Svaka uloga srpski glumac BorisIsaković odigra, u regiji i šire, izaziva posebnu pozornost. Razlog tomu krije se u činjenici što svaki lik utjelovljuje gotovo do identičnosti, savršeno glumeći bešćutnost i hladnokrvnost ljudi koji su obilježili povijest regije.
Veteran glumačke scene posljednje dvije godine svakim projektom izaziva nevjerojatno zanimanje publike.
Na ovogodišnjem, 27. Sarajevo Film Festivalu nominiran je za nagradu u kategoriji najboljega glumca zahvaljujući ulozi Slobodana Miloševića u seriji ‘Porodica’, a sama serija nominirana je u pet kategorija. Isaković nam govori o glumi, obitelji i novim projektima.
Story: U dosadašnjoj karijeri odradili ste više od 30 filmskih uloga. Koja vam je najdraža?
Možda baš ova posljednja u seriji ‘Porodica’, uloga Slobodana Miloševića. Tu se nekako sve skupilo - iskustvo, lakoća, zaigranost. Baš sam uživao u svom poslu. Ali sjetio sam se još jedne jako drage uloge, a to je Strahinja iz ‘Odumiranja’ Dušana Spasojevića u režiji Miloša Pušića. Običan čovjek, seljak, dobar i topao. Jako sam ga zavolio, sjećam se.
Story: Na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu bit će prikazan film ‘Quo vadis, Aida?’, dobitnik brojnih nagrada na filmskim festivalima, nominiran za Zlatnog lava u Veneciji, vlasnik dviju nominacija za BAFTA-u i nominacije za nagradu Oscar za najbolji strani film. U njemu ste utjelovili lik Ratka Mladića, u seriji ‘Porodica’ Slobodana Miloševića, a u ‘Senkama nad Balkanom’ Milana Stojadinovića. Je li vam bilo teško ući u te likove?
Moram vam reći da uopće ne razmišljam o ulogama koje dobivam u kontekstu kategorija teško - lako. Ako sam nešto prihvatio raditi, to znači da sigurno u tome mogu pronaći neko zadovoljstvo i ispunjenje, svrhu i smisao, razlog i motivaciju te vjeru da imam nešto važno i vrijedno što mogu ponuditi gledatelju. Tada sve postaje lako.
Story: Koji vam je lik bilo najteže interpretirati i zašto?
Prethodnim odgovorom kao da sam pokrio i ovo pitanje. Ali evo da dodam. U glumi ne može biti teškoća, samo radost i igra. Čak i ako se pojavi neka muka, ona mora dobiti pozitivan predznak. Onda je to pravi kreativni proces. Stvaranje. Ne postoji najteže i najlakše.
Story: Sa suprugom Jasnom Đuričić često surađujete na istim projektima, tako je bilo i na filmu ‘Quo vadis, Aida?’ Je li vam isprva bilo teško i čudno surađivati ili ste izlaskom iz obiteljskog doma privatni život ostavljali kod kuće?
Od početka je to bila obostrana inspiracija. Oboje jednako volimo svoj posao i uživamo u njemu. Važan nam je. Bilo da radimo zajedno u nekom projektu ili odvojeno. Prava je sreća imati takvu glumicu za partnericu na sceni i takvu ženu u obiteljskom domu. Suradnja se, dakle, odvija neometano na svim razinama. Sve se pretače i miješa, privatno i profesionalno, i to nosite sa sobom, uvijek i svuda. Nema se to gdje spremiti i ostaviti.
Story: Jesu li i vaša djeca Una i Stefan krenuli roditeljskim koracima?
Naši Una i Stefan su u istim vodama kao i mi, ali ne kao glumci. Una će uskoro završiti master studij Stage Design u Berlinu, a Stefan je diplomirani dramaturg. Oboje se slobodno mogu potpisivati kao autori, što je za nas glumce često vrlo upitno.
Story: Sarajevo Film Festival konačno se vraća u obliku na kakav smo se naviknuli prije pandemije. Što vas osobito veseli?
Ove će godine zbog nove kategorije Srce Sarajeva za TV serije i mnogih nominacija koje uz to idu sigurno biti još više mojih dragih kolega i prijatelja iz cijele regije. Mnoge nisam dugo vidio zbog epidemije, pa se tome posebno veselim. Bit ću u Sarajevu tijekom cijelog festivala, pa će biti prilike za razgovore i druženje. Nedostajali su mi ljudi iz svih naših krajeva. Sad ću to nadoknaditi.
Story: Nominirani ste za nagradu u kategoriji najboljega glumca zahvaljujući ulozi u seriji ‘Porodica’. Kao nagrađivani glumac veselite li se i dalje nagradama? Što vam one predstavljaju?
Naravno da se veselim. Nagrade su u našoj profesiji kao svjetleći znakovi pokraj puta. Ponekad se nađete paralelno s takvim znakom, on bljesne i osvijetli vas na trenutak. Važno je samo ne zaustaviti se pokraj takvog znaka jer onda ništa više od puta i putovanja.
Story: Koje biste filmove voljeli pogledati na SFF-u?
Iskreno da vam kažem još ne znam koji su sve filmovi u programima i izdvojenim sekcijama, ali siguran sam da ću imati priliku vidjeti mnogo toga. Uostalom, kao i uvijek u Sarajevu. Veliki je to festival.
Story: Radite li već na nekom novom projektu?
Uskoro ću završiti snimanje u Italiji i tom se filmu jako radujem. Divan je scenarij, a još je ljepše bilo raditi pa se nadam da će i film biti uspješan. Čeka me i snimanje potkraj ljeta u Bosni i Hercegovini. Nisam još potpisao ugovor, pa ne smijem mnogo govoriti, ali se u sebi tiho radujem.
