STEVEN SPIELBERG NE MIRUJE NI U OSMOM DESETLJEĆU: U filmovima je očuvao čaroliju djetinjstva, ali život ga nije mazio 

Kralj blockbustera, američki redatelj Steven Spielberg koji ovaj tjedan slavi 75. rođendan, ljubitelje sedme umjetnosti i dalje uspijeva ostaviti bez teksta, iznenaditi ih vizualnim spektaklima koje režira i lansirati talentirane glumce među zvijezde.

Steven Spielberg rođen je 18. prosinca 1946. u gradu Cincinnatiju, na jugozapadu države Ohio. Njegovi djedovi i bake bili su Židovi iz Ukrajine, imigranti koji su se doselili u Cincinnati 1900-ih. Njegova majka Leah bila je pijanistica, poslije i ugostiteljica (vodila je restoran The Milky Way u Los Angelesu), a otac Arnold Spielberg inženjer elektrotehnike u multinacionalnoj tvrtki General Electric te inovator koji je pridonio razvoju računala.

Redatelj je svoju majku svojedobno opisao riječima: 'Bila je naš Petar Pan, nije željela odrasti', a oca: 'Kad pogledam u PlayStation, u mobitel, u predmete poput najmanjeg kalkulatora pa do iPada, sjetim se njega i kažem - on i njegov tim genijalaca sve su ovo započeli.'Spoj tehnologije i umjetnosti, koji je naslijedio od roditelja, na čaroban je način pretočio u svoj rad i postao trostruki dobitnik Oscara i financijski najuspješniji filmaš u povijesti. Tajna njegova uspjeha vjerojatno je u tome što je oduvijek volio eksperimentirati sa specijalnim efektima i različitim žanrovima.

Kad je Stevenu bilo sedam godina, s roditeljima se preselio u Phoenix, u Arizonu, gdje je pohađao hebrejsku školu, proslavio svoju bar micvu, osjetio antisemitizam na vlastitoj koži, proživio pubertet i adolescentsko doba, postao izviđač i snimio prve amaterske filmove. Početkom ove godine redatelj je najavio da će snimiti film temeljen na svom odrastanju u Arizoni, a za glavnu žensku ulogu koja bi se trebala temeljiti na liku Spielbergove majke navodno pregovara s Michelle Williams.

'S antisemitizmom sam se susreo kao osnovnoškolac u školi. Popularni klinci maltretirali su one manje popularne. Nisam o tome tada razmišljao kao o mržnji prema svom podrijetlu, jednostavno me bilo sram. Sramio sam se mnogo toga, a oni su uspjeli s dovoljno maltretiranja postići to da me bilo sram što sam Židov iako sam zapravo bio ponosan na svoju vjeru. Osje­ćao sam se kao izopćenik, a kad sam odrastao, shvatio sam da je maltretiranje u školskoj dobi vrlo rašireno te da se tako djeca osjećaju snažnijima od drugih', rekao je redatelj koji je već sa 12 godina snimio prvi film.

Otac ga je odveo u kino kako bi pogledali ‘Najveću predstava na svijetu’ redatelja Cecila B. DeMillea. Kad je ugledao veliko platno, osjećao se prevarenim jer je mislio da će vidjeti pravi cirkus, sa stvarnim klaunovima, slonovima i krotiteljima lavova. Ali kako su se slike na ekranu izmjenjivale, dječakovo razočaranje ubrzo je preraslo u očaranost. Jedna scena posebno ga se dojmila - sudar vlakova - i ona je zauvijek promijenila tijek njegova života. Nakon što je odgledao film, nagovorio je oca da mu kupi dva električna vlaka jer je poželio ponovno kreirati tu filmsku scenu nesreće. Uživao je gledati kako se komadići vlakova razlijeću u sudaru. Otac nije bio oduševljen njegovom idejom i rušilačkim nagonom pa mu je, nakon popravka električnih vlakova, rekao da će mu ih oduzeti pokuša li to još jednom.

'Što god da je ušlo u mene, morao sam ih ponovno i ponovno gledati kako se sudaraju, ali nisam želio izgubiti svoje vlakove. Otac je kod kuće imao malu filmsku kameru Kodak od osam milimetara s tri leće - široki, srednji i krupni objektiv. Odlučio sam njome snimiti sudar vlakove kako bih iznova mogao gledati taj prizor. I tako je nastao moj prvi film. Jednostavno sam postavio kameru nisko na stazu, onako kako djeca vole izbliza gledati igračke kojima se igraju. Srećom, vlakovi se nisu pokvarili. Gledao sam taj film iznova i iznova, a onda sam pomislio: 'Što bih još mogao učiniti s ovom kamerom'', prisjetio se.

Ubrzo je nastao i prvi vestern ‘The Last Gunfight’, a snimio ga je istom kamerom. Potom je angažirao nekoliko školskih prijatelja da glume u 40-minutnom filmu o Dru­gom svjetskom ratu ‘Escape to Nowhere’.
'Bio sam navučen na film, nije bilo povratka', rekao je.

