zvati svoju baku, a on mi je dao ime Bebe. To je moje novo ime. Šifra između Akija i mene. Kao što vidite, ponovno moram biti u top-formi s obzirom na to da cijelo vrijeme trčim za njim, igramo se, pričamo priče... Lijepo je kada postanete djetinjasti jer je to ono što djeca najviše vole.
Koji su vam bili najteži trenuci u karijeri?
Moram priznati da me ovo pitanje uvijek najviše boli. Pričat ću o tome što me uvijek najviše boljelo i zbog čega će moje srce na neki način biti zašiveno. Uvijek postoji mogućnost da ponovno padne pokoja suza. Prvi gubitak bio je davne 1993. godine, kada je preminuo čovjek koji je bio alfa i omega mog profesionalnog života dok sam bila u Slatkom grehu. To je Raka Đokić. Naš menadžer i mentor. Zatim raspad države. Odlazak mojih roditelja. Otmica našeg sina. To su trenuci koje čovjek ne može zaboraviti. Živite od nekih lijepih sjećanja na sve te ljude koji su dijelili život s vama. No neizmjerno sam zahvalna na tome što je obitelj ponovno na okupu i što svatko od njih živi samostalno. Opet mogu dignuti glavu visoko jer se živi od danas, živi se za danas i živi se za budućnost. U prošlosti ostaju ružne stvari i važno je da ih pamtimo, da ih ne zaboravimo. No važno je i da se ne ponove. Oni kojih više nema ostaju nam u najljepšim sjećanjima. No nastavljamo dalje. Za budućnost naše djece. Hvala Bogu da pjesma putuje internetom i nema putovnicu te hvala pjesmama koje šire ljubav i pozitivnu emociju među ljudima.
Kada pogledate unatrag, postoji li nešto za čim žalite? Nešto što biste drugačije napravili?
Često su me pitali kada bih se ponovno rodila, bih li uradila sve isto? Jedna sam od rijetkih osoba koja na to pitanje odgovara - nikada više ne bih uradila isto. Radila bih nešto drugo, i to uvijek punim srcem, profesionalno... Kada radite ovaj posao i to na ovim prostorima gdje su žene diskriminirane, morate imati podršku i biti mentalno jaki.
Voljela bih da se nikada više ne ponovi ovo jer sam jednom već probala. Koliko je skupo, koliko je teško, koliko je naporno. Danas sam sretna, zadovoljna sam osoba, ali mislim da ovako teške i naporne profesije ipak nisu za žene. Žena treba imati obitelj, treba biti stup kuće, imati lakši i jednostavniji posao. Ako postoji reinkarnacija i ako ponovno budem žena, želim imati puno jednostavniji i lakši posao, a ako budem muškarac, mislim da će mi sve biti tri puta jednostavnije.
Jeste li ostvarili sve svoje snove?
Naravno, ostvarila sam puno stvari. Uspjela sam napraviti sve ono što je u jednoj zemlji bilo moguće napraviti, a i danas sam u dobrom odnosu sa svojom publikom, služe me glas i zdravlje, imam podršku supruga, obitelji i, naravno, publike. No sigurno uvijek postoje neke nove stvari koje želite raditi pa možete očekivati nove pjesme. Ne mogu reći kada, ali bit će i nekih slatkih noviteta koji nemaju veze sa scenom, a kojima se bavim još od jeseni. Nadam se da će to biti nešto što je potrebno svima koji se žele osjećati lijepo i zdravo. I odmah da naglasim - nije riječ o modi, parfemima niti kozmetici. Riječ je o nečemu praktičnom što svaka žena treba imati u svojoj kući.
U posljednje vrijeme stigli ste se i odmoriti. Odgovara li vam odmor ili vam nedostaje radno ispunjen dan?
Odmor mi odgovara iako mentalno i emotivno nitko od nas nije pretjerano zadovoljan. Ovo je vrijeme prošlo u neizvjesnosti, što je ustvari za ljude najteže. To je, kao što sam već rekla, jedna vrsta izolacije, i to ne samo fizičke nego i emotivne i socijalne.
No pokušala sam iz cijele priče izvući nešto pozitivno - spavanje na vrijeme, vježbanje na vrijeme, prehrana na vrijeme... Nisam mogla vjerovati da će koncerti i sportska okupljanja biti zabranjeni. Počela sam razmišljati čime bih se još mogla baviti a da mi odgovara pa sam smislila nekoliko stvari. No o tome ćemo pričati na jesen.
Što ćete prvo napraviti kada prođe pandemija? Koji su vam poslovni planovi? Nove pjesme?
Iskreno, u trenucima kada nam je svima teško i kada svi živimo u nekom latentnom strahu, nisam bila dovoljno sretna da bih uopće mogla razmišljati o novim pjesmama. Ipak, pjevačica sam koja pjeva o ljubavi i radosti. Ako se situacija promijeni, razmišljat ću o novim pjesmama i bit ću koncentrirana na teme o ljubavi, radosti i sreći. Ako svima bude dobro, podijelit ćemo to na neki način zajedno jer estrada i pjevanje su kolektivna, a ne individualna radost.
I za kraj. Kada vas možemo očekivati u Hrvatskoj?
Na ovo posljednje pitanje samo ću odgovoriti - daj Bože da ovaj virus umre i izumre. To je jedino što trenutačno želim. Želim da se ljudi vrate svojim životnim i radnim navikama, a za koncerte ćemo lako. Kada naša publika radi i kada je zadovoljna svojim privatnim životom, lako ćemo tada tu sreću i radost podijeliti i na našim koncertima.
