Nagrađivana domaća glumica Anja Šovagović Despot iza sebe ima brojne filmske nagrade, a zahvaljujući sjajno odigranim ulogama ostavila je dubok trag u hrvatskoj kinematografiji. Svoju prvu ulogu bake odigrala je s lakoćom, a riječ je o najnovijem filmu redatelja i scenarista Zrinka Orgesta - 'Plavi cvijet'. Hrvatsku premijeru doživjet će 20. srpnja na 68. Pulskom filmskom festivalu, a u intervjuu za Story.hr, glumica Anja otkrila je brojne detalje.
Premijeru za ‘Plavi cvijet’ imali ste već na međunarodnom festivalu u Moskvi, a sada i na prestižnom Pula Film Festivalu. Kakve su reakcije?
Uvrštenje u glavni program A festivala već je neka vrsta nagrade. Beskrajno mi je žao što zbog cijele situacije nismo mogli nazočiti našoj projekciji jer čujem da je film bio prikazan u fantastičnoj dvorani s 1500 mjesta i da je publika sjajno primila film. Konferenciju za tisak odradili smo online pa sam jedino tako mogla osjetiti djelić festivalske atmosfere. Jedan kritičar je svoju kritiku naslovio 'Nazovite roditelje', potresen odnosom glavnih junakinja. Uglavnom, Rusi su prepoznali veliku emotivnost filma, hvale atmosferu, suptilnost i dubinu karaktera, odličnu kameru, kao i vrhunsku produkciju. Zrinko je, osim toga, ozbiljan i prepoznat filmski autor u europskim okvirima: Vrlo precizne pripreme i serioznost u pristupu radu te sjajan rad s glumcima, očekivano su urodili lijepim i zanimljivim filmom, barem prema reakcijama publike od koje smo u Moskvi dobili treću nagradu.
Za sve naše čitatelje koji ne znaju tematiku filma - možete li ih uvesti i otkriti nešto više o Vašem liku i scenariju?
Ivor Martinić napisao je scenarij prema svojoj drami "Mirjana i ovi oko nje". Zrinko ga je, naravno, doradio i svojim redateljskim rukopisom, a mi glumci unijeli smo život licima koja su prepuna tajni i usudila bih se reći, mistike. Film je priča o tri generacije žena - kćeri, majci i unuci, o njihovim kompleksnim odnosima, a istovremeno je i priča o svakome od nas koji se u ovim čudnim vremenima snalazimo sa svojim emocijama, ponekad uspješno, uglavnom neuspješno, a često i dramatično.
Koliko je za hrvatsku kinematografiju značilo prikazivanje filma na priznatom svjetskom festivalu?
Svakako je veoma značajno i posebno važno za cijelu kinematografiju sudjelovati na festivalu takve kategorije kao što je onaj u Moskvi, premda, osobno, najveću tremu imam od reakcija hrvatske publike i prijema u Pulskoj Areni gdje film ima hrvatsku premijeru. Naša je publika vrlo zahtjevna i meni je uvijek poseban osjećaj osluškivati reakciju onoga koji me najbolje razumije, on je najbolji kritičar.
Dobili ste glavnu ulogu pa u filmu tumačite umirovljenici Violetu. Kako su tekle pripreme za film?
Ogresta je mjesecima prije snimanja imao podjelu glavnih uloga i tražio maksimalno obostrano povjerenje. Do tog je povjerenja, dakako, dugačak i neizvjestan put, ali čini mi se da smo ga moja filmska partnerica Vanja Čirić i ja vrlo uspješno ostvarile. Kako igramo majku i kći, razmišljale smo i o tome kako je tanka crta između beskrajne ljubavi i neke čudne agresije u odnosima između majke i kćeri. Neke su žene podređene u svemu svojim kćerima, neke su nemoguće autoritativne, neke su sasvim dovoljne same sebi, a nekima je dovoljno samo to da imaju kćer. Neke kćerima i ne trebaju, a neke kroz kćeri rješavaju svoje komplekse i bolnu životnu prosječnost. Nakon prvotnog šoka kad mi je Zrinko povjerio ulogu osobe koja već ima i unuku u ozbiljnim adolescentskim godinama, opustila sam se potpuno jer su me rečenice Ivora Martinića same vodile kroz film. Sve je nekako bilo jasno, i suzdržanost Violete koju sam pokušala učiniti manje hladnom i tuđom nego što mi se učinila na prvi pogled. Ima jedan njezin lajtmotiv koji se provlači kroz cijeli film, naime, stalno zaboravlja nešto jako važno što je htjela reći. Nekako vjerujem da je to riječ 'oprosti' koju smo premalo puta u životu u stanju izgovoriti i zbog čijeg nepostojanja i nastaju mnogi problemi i čvorovi u trbusima, pretvarajući se u ozbiljne psihičke i fizičke bolesti. Pjesnik je rekao: 'Moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reć' oprosti'. Taj tužni 'oprosti' čita se ispod Ivorova teksta, a Ogresta je njime snažno i temeljito obojio cijeli film.
Jeste li davali savjete glumici Vanji Ćirić koja igra glavni lik Mirjane odnosno Vašu kći?
Odnosi i osjećaji između majke i kćeri neiscrpno su vrelo emocija, od ljubavi, ushita, ponosa i ljepote do netrpeljivosti, neispunjenih očekivanja, pritajene agresije, ljubomore i svih onih neizgovorenih, a duboko proživljenih i kompliciranih ženskih emocija. Rekla bih da se naš odnos čita i kao emotivni krimić u kojem do samog kraja ne možemo predvidjeti tko će i kako umrijeti od ljubavi. Ili baš suprotno, umrijeti bez ljubavi. Vanja je divna partnerica i uzajamno smo se nadopunjavale i inspirirale.
Na ovogodišnjem PFF imat ćemo priliku gledati i animirani film vaše kćeri Ane. Koliko ste ponosni na Vašu nasljednicu?
Beskrajno. Ana je imala premijeru svog animiranog filma "Jaje" koji je sama producirala, nacrtala, animirala, napisala scenarij, montirala i režirala. Film ‘Jaje’ film je o krugu života i nesebičnoj ljubavi koju pružamo onome kome je najpotrebnija. Stara se kornjača brine o jajetu nepoznatog podrijetla, sve dok je prolaznost života ne sustigne i ne podari život onome tko dolazi nakon nje. Osim na Puli i Sisku, film je prošao i na nekoliko svjetskih festivala, pa su nam ovi dani posebno zanimljivi i uzbudljivi.
Jeste li mogli zamisliti prije desetak godina da ćete s Anom sudjelovati na prestižnom Pula Film Festivalu?
Ana je oduvijek prštala talentom, bilo je samo pitanje njezine odluke kojom će se umjetnošću baviti. Despot i ja nagovarali smo je da upiše glumu, međutim, što se nje tiče, nije joj uopće ta opcija dolazila u obzir. Oduvijek je crtala, pisala, animirala i odluka je pala na Likovnu akademiju. Nekad sam mislila da ćemo zajedno glumiti na filmu, ona je sve takve ponude uvijek odbijala, a sad nema nikog sretnijeg od nas nakon projekcije njezinog filma na velikom platnu u kultnom kinu Valli u Puli.