Odmalena je znao da želi postati filmski redatelj, stoga se, kad je došlo vrijeme studija, odlučio prijaviti na Filmski studij Sveučilišta Južne Kalifornije, ali je odbijen zbog lošeg prosjeka ocjena. Upisao je kalifornijsko državno sveučilište Long Beach i još kao studentu ponuđen mu je mali neplaćeni, pripravnički posao u Universal Studios u odjelu za montažu. Poslije je dobio priliku snimiti 26-minutni film ‘Amblin’ koji je i napisao i režirao, a donio mu je prvi redateljski ugovor s Universal Studios sklopljen na sedam godina. Postao je najmlađi redatelj koji je potpisao tako dugoročan ugovor s nekim velikim holivudskim studijem.

Nakon toga je 1969. napustio fakultet da bi mogao profesionalno režirati televizijske produkcije s Universalom. Spielberg se tek 2002. vratio na kalifornijsko sveučilište Long Beach i konačno diplomirao filmsku umjetnost.

Njegov prvi dugometražni zadatak bilo je snimanje epizode serije ‘Name of the Game’ koja se zvala ‘L. A. 2017’. Oduševljeni njegovim radom, šefovi studija potpisali su s njim ugovor za tri televizijska filma. Prvi je bio ‘Dvoboj’ (1971.) o cisterni koja vozi pustinjom. Drugi film bio je ‘Something Evil’ (1972.) koji je trebao biti snimljen na osnovi tada najprodavanije knjige ‘Egzorcist’, koja još nije bila prenesena na platno. Snimio je i televizijski film ‘Savage’ s Mar­tinom Landauom u glavnoj ulozi.

Spielbergov prvi kinofilm bio je ‘The Sugarland Express’ (1974.) o bračnom paru koji proganja policija zato što su vratili svoje oduzeto dijete. Kritičari su hvalili film i spominjali kako je na vidiku novi veliki redatelj, ali film je prošao vrlo loše u kinima. Studijski producenti Richard Zanuck i David Brown ponudili su mu režiranje filma ‘Ralje’ (1975.) prema romanu Petera Benchleyja. Film o morskom psu ubojici osvojio je tri Oscara (za montažu, glazbu i zvuk) i zaradio više od 100 milijuna dolara u kinima, što je bio novi američki rekord. ‘Ralje’ su proslavile Spielberga. Osim toga, postao je jedan od najmlađih američkih multimilijunaša, što mu je omogućilo veliku autonomiju u biranju sljedećih projekata.

'Na snimanju ‘Ralja’ bio sam tako naivan što se tiče oceana i majke prirode. Oholost filmaša koji je mislio da može pobijediti prirodu bila je bezobrazna, ali bio sam premlad da bih znao da sam bio previše bahat kada sam zahtijevao da film snimamo u Atlantskom oceanu, a ne u sjevernom Hollywoodu. Bilo je izazovno, ali da sad odlučujem, učinio bih isto jer to je jedini način da publika osjeti napetost i borbu čovjeka s morskim psom i prirodom', rekao je Spielberg koji je, unatoč golemoj popularnosti filma, odbio snimiti njegov nastavak.

'Završio sam s oceanom. Snimio bih nastavak da se nisam tako užasno proveo na moru radeći na prvom filmu. Znam da se odustajanjem od nastavka snimanja odvajam od golemog dijela svog života koji sam stvorio, ali to je jednostavno moja odluka',  rekao je.

Posvetio se snimanju filma ‘Bliski susreti treće vrste’ 1977. godine. Bio je to jedan od rijetkih filmova za koje je napisao scenarij. Film je postao veliki kinohit, a Spielberg je dobio prvu nominaciju za nagradu Oscar za režiju. Za sljedeći film udružio se s prijateljem Georgeom Lucasom, kreatorom ‘Ratova zvijezda’, u akcijskom pustolovnom filmu ‘Otimači izgubljenog kovčega’, prvom iz serije filmova o Indiani Jonesu. Bio je to izraz njegova poštovanja prema napetim serijalima iz zlatnog doba Hollywooda s Harrisonom Fordom u ulozi arheologa i pustolova Indiane Jonesa. Postao je najuspješniji film 1981. i zaradio nekoliko nominacija za Oscar, među ostalim za režiju (druga Spiel­bergova nominacija) i najbolji film (drugi Spiel­bergov film nominiran za najbolji film).

Sljedeće godine vratio se SF žanru filmom ‘E.T.’, pričom o prijateljstvu dječaka Elliotta i izvanzemaljca koji se pokušava vratiti u svemir. ‘E.T.’ je postao financijski najuspješniji film svih vremena (dok ga nije nadmašio drugi njegov film - ‘Jurski park’). Bio je to film s kojim su se djeca toliko mogla povezati da su stručnjaci radili istraživanja o njegovu utjecaju na djecu. Naime, u ljeto 1982. kad se film počeo prikazivati u kinima, djeca su plakala i razbolijevala se nakon posljednje scene kad E.T. ostavlja Elliotta. Psiholog Richard Sloves istražio je fenomen i otkrio da ta djeca imaju očeve koji su, poput Elliottova, napustili dom nakon razvoda. To je, naravno, bila trauma koju je i Spielberg kanalizirao: usamljenost i dezorijentiranost koje su uslijedile nakon razvoda njegovih roditelja, presudno redateljevo iskustvo u djetinjstvu. Zapravo, najpostojanija tema njegovih filmova su napetosti u odnosu između roditelja i djece. Roditelji (često očevi) se opiru, odsutni su i ignoriraju svoju djecu.

