Hrvatski glumac Miše Martinović preminuo je u 96. godini života. Publika ga najviše pamti po ulozi legendarnog Brice u televizijskoj seriji "Naše malo misto". Rođen je 1. juna 1926. godine u Dubrovniku, a glumom se počeo baviti krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća. Ostvario je niz sjajnih uloga u kazalištu, ali i na televiziji i filmu. Osim toga, režirao je nekoliko predstava u Dubrovniku.

'Umro nam je naš veliki Miše Martinović! Moj dragi, najdraži Mihajlo koji će to ostati dok se nas dva opet ne sretnemo u plavetnilu dubrovačkog neba. Živio zauvijek, tako dragi čovječe', oprostio se od Martinovića Mišo Mihočević. Prvu filmsku ulogu ostvario je još 1960., a posljednji put na televiziji gledali smo ga 2006. u filmu 'Libertas'. 

Podsjetimo, Miše se 2019. godine osvrnuo na svoju životnu priču za Jutarnji list.

Mise Martinovic i Milka Podrug Kokotovic
Zvonimir Pandza/PIXSELL 

'Iako sam na nogama, više ne idem van. Od ove godine ni s kćeri ni sa sinom pod ruku. Prošao sam devedeset i treću. To su jako velike godine. Hvala Bogu, osim zaborava imena i prezimena, mozak mi još pristojno radi. Mogu reći da sam sa starošću zadobio objektivniji odnos prema svijetu i samome sebi. U velikom repertoaru, koji sam tijekom života igrao, danas točno znam kada sam dostigao umjetnost, a kada je to bila samo još jedna gluma', rekao im je legendarni glumac Miše Martinović, koji je posljednje dane živio sa suprugom Lidijom u Dubrovniku, u stanu u Zlatarskoj ulici. Njegova djeca glumci, Perica i Maro Martinović, navraćali su iz Zagreba koliko su mogli, a bračnom paru svakodnevno su dolazile njegovateljice jer je supruga Miše Martinovića, nažalost, nepokretna.

Njegova priča je uistinu vrijedna prepričavanja. Najteži dani su mu bili oni ratni. 

Mise Martinovic
Marko Lukunic/PIXSELL 

'Jedan komesar iz istočne Bosne, jedva da je bio pismen, kad je čuo da imam završenu gimnaziju, navalio je da uđem u Partiju i pođem u Sovjetski Savez na visoke škole, a nakon nekog vremena majka mi je donijela i cipele. Ali kad je kardinal Stepinac izdao svoj proglas, nas nekoliko uhitili su i završio sam na Vojnom sudu u Sarajevu kao ‘klerofašist i ustaša’. Bilo nas je 23 optuženih i moja majka i dundo bili su na tom procesu. Bio sam sedmi po redu u sudnici, sve prije mene osudili su na smrt, a meni su dali 15 godina robije. Kad je suđenje prošlo, napisao sam pismo svojoj teti koje ni danas nikome ne pokazujem. Završio sam u zatvoru u Zenici. U ćeliji sam bio sa sedam ljudi, bio je jedan pop među nama. U zeničkom su zatvoru, u kojem je bilo mnogo sarajevske inteligencije, zatvorenici imali svoj kulturni program. U zatvoru sam prvi put glumio, igrao sam glavnu ulogu u predstavi ‘Rusko pitanje’, prepričao je u spomenutoj ispovijesti. M