Ilina Cenov, 41-godišnja diplomirana pravnica i supruga pjevača Sandija Cenova, jedna je od stilski najbolje odjevenih Hrvatica koja je prednost nad brzom modom dala vintage i second hand odjeći i modnim dodacima.
Zašto je pobornica odjeće koju je netko već ‘prošetao’ i prenosi li tu modnu filozofiju na djecu, 15-godišnju Zaru i 12-godišnjeg Mikulu, otkrila je za Story protekle nedjelje kada smo se s njima podružili na zagrebačkom Britanskom trgu.
Story: Vaš stil odijevanja originalan je i nesvakidašnji. Odjeću često kupujete u vintage i second hand trgovinama, u čemu je njihova posebnost?
Više je razloga za kupnju vintage i second hand odjeće i modnih dodataka. Ponajprije je tu ekološka dimenzija jer riječ je o tzv. reuse filozofiji, a i ne proizvodim tekstilni otpad, što je drugi po redu zagađivač našeg planeta. Second hand, posebice vintage komadi gotovo su uvijek unikati, što mi je iznimno važno, uvijek pričaju neku priču, posebni su, drukčiji, iznimne kvalitete i vrhunskih krojeva. Naravno, takva vrsta odjeće je i mnogo povoljnija pa je i financijski element vrlo važan.
Story: Dakle, niste pobornica današnjih modnih brendova?
Današnji me brendovi brze mode ne oduševljavaju, razočarana sam i materijalima, jer je sve od plastike, i kvalitetom, jer se sve raspadne nakon nekoliko pranja, pa mi kupnja na takvim mjestima često bude bačen novac. Posebno me živcira masovna proizvodnja i činjenica da onda svi hodamo u jednakim kombinacijama. Brza je moda oličenje konzumerizma, što ne podnosim, pa jako rijetko kupujem u takvim trgovinama.
Story: Priuštite li si ipak s vremena na vrijeme neke skuplje dizajnerske komade?
Načelno ne. Ako kupim dizajnerski komad, onda je i on vintage, tome ne mogu odoljeti, jer kako odoljeti vintage torbici od reptila Salvatore Ferragamo?! (Novi) skupi dizajnerski komadi su upravo to - skupi, pa radije potrošim novac na putovanje nego na skupu torbu. Kupujem odjeću domaćih dizajnera jer volim podržati njihov rad i trud, a njihove su cijene korektne.
Story: Imate li slabu točku kada su u pitanju cipele, torbe ili neki drugi modni dodatak?
Posljednjih nekoliko godina kupujem manje pa nemam nepregledan ormar, ali torbe… Ah, torbe! Vintage torbi imam puno. Moj bi suprug sigurno rekao - previše.
Story: Što vam je najvažnije kada je o odjeći i općenito o stilu riječ?
Važno mi je da je odjeća kvalitetna, važni su mi prirodni materijali, unikatnost, kad pojedini komad već sam za sebe, i bez osobe koja ga nosi, priča određenu, zanimljivu priču, a te zahtjeve najčešće ispuni vintage odjeća.
Story: Kći Zara ima 15, sin Mikula 12 godina. Jesu li izbirljivi kad je o odijevanju riječ?
Zara je jako izbirljiva, točno zna što želi i gotovo da joj više ne mogu predložiti neki odjevni predmet, uglavnom potpuno fulam. Mikula je tipični muškić kojeg moda uopće ne zanima.
Story: Tinejdžerska dob zna biti vrlo zahtjevna kako za dijete, tako i za roditelje. Ima li Zara već neke posebne stilske želje?
Zara bi stalno nešto kupovala, ali nastojimo je odgajati tako da shvaća kako nije normalno da ti ormar puca po šavovima, kako nije normalno neprekidno nešto kupovati te da ti stvarno ne trebaju pete iste traperice. Ne želimo da podlegne mahnitom šopingu i konzumerizmu, zna vrijednost novca, da ne pada s neba da bi se uludo trošio. No točno zna što želi, što je zanima, sama traži, bira i isprobava, uglavnom se suprug ili ja pojavimo u onoj posljednjoj fazi - kad treba platiti.
Story: Gradi li već pomalo svoj stil?
Gradi svoj stil, promišlja o njemu, planira, a primjećujem da i ona voli vintage i second hand te ih vrlo spretno kombinira s ostalim komadima tipične tinejdžerice.
Story: Kakav je Mikula što se odijevanja tiče? Odlazite li zajedno u šoping?
Mikula je veliki obožavatelj Jamesa Bonda pa njemu moda počinje i završava s tri stvari: sako, bijela košulja, leptir-mašna, i to uvijek ima u ormaru. Osim toga, ima još dvije-tri normalne kombinacije za prigode kad se mora malo ‘urediti’. On je sportski tip pa mu je za bicikl, romobil, tenis, nogomet i šumu imperativ da su odjeća i obuća udobni, a kako izgleda i ide li to sve skupa, nije mu važno. Njega moda apsolutno ne zanima pa u šoping idemo kada mu nešto konkretno treba, obično u jednu do dvije trgovine, koliko on može izdržati. Često mu suprug ili ja donesemo neki komad, on proba - ako veličina odgovara, super, dalje od toga ga ne zanima.
Story: Kada ponekad skupno odlazite na neka događanja, dogode li se tada u vašoj obitelji prepirke zbog izbora odjeće, dogovarate li se što će tko odjenuti?
Kod nas svatko ima pravo nositi što želi, ali sukladno konkretnoj prigodi, uvijek poštujemo dress code. Međutim, ne usklađujemo se nešto posebno pa uglavnom kad nas se pogleda sve zajedno, bole oči od boja, uzoraka i stilova. Mi se uvijek šarenimo.