Peter Banning u ‘Kuki’ na početku je prikazan kao roditelj koji se više bavi svojim poslom nego djecom, a tijekom filma stječe poštovanje svoje djece. U filmu ‘Indiana Jones i posljednji križarski rat’ otkriva se da je Indianin odnos s ocem uvijek bio nategnut. Također, većina Spiel­bergovih filmova bavi se običnim ljudima koji traže ili koji dolaze u kontakt s neobičnim bićima ili se sami nađu u neobičnim okolnostima. U intervjuu AFI iz kolovoza 2000. govorio je o mogućnosti postojanja izvanzemaljskog života te kako je to utjecalo na neke njegove filmove. Fasciniranost svemirom pokazao je nekoliko puta, primjerice snimajući zvijezde u pozadini svojih filmova kao što su ‘Ralje’.

Izjavio je da se u djetinjstvu osjećao kao izvanzemaljac te da je zanimanje za svemir pokupio od oca, obožavatelja znanstvene fantastike koji je tvrdio da izvanzemaljci ne bi putovali svjetlosnim godinama kako bi se sukobili s ljudima nego kako bi s njima podijelili znanje. Nikada nije krio koliko obožava djecu.

'Cijelu svoju karijeru radio sam s djecom i odgojio sam sedmero djece. Znam da djeca ne mogu lažirati istinu. Uvijek imam na umu da mlada osoba, nevina za ovaj svijet, nikada više neće biti nevina nakon što glumi u filmu. I uvijek naglašavam roditeljima: morate čuvati svoje dijete. Kad snimanje završi, moraju biti normalni. Moraju se vratiti u stvarni život. Moraju zadržati svoje prijatelje, ostati u školi. Nemojte da vas zavede ono što vam ljudi mogu ponuditi u budućnosti. Uvijek nastojim ljudima dati do znanja da stvarnost počinje i završava kod kuće', izjavio je Spielberg.

U braku s glumicom Amy Irving, koji je trajao od 1985. do 1989., dobio je sina Maxa Samuela. Dvije godine nakon razvoda vjenčao se s glumicom i slikaricom Kate Capshaw, s kojom se zbližio na setu kinohita ‘Indiana Jones i ukleti hram’, a u braku su i danas. Kate je u prvom braku dobila kćer Jessicu Capshaw, također glumicu, a prije udaje za Spielberga posvojila je sina Thea. Potom su Kate i Steven dobili prvu zajedničku kćer Sashu, zatim i sina Sawyera, a onda su zajedno posvojili djevojčicu Mikaelu. Njihovo najmlađe i treće biološko dijete je Destry Allyn. Kad je postao otac, osjetio je kako se ponovno mora povezati sa svojim židovskim korijenima.

'Kad se rodio moj prvi sin Max, to me jako pogodilo. Duh je počeo plamtjeti u meni i postao sam židovski otac', objasnio je.
Također, kad je upoznao Kate Capshaw, ona se zainteresirala za njegovu vjeru te se kao protestantica odlučila na potpuno obraćenje prije vjenčanja 1991. godine.

'Udala se za mene nakon što je postala Židovka. Mislim da me to više od svega vratilo u židovstvo', izjavio je redatelj.
Nekoliko godina kasnije snimio je film ‘Schindlerova lista’ (1993.) koji će ga zauvijek povezati s njegovim židovskim korijenima i obilježiti mu karijeru. Iako nije smatrao da će film doživjeti komercijalni uspjeh jer je sniman kao dokumentarac, a slika je bila crno-bijela, film je nominiran u 12 kategorija za prestižnu nagradu Oscar i osvojio je čak sedam kipića. Bio je to veliki hit na kinoblagajnama, zaradio je čak 322 milijuna dolara, ali Spielberg od toga nije stekao ni dolar - sav novac donirao je Zakladi Shoah koja čuva uspomenu na preživjele od genocida, uključujući holokaust.

Kad ne snima i ne gleda filmove, najčešće igra videoigre koje ga inspiriraju na daljnje stvaranje, a cijeni one s originalnom pričom - Medal of Honor (priču za prve tri igre u serijalu kreirao je upravo on) i Call of Duty 4.

Spielberg je također strastveni sakupljač slika i ilustracija američkog umjetnika Normana Rockwella pa je njegova zbirka od 57 djela čak i predstavljena 2010. na izložbi u Američkom umjetničkom muzeju Smithsonian.

Ovaj Amerikanac slovi za strogog, ali ljubaznog redatelja koji čuva svoju privatnost. Iako mu je 75., u svom je duhu i stvaralaštvu uspio sačuvati čaroliju djetinjstva. I dalje se igra, baš kao što sugerira i njegovo prezime jer na njemačkom Spiel znači igra.