Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

EMOTIVAC MLADEN

Mladen je sada obiteljski čovjek: 'Često mi nedostaju dani bezbrižnosti'

Autor Antonija Nazor
Autor Antonija Nazor

Frontmen TBF-a Mladen Badovinac govori o novom glazbenom uzletu, koroni koja ga nije ni okrznula, supruzi Ani i sinčiću Vedranu uz koje je postao još emotivniji

Izvor: Jadran Babić

Splitski TBF nekim svojim pjesmama odavno je ušao u urbanu legendu, ali i sami vjeruju da imaju još puno toga dati. I čekaju onaj pravi, veliki val. Barem tako misli jedan od njih - Mladen Badovinac, definitivno jedan od najprepoznatljivijih vokala benda. Simpatičan i karizmatičan Splićanin rijetko daje intervjue, ali u svakom ‘gađa u sridu’. Tako je samo za Story pričao o očinstvu, jednoipolgodišnjem sinčiću Vedranu, vjenčanju s Anom, tajni dugovječnosti, inspiraciji, ali i novoj pjesmi ‘Bambina Mia’ s Cambijem, koja je dodatno užarila vruće ljetne dane i radijski eter.

Story: TBF je snimio pjesmu ‘Bambina Mia’ s Cambijem. Na prvu se čini da se spojilo nespojivo?
Ne razmišljamo o takvim kategorijama, nikad se nismo stavljali u okvire, u samo jedan žanr, što naglašavamo cijelu karijeru. Čak i nakon što smo osmislili svoj žanr koji smo nazvali ping-pong, utemeljen u hip-hopu, dajemo si slobodu unutar njega ‘slikati’ još bilo koji pravac. To je jedini način da se hip-hop razvija i raste, da ima budućnost. A to se s njim i događa sve do danas. Da nije imao taj glazbeni rast, bio bi kraćeg daha, a ovako je jedan od najdugovječnijih pravaca. Važno je da se na takav način dolazi do originalnosti unutar toga žanra. U startu smo dva albuma snimili samo semplirajući, koristili metodu klasičnog stvaranja hip-hopa. Konkretno, vadili semplove i tražili nešto što bismo groovali onako kako to rade naši idoli, ali opet da bude karakteristično za naše podneblje, temeljeno na domaćoj glazbenoj ostavštini. Mislim da je to za nas bilo presudno, da ne postoji nitko sličan TBF-u.

mladen badovinac Izvor: Jadran Babić

Story: Kako je došlo do suradnje? Kome je prvo sinula ta ideja?
Ideju je predložio menadžer Cambija Antonio Franić. Pjesmu je uglazbio Josip Radić, on je zamolio Ivicu Ivaniševića i Sašu Antića iz TBF-a da napišu tekst za pjesmu. To je bilo prije nešto više od godinu dana i tada nije imala izvođača. Tražila je taj neki život i nekako je došla u krilo Cambiju, odnosno Franiću s kojim smo već surađivali. I to je ispala odlična suradnja. Na tom valu pomislili smo da bismo dobro funkcionirali i s Cambijem. Uostalom, i Saša je jedan od autora teksta pa se sve posložilo.

Story: Pjesma ‘Bambina Mia’ ima zaraznu pozitivnu energiju, retro zvuk te vraća u neke idilične dane djetinjstva, mladosti i bezbrižnosti. Nedostaju li vam ti dani?
Naravno. Često mi nedostaje nemati briga i obaveza. Mislim da je mnogima tako. To su ti dani djetinjstva, ali kad odrasteš, moraš se brinuti o sebi i drugima, ne možeš lebdjeti. No priznajem da to ‘moranje’ svako malo prelije čašu.

