U vezi nisam sklona igricama

Crvena kosa, velike oči i jarko namazane usne asociraju na zavodnicu starog Holly­wooda, no Marija Tadić daleko je od Ire­ne koju glumi u telenoveli ‘Dolina sunca’. Ipak, povezuje ih ljubav i privrženost prema voljenoj osobi, a koliko je usrećuje njezin dečko, 29-godišnja­kinja nam je otkrila u intervjuu. Story: Prvi veći medijski uspjeh doživjeli ste 2003. filmom ‘Tu’, Zrinka Ogreste, a sada ste zbog uloge u sapunici ponovno pod povećalom javnosti. Što ste u međuvremenu radili? Film sam snimila na prvoj godini Akademije, što je više iznimka nego pravilo. Nakon toga nastavila sam studirati te raditi i na filmu i u kazali­štu, a i gostovala sam u epizodama nekih serija. Story: Činilo se kao da vam je uloga u Ogresti­nu filmu otvorila mnoga vrata, no ipak vas dugo nigdje nije bilo... Otvorila mi je vrata u smislu da sam dobila priznanje struke i poznanstva sa svim hrvatskim redateljima. Cijenili su me zbog toga što sam na­pravila, ali se stvari nisu pokrenule u nekom kon­kretnom smjeru. Nitko od njih nije imao nešto za mene u tom trenutku. Savjetovali su mi da ne idem u sapunice te da čekam velike i kva­litetne projekte. Zbog toga sam tada radila stvari koje nisu bile financijski isplative niti su odzvanjale. Story: Kako to da ste naposljetku završili u sapunici? S obzirom na recesiju koja je pogodila sve, mislim da je za glumca koji u tom trenutku nije stalno zaposlen, to postao prirodan slijed događaja. Sve se manje snima filmova, kazališta su prestala uzimati vanjske suradnike ta­ko da glumac više nije u položaju birati angažmane. Dogodilo se to da više ne živim kako bih radila ovaj posao nego radim kako bih živjela. No moram reći da nisam po­ža­lila jer je ‘Dolina sunca’ kvalitetan projekt. Story: Prije sedam godina na snimanju filma zaradili ste upalu mjehura zbog koje ste čak završili na operaciji. Koliko biste danas daleko išli zbog neke uloge? Više nikada ne bih zbog nekog projekta dovela zdravlje u pitanje. A to se općenito odnosi i na glumačko odricanje. Došla sam do faze u kojoj imam potrebu za daljnjim educiranjem. Bila bih jako sretna da su zahtjevi na koje trebam pristati vezani za svladavanje novih vještina koje me na neki način oplemenjuju i educiraju. Story: Dakle, ne biste se udebljali za ulogu? Radije bih naučila jahati, svirati klavir ili govo­riti francuski nego se udebljala deset kilograma. No ako bi me uloga motivirala i intrigirala, narav­no da bih se i udebljala.

Story: Koliko vas intrigira uloga Irene koju igra­te u ‘Dolini sunca’? Ona ima potrebu za dominacijom. U po­­četku je lovila karijeru, a kad je shvatila da se pojavila opasnost od druge žene, počela je suludo loviti muškarca. Oboje je povezano s jakim egom, koji ja kod sebe ne osjećam tako jako, pa se nikad ne bih na taj način borila za muškarca. Story: Kakvi ste vi kada ste zaljubljeni? Jako sam privržena. Smatram da se za ljubav treba boriti svaki dan, a kad dođe do situacije poput ove u seriji, ljubav više nema veze s tim. Voljenoj osobi treba svaki dan učiniti lijepim, a ne zanemarivati je. Story: Bili ste u vezi s kolegom Stjepanom Perićem. Prekinuli ste prije više od godinu dana. Jeste li sada zaljubljeni? Veza između Stjepana i mene nije bila jav­na jer u tom trenutku nismo bili javno ekspo­nirani. Ne samo da ta veza nije aktualna ne­go ni prekid više nije aktualan. U međuvre­menu se dogodilo nešto lijepo. Sada pokraj sebe imam čovjeka koji me svakodnevno čini sretnom, a s obzirom na to da je sve još u po­čet­ku, neka mu ime za sada ostane tajna. Story: Dakle, u sretnoj ste vezi? Da. Tek stvaramo temelje, a dok ne budu čvrsti, nemam potrebu nikoga obavještavati o tome. No nemam zašto kriti da sam sretna i da me život iznenadio pokazavši mi da je mo­guće zaljubiti se na prvi pogled. Priznajem da sam od toga već odustala jer sam smatrala da s godi­nama sve ide puno racionalnije, a i na te­melju dosadašnjih iskustava razvila sam cijeli mehanizam pomoću kojