Koliko je domaćih zvijezda koje su karijeru započele prije nego što je prvi broj Storyja ugledao svjetlo dana, a velik uspjeh na domaćoj sceni uživaju i danas? Nažalost, ne mnogo. Nives Celzijus jedna je od njih. Svoj estradni proboj započela je prije više od 20 godina kao pjevačica, potom se dokazala i kao spisateljica, zatim se našla u ulozi supruge i majke, a danas je i popularno televizijsko lice. Gotovo sve te njezine etape tijekom godina bilježio je i Story, stoga ne čudi što smo na svojoj rođendanskoj naslovnici odlučili objaviti upravo Nives s kojom smo od ovog broja započeli i novu suradnju. Naime, nakon što je godinama pisala kolumne za njemački Bild, u vrijeme kada je njezin bivši suprug Dino Drpić igrao za tamošnji klub Karlsruhe, ova uspješna Zagrepčanka vraća se ulozi kolumnistice, i to u Storyju, a njezine tekstove imat ćete priliku čitati u svakom drugom broju, počevši od ovog u kojem se pozabavila svojim ljubavnim statusom. O ljubavi nam je puno toga otkrila i u intervjuu koji smo napravili netom prije snimanja za naslovnicu, organiziranog u zagrebačkom caffe baru Finjak koji smo uredili zahvaljujući agenciji za organizaciju evenata Valemia i slastičarnici Magnolia. Iako je stigla bez šminke i s viklerima u kosi, u crnim tajicama, dugačkoj vesti i ravnim čizmama, izgledala je senzacionalno, čak i bolje nego na Instagramu, gdje je prati više od 400 tisuća ljudi. Nives je privatno potpuno drukčija nego u javnosti, ali podjednako atraktivna i zavodljiva, u što su se uvjerili svi prisutni na setu koje je osvojila svojom jednostavnošću i pristupačnošću. Ali i strpljenjem dostojnim jednog supermodela jer je snimanje potrajalo do večernjih sati, a ona je bez pogovora mijenjala jedan styling za drugim…
Story: U travnju prije 19 godina izišao je prvi broj našeg časopisa. Sjećate li se tko je bio na naslovnici kada ste prelistali prvi primjerak?
Sjećam se svog prvog susreta sa Storyjem. Znam da sam zadivljeno gledala u taj magazin i pitala se kada ću i ja biti dio toga. Naslovnica Storyja tada mi se činila kao najljepši san i u tom trenutku nisam ni išla toliko daleko da razmišljam o pojavljivanju na naslovnici, nego sam bila mnogo skromnija - nadala sam se da ću dobiti barem koji red teksta. Samo najveće zvijezde pojavljivale su se u Storyju i zato mi je sve djelovalo toliko nedostižno.
Story: Ipak ste i vi dobili svoju naslovnicu, i to ne samo jednu. Sjećate li prve? Kojim je povodom organizirano to snimanje?
Teško pitanje. Kad bolje razmislim, bilo je tu puno naslovnica. Rekla bih da je prva prikazivala moje vjenčanje u Las Vegasu, a prvo snimanje za naslovnicu možda je bilo ono s Dinom i Leoneom, koji je tada imao nekoliko mjeseci.
Story: Naš časopis prati vas od svojih početaka. Kako biste opisali svoj odnos sa Storyjem tijekom svih ovih godina?
Story mi je oduvijek bio najdraži tjednik, jedini magazin koji sam redovito kupovala. Od prvog intervjua imali smo poseban odnos. Bila su to vremena sočnog žutila, neprovjerenih, lažnih priča i poluinformacija, ali Story je od samog početka odolijevao tom trendu, a ipak je uvijek imao ekskluzivne vijesti i vjerodostojnost. Mnogi drugi mediji nisu mi bili blagonakloni i često su iznosili dezinformacije, a Story ne samo da je uvijek zadržao korektnost nego mi je u brojnim slučajevima bio i golema podrška. Upravo sam zato sve najvažnije životne događaje podijelila s vama, a tijekom godina razvijala su se i prijateljstva.
