'Doživjela sam to kao da sam rodila dijete naciji, a ne nama ili sebi. To je bilo do te mjere medijski popraćeno da nam više nije jasno bilo zašto ta medijska pompa, a s druge strane lijepo je kad čitaš lijepe komentare i ljudi te zovu', rekla je Maja Šuput za Večernji list, kada su je upitali kako je bilo čitati silne komentare i članke o dolasku njezinog dječaka Blooma. Pjevačica koja je prije mjesec i pol dana postala mama i njezin suprug Nenad Tatarinov koji je ugledao svog sinčića, uživaju u roditeljstvu od prvog dana. U svemu tome im je uvelike pomogla pandemija koronavirusa, zbog koje su obaveze svedene na minimum.
'Ne mogu vjerovati da cijeli mjesec može proletjeti u sekundi. Tih mjesec dana suprug Nenad i ja bili smo sami sa sinom, nismo imali ničiju pomoć pa čak ni klasični baka-servis. To je bila naša odluka. Zaista smo htjeli biti sami i shvatili smo da to možemo, dobro smo organizirani i potrudili smo se da nikome ne bude teško, a da dijete zaista 24 sata na dan uživa u našoj ljubavi. Koliko mi je u trudnoći djelovalo da mi mjesec traje kao godina, sada mi je s bebom tih mjesec dana prošlo kao minuta. Bilo je to vrijeme prepuno uzbuđenja, ljubavi, otkrivanja novih stvari, gugutanja, zagrljaja, ljubljenja, mijenjanja pelena, kupanja i svega onoga što upoznavanje s bebom donosi. Proletjelo je u hipu', opisala im je kako se osjeća sada nakon uhodanih mjesec i pol dana s bebicom.
Ono o čemu su mnogi pričali svakako je bilo dječakovo ime. Iako su najavili da će ime biti strano i da neće imati veze s domaćim imenima, javnost je ostala šokirana. Ono što do sada nismo znali, je da ime uopće nije bila ideja roditelja.
'To s imenom je prešlo sve granice dobrog ukusa jer u jednom intervju sam samo odgovorila da će ime biti strano. Ni dan-danas ne shvaćam čemu takav interes kako će se nečije dijete zvati. Bloom na kraju nije bila ni moja ni ideja moga supruga. S prijateljima sam od početka trudnoće imala dogovor da nam u grupu šalju svoje prijedloge za imena i kad nam je prijatelj napisao “Bloom” i jedno i drugo smo skočili i rekli, da, ovo nam se sviđa. Nismo imali nijednu zamjerku za ime niti poznajemo nekoga tko se tako zove niti ima negativnih konotacija na to ime. Kratko je i slatko, internacionalno. Međutim, htjeli smo vidjeti dijete i donijeti konačnu odluku. Kad smo došli doma s malenim, još smo danima vijećali i gledali ga i isprobavali sva imena koja smo prije odredili. Kad bismo ga zvali tim imenima, jednostavno nije išlo – dijete je toliko preslatko, poput imena Bloom. Vidiš na njemu da će biti faca i da mu treba posebno ime, a koji je kolega dao ovaj prijedlog, neka još malo ostane tajna', u spomenutom je razgovoru ipak ostala samozatajna.
