Domaći pjevač Tony Cetinski kroz tolike je godine na našoj estradi otpjevao tekstove koji će zauvijek ostati zapisani u našim glasnicama.
Neki su baš njegove pjesme okrunili čašću da upravo da na njih izvedu svoj prvi ples, neki su uz njih proživljavali svoje prve ljubavi, sreću i slavlja, neki najbolnije trenutke, tugu i rastanke... Mnogima su njegove izvedbe mnogo više od samih pjesama te su pronašle posebno mjesto u srcima, a jedna na koju apsolutno nitko ne može ostati imun nosi naziv današnjeg dana.
'23. prosinac' jedna je od Tonyjevih najtužnijih balada koja nosi i poseban teret, a često u slušateljima budi onu sjetu koju je riječima teško opisati. A kako i ne bi...
Skladba je nastala prije mnogo godina, a kroz sve ovo vrijeme, rađale su razne teorije o tome kome je posvećena i čiju tužnu sudbinu nosi u svojim notama. Ipak, svatko u njoj pronađe svoju priču i svoje neizliječene rane. I sam je Tony posebno emotivan kada je izvodi na svojim koncertima, iako je o događajima iza nje rijetko govorio.
'To je jedina pjesma koja nosi svoje breme, ali kada je pisana, nije imala toliko slika u sebi, nije imala govor prije, nije imala taj pečat. Bila je normalna ljubavna pjesma. Ali, kako se dogodio taj neki događaj, onda sam predložio tekstopiscu da konkretiziram priču i da nekako ostane uspomena na tu osobu', rekao je u jednom intervjuu pjevač, svejedno neotkrivši skladbinu dublju istinu.
Neki kažu da je ta osoba Tonyjeva prijateljica koja je preminula od predoziranja heroinom, neki kažu da je riječ o ženi koja je poginula o prometnoj nesreći na dan svog vjenčanja... Dok Tony sam ne otkrije čije se ime nalazi iza stihova, možemo samo nagađati.
Ipak na svojim je koncertima Cetinski često pjesmu posvećivao njegovim preminulim kolegama, prijateljima, poznatim domaćim licima.
Oni koji pjevača vole slušati uživo, često će reći da je jedna od najemotivnijih izvedbi te pjesme bila ona u Areni Zagreb 2009. godine kada su se za vrijeme trajanja pjesme, na videozidu iza Tonyja redale fotografije dobro poznatih lica. Nakon što je većinski dio pjesme pred publikom stajalo lice prerano preminulog Toše Proeskog, ujedno i Tonyjevog bliskog prijatelja, pojavile su se i fotografije Dražena Petrovića, Ane Rukavine, Đorđa Novkovića, Mate Parlova, onih koji su napustili ovaj svijet.