Story: Karijeru ste započeli puno prije nego što je Story počeo izlaziti, ako se ne varam, debitantski album ‘Cura moderna’ objavili ste 1999. godine. Kakva su bila vaša prva iskustva s industrijom šoubiznisa?
Bila su to neka druga vremena, ne nužno bolja, kako volimo misliti. Tada je bilo puno teže probuditi i zadržati interes medija i općenito biti primijećen. U cijelu tu priču ušla sam dosta osebujno i buntovnički. Danas mi je sve to smiješno i blesavo. Trebale su mi godine i godine da promijenim sliku koju su o meni stvorili javnost i kolege te da dokažem kako nisam samo prolazna, instant zvjezdica.
Story: Medijska scena danas je potpuno drukčija nego što je bila u to vrijeme. S obzirom na to da ste imali priliku iskusiti prednosti i nedostatke jednog i drugog razdoblja, osobito današnjeg u kojem je život bez interneta nezamisliv, kako biste ih usporedili?
Mislim da je danas konkurencija puno veća u svim segmentima šoubiza. Kao što sam rekla, prije je biloteže nametnuti se medijima, a bez njih kao da nisi ni postajao. Sada, zahvaljujući društvenim mrežama i YouTubeu, formiraju se neke nove, mlađe zvijezde čija popularnost ne ovisi nužno o pojavljivanju na televiziji i u novinama, nego im to samo učvršćuje status. Imam dojam da nikad nismo imali više zvijezda nego sada, a opet nikad manje onih pravih od kojih ti klecaju koljena kada ih sretneš.
Story: Vaša karijera traje više od 20 godina, jeste li zadovoljni smjerom u kojem se kreće? Kada se osvrnete, biste li išta promijenili?
Vjerojatno bih ustrajala na karijeri i nakon ulaska u brak. Znala sam koliko Dini teško pada život pod povećalom i da je priželjkivao ženu koja zadovoljava neka tradicionalna mjerila, prvenstveno domaćicu i majku koja se brine isključivo o njegovim, a potom i dječjim potrebama. Dugo sam se pokušavala pronaći isključivo u tim ulogama, što se pokazalo kao velika pogreška. Sad znam da sam se morala boriti za svoje snove koji nikada nisu isključivali njih, njihove želje i potrebe, samo su malo više uključivali i moje.
Story: Vratili ste se ulozi kolumnistice. Naime, od ovog broja čitat ćemo vaše kolumne u Storyju. Kojim ćete se temama baviti?
Pisat ću o svakodnevnim, životnim temama, međuljudskim odnosima, situacijama koje me ljute, vesele ili rastužuju, a bavit ću se i retrospekcijom nekih trenutaka koji su mi obilježili život, a mogu se dogoditi svakome od nas.
Story: Je li vam nedostajalo pisanje? Prošlo je puno vremena od objave vaše posljednje knjige… Čini se da ste se okrenuli drugim stvarima.
Istina je da se već dulje nisam aktivno bavila pisanjem iako sam u nekim pauzama pomalo piskarala i pripremala kostur neke buduće knjige. Osim toga, često pišem tekstove pjesama pa i tako zadovoljavam potrebu za autorskim stvaranjem. Pisanje na mene zaista ima psihoterapeutski učinak, opušta me i u najstresnijim razdobljima i svojevrsna je introspekcija koju svi često zanemarujemo zbog ubrzanog tempa života.
Story: Ove ćemo vas godine ponovno gledati u ulozi članice žirija showa ‘Tvoje lice zvuči poznato’. Čini se da vam je pobjeda u toj emisiji otvorila neka nova vrata, ali i utjecala na neke predrasude koje su pojedinci imali prema vama. Je li doista tako snažno utjecala?
Usudila bih se reći da mi je sudjelovanje u ‘TLZP-u’ potpuno promijenilo život. Nabolje, naravno. Osim što je ta pobjeda promijenila način na koji su ljudi doživljavali moj lik i djelo, omogućila mi je i neke od najljepših, najizazovnijih projekata o kojima sam prije mogla samo sanjati. Od uloge Snježane u seriji ‘Čista ljubav’ preko glume na daskama osječkog HNK i uloge članice žirija sada već treću sezonu u ‘TLZP-u’ pa sve do nekih novih, zanimljivih projekata koji su u pripremi.