Story: Što vam prvo pada na pamet kad se sjetite rodnog Splita iz djetinjstva i tinejdžerskih dana?
Peristil kao društveni centar, pandan današnjim društvenim mrežama. Možda brijem bez veze jer je riječ o mojoj mladosti pa mi se čini da je bilo ljepše. Imam osjećaj kao da se pojedinac bolje oblikovao u osobu u izravnom kontaktu s drugima, nego danas preko tipkovnice i ekrana. I svatko tko je tada konzumirao peristilska druženja ostala su mu u najljepšem sjećanju. Puno je tu bilo kreativnih ljudi, umjetnički su se izražavali, a ideje su među nama neprestano kolale. Bila su to kreativna vremena za Split i njegovu supkulturu.

Story: Vjerujete li da će pjesma ‘Bambina Mia’ osvojiti publiku, s njom nastupate i na Splitskom festivalu? Što mislite, nedostaju li ljudima lake note i pozitiva s obzirom na sve što smo proživjeli zbog pandemije posljednjih godinu dana?
Mislim da će imati stvarno dobar odjek kod publike i istina je da svi trenutačno tražimo veselje, lepršavost i oslobađanje od tamnog oblaka koji nas prati godinu i pol. Zato mislim da će ova pjesma publici odlično sjesti. Jako je simpatična i radiofonična, uostalom ima i fantastičan videospot.

Story: Kako ste vi doživjeli situaciju sa zatvaranjem?
Na samom početku 2020. postao sam otac, dobio sam sina. Ionako bih, s obzirom na potrebe male bebe, bio kod kuće, a to je, moram priznati, zahtjevna priča. Jednostavno nisam imao ni vremena ni energije za neke crne misli. Doslovno sam se borio kad ću se naspavati, između hranjenja i pelena. U toj brizi prošli su mi najgori pandemijski dani. A tijekom prošlog ljeta čak smo imali i neke svirke pa kad se sve zbroji, situacija s koronom nije me ni okrznula.

mladen badovinac Izvor: Jadran Babić

Story: Jeste li pomislili da svijet više nikad neće biti kao prije - što god to značilo.
Mislim da se većina nas nadala da će sve relativno brzo proći te da je znanost toliko napredovala da ćemo probleme rješavati brže nego prije sto godina.

Story: Ali glazba će uvijek svirati. Godine 2015. izdali ste album ‘Danas, sutra’ i otada čekamo vaš novi studijski materijal. Gdje je zapelo?
U traženjima. Zapleli smo se u pokušajima i ponavljanjima samih sebe, i to nam se nikako nije sviđalo. Dosta toga smo već rekli, i glazbeno i tekstualno. Još smo u nekom traženju svježijeg zvuka i izraza. Mislim da je to prirodno za bend koji toliko traje, gotovo 30 godina. Postaje nam teže ponovno izmisliti sebe, ali nismo u bedu zbog toga. Najgore je da si stvaramo pritisak, doduše - nitko nam to i ne radi. Zdravo je pustiti da se stvari dogode prirodno. Osim toga, dok su se ljudi kreativno izražavali u vrijeme zatvaranja, kod nas se to nije dogodilo. Godina 2019. bila nam je jako intenzivna s nastupima, umorili smo se kao psi. Onda se dogodila pandemija i tako su se stvari zavrtjele. No posljednjih nekoliko mjeseci počeli smo raditi na novim pjesmama. Ne idemo s idejom albuma, nego snimamo jednu po jednu stvar pa ako nam se svide samo tri, izbacit ćemo samo njih.

Story: Za album ‘Danas, sutra’ rekli ste mi da mu je premisa naša životna svakodnevica. Koje vas, i ostatak benda, trenutačno teme zaokupljaju?
Evidentno je da se svijet mijenja i promatramo tu situaciju. Opet je na snazi i manipulacija s pandemijom koju provode poluge moći i puno je nedosljednosti. Uvijek nam je na tapetu ta varka, tko vara i kako uhvatiti tog lažljivca i dobro ga istući. S druge strane, umore nas takve teme jer u takvim ludostima život ne bi trebao proći. Nastojimo okrenuti se svjetlijoj strani života i iz toga izvući svjetlo na kraju tunela, iz svake životne nedaće. Važno je živjeti u trenutku.

Story: Jednom ste rekli da čekate taj jedan ‘pravi’ album, a toliko fenomenalnih pjesama ste izdali. Pretpostavljam da još priželjkujete taj ‘veliki’ val?
To je jedna maksima i generalna težnja, ne dopuštamo si da ležimo na lovorikama. Ne da nam se gledati unatrag i ne trebaju nam velika tapšanja po ramenu, nego uvijek težimo napraviti još bolje.

Story: Što mislite, što se za te ‘velike’ stvari mora poklopiti u životu? Konkretno u slučaju TBF-a?
Trebaju se naći ljudi čiji se karakteri dobro slažu i važno je da ne prevlada ego u timu. Da svatko ima prostor izraziti se, da ne gazimo jedni drugima po prstima. Važno je igrati se, a mi to radimo cijelo vrijeme. Mi sebe ionako ne shvaćamo pretjerano ozbiljno. Kad se sve to poklopi, važno je imati i sreće. To kažem i kad je o mladim izvođačima riječ.

Story: Dok se to ne dogodi, sigurno vas vesele svirke. Jeste li popunili ljetne termine i gdje će se TBF moći slušati?
Opet smo imali sreće. Potkraj svibnja počeo je zvoniti telefon, što i ne čudi zbog 30 godina naših svirki. Publika je očito željna naših koncerata. Svirat ćemo u Zagrebu na Festivalu tolerancije, u Starom Petrovu Selu na festivalu Rock starci, Širokom Brijegu, Trogiru na KulaKula festivalu, Šibeniku - na tvrđavi Sveti Mihovil, u Vrbovcu, Vodicama, Čakovcu, Đakovu...

Story: Kao što ste već spomenuli, vama se u privatnom svemiru dogodilo nešto najljepše. U siječnju ste postali otac dječaka. Kako se maleni zove?
Sin se zove Vedran.

Story: Imate li osjećaj da ste se promijenili otkako ste postali tata? Kakav je osjećaj?
Naravno da sam se promijenio. Potpuno sam pozitivno iznenađen. Inače, nikad nisam imao neku posebnu želju i težnju postati otac, ali nisam bio ni protiv. Razmišljao sam ako se i dogodi, sigurno ću se tome prepustiti radosno i otvoreno. Tako je i bilo. Baš mi se sviđa očinstvo.

Story: Obično se kaže da se ljudi smekšaju kad dobiju dijete. Je li se i vama to dogodilo?
Moram priznati da sam još malo emotivniji nego prije. Suze mi navru malo češće na dirljive situacije iz filmova.

Story: Osim toga, oženili ste se i sve to uspjeli sakriti od medija. Pa evo, samo za Story, kako se zove supruga i gdje ste se vjenčali?
Supruga je Ana, vjenčali smo se u Splitu kod matičara i napravili tulum za 70-ak članova rodbine i prijatelja. Bilo je to u listopadu 2019. Tulum je bio u sad već bivšem klubu Circus Monty Python.

Story: Što su vam prijatelji i obitelj rekli kad ste postali otac i oženili se?
Ana i ja dovoljno smo dugo bili u vezi pa nije bilo velikih iznenađenja.

Story: Zanimljivo je da je jedan portal objavio kako je vaša baka Antonija Badovinac umrla u 104. godini 2020. te je bila najstarija stanovnica Makarske rivijere. Je li vam rekla neku mudrost koju i danas pamtite?
Baka je živjela u Makarskoj. Nismo se često viđali, ali čuli bismo se telefonom. Nije mi rekla nikakvu duboku mudrost.

Story: A otkrila tajnu dugovječnosti?
Samo sam krajičkom uha čuo kad su se za njezin 100. rođendan pojavili novinari iz Makarske kronike i pitali je za tajnu dugovječnosti - ‘masna hrana i rakijica’.

Story: Jeste li otkrili formulu koliko-toliko ispunjenog i sretnog života?
Davati ljudima oko sebe, pomoći kome treba i onda ti se to vraća. Ljubav, dobri i iskreni prijatelji, zbrinuta obitelj, život u trenutku...

Povezane vijesti

Izbor Urednika

Royals