Story: Ovaj put natjecatelji su osobe koje smo već imali priliku gledati u showu. Kako izgledaju snimanja, zabavljate li se kao što se to čini na ekranu?
Snimanja su zapravo puno zabavnija nego što je to prikazano na TV-u. Žao mi je što gledatelji ne mogu u potpunosti osjetiti atmosferu te ostaju malo zakinuti za taj dio zabave i smijeha. Ove sezone okupili smo najbolje od najboljih, ali i one najsmješnije. Na snimanju showa ‘TLZP All Stars’ kao da su se svi nadmetali tko će biti smješniji i zabavniji, baš svi su bili u svom najboljem izdanju. A tu je i jedan uigrani tim ljudi koji već godinama rade zajedno, razumiju se i vole. Mi smo jedna velika obitelj puna ljubavi.
Story: Da dobijete priliku ponovno uskočiti u nečije cipele, odnosno predstaviti nečiji glas, koga biste voljeli utjeloviti?
Cardi B ili Nicki Minaj. To bi mi bio izazov u kojem bih istinski uživala. Volim njihovu hrabrost. Čak i arogancija, koja mi je inače krajnje odbojna kod ljudi, njima nekako savršeno stoji. A voljela bih i barem jedan dan iskusiti kako je živjeti s takvom tjelesinom i njihovim oblinama...
Story: A kako je doista živjeti u vašim cipelama? Koji su ljepši, a koji manje lijepi dijelovi vašeg života?
Ja sam pozitivka i nekako se uvijek nastojim fokusirati na lijepe trenutke. Naravno, kao i svi, proživljavam i one manje lijepe, stresne i problematične, ali vjerujem da se sve događa s razlogom te da su sve negativnosti koje proživljavamo zapravo podsjetnici na to da trebamo cijeniti lijepe trenutke i uživati u njima. Općenito sam jako sretna osoba. Imam mogućnost baviti se poslom koji obožavam, okružena sam divnim ljudima, obitelji, prijateljima, kolegama, volim i voljena sam.
Story: Kako izgleda život s dvoje tinejdžera? Zbog čega se najčešće sukobljavate s djecom?
Zbog škole i učenja. Trenutačno su u fazi u kojoj im se ništa ne da, a s Taishom dosta ratujem i zbog odjeće. Stalno mi ‘krade’ odjeću i nekako uvijek naumimo odjenuti isti komad. S jedne strane mi je drago što me smatra cool mamom i njeguje sličan stil kao ja, a s druge me živcira jer nikad ne znam što mi je dostupno. Prije sam to proživljavala s mlađom sestrom, a sada sestra i ja proživljavamo to isto s Taishom.
Story: Prepoznajete li sebe u njoj, odnosno u njima? Ili su karakterno potpuno drukčiji od vas u tim godinama?
Prepoznajem se jako u Leoneu. Jednako je sramežljiv, povučen, introvertiran, nesiguran, baš kao što sam i ja bila u njegovim godinama. Taisha je, pak, isti Dino - zvrkasta, zaboravna, šlampava u nekim svakodnevnim situacijama.
Story: Koliko su djeca utjecala na vas, jesu li vas i na koji način promijenila?
Djeca ti u startu promijene prioritete i jednostavno si prestaneš biti najvažnija osoba na planetu te ustupiš to mjesto klincima. Djeca izvuku ono najbolje, ali i ono najgore iz tebe, čega nisi ni bio svjestan. Mene svi doživljavaju smirenom i flegmatičnom, što inače i jesam, sve dok se ne radi o klincima. Tada postajem luda baba. Ne daj Bože da kasne iz škole deset minuta, a ne javljaju mi se na telefon. Počnem se preznojavati, paničariti, derati se po kući. Uglavnom sam prilično normalna dok me klinci ne učine nenormalnom.
Story: Ove godine slavite okrugli 40. rođendan. Kako ćete ga obilježiti? Planirate li pripremiti veliko slavlje ako situacija vezana uz pandemiju to dopusti?
Nisam ljubitelj rođendana, pa ni onih okruglih. Zapravo, još se ne mogu naviknuti na te brojke, tako su mi strane i nepoznate kao da nisu moje. Valjda zato što sam uglavnom okružena znatno mlađim ljudima i u glavi sam si ponekad kao klinka. Vjerujem da ću i ove godine bezuspješno pokušati ignorirati taj datum, ali sigurno me čeka neko rođendansko iznenađenje koje će organizirati prijatelji ili seka.
Story: Ima žena u 20-ima koje se panično boje 30-ih, a ima i mnogo onih u 30-ima koje zaziru od 40-ih. Razmišljate li i vi ponekad o brojkama i čega se bojite?
Više me muče egzistencijalne brige i strah da možda neću na vrijeme osigurati neke materijalne temelje za budućnost svoje djece. Naravno da sam svjesna da je i moj posao vremenski ograničen, ali iskreno vjerujem da ću zdravim razmišljanjem, životom, marljivošću i idejama pronalaziti načine kako odolijevati tome nametnutom roku trajanja ‘šoubiz persona’. S druge strane, kada tijekom života okupiš oko sebe divne ljude, budućnost doživljavaš kao izazov. Iskreno se veselim idućim godinama i onome što će mi donijeti u prijateljstvu, odnosima, ljubavi... Ne vidim ništa loše u starenju s ljudima koje volim.
Story: Ženama se uvijek nameću imperativi mladosti i ljepote, osobito onima u šoubiznisu. Nešto slično ste i sami komentirali na Instagramu. Ima li negativnih komentara vezanih uz dob?
Naravno. Posljednjih deset godina slušam da sam baba, za penziju, nikoga ne zanimam... Najsmješnije je što prozivke uvijek dobivam od muškaraca koji su znatno stariji od mene, ili barem tako izgledaju. Frajeri su uvjereni da je najgora uvreda ženama ona vezana uz godine ili debljinu. Ne shvaćaju da je u našim godinama samopouzdanje toliko nabildano da je svaka njihova prozivka samo usavršavanje naše vizije nas kao remek-djela.
Story: Danas imate više samopouzdanja i zadovoljniji ste sobom i svojim izgledom nego u 20-ima?
Kad usporedim svoje fotografije danas i tada, sjetim se kako sam nakon 30. rođendana strepila od godina, a sada sam svjesna da sam iz godine u godinu sve zadovoljnija sobom. Sigurnija sam, samosvjesnija, sebi zgodnija. Sjećam se da sam se kao klinka stalno uspoređivala s drugim ženama, što mi je stvaralo nesigurnost. Danas i sebe i žene općenito gledam drugim očima. Kao klinka uvijek na ženama tražiš mane kako bi na neki način uzdignula sebe. Danas na njima tražim ono najljepše, uživam u njihovoj ljepoti, motiviraju me i inspiriraju. Potpuno sam se oslobodila osjećaja ljubomore i kompetitivnosti.
Story: Osjećate li da vas i muškarci doživljavaju drukčije?
Doživljavaju, sigurno, ali mislim da su ipak tu i godine dosta važan faktor. Osjeća se taj neki respekt prema godinama te naravno da je primjetnija nesigurnost i trema koju nisu imali u toj mjeri dok sam bila mlađa.
Story: Kakav bi vam tip muškarca danas bio idealan? Jeste li ga uspjeli pronaći?
Volim muškarce koji imaju dovoljno samopouzdanja i razumijevanja da mi ostave dovoljno slobode u odnosu koji imamo. Imam previše obaveza tijekom dana, i poslovnih i oko djece, obitelji. Uvijek me prati taj neki osjećaj nezadovoljstva, da možda nisam pružila dovoljno sebe i onda me jako opterećuju ljudi koji svakodnevno traže neki svoj komadić kolača porukama, pozivima... Nekad se zbog obaveza zaista ne stignem danima čuti ni s najboljim prijateljima pa onda ne mogu funkcionirati s ljudima koji traže pažnju svaki dan te mi iskazuju svoje nezadovoljstvo ako nije sve onako kako su očekivali. Tako da bih rekla da je idealan muškarac onaj koji me ne opterećuje. Bilo je teško, ali pronašla sam jednog upravo takvog i, evo, već gotovo godinu dana dobro funkcioniramo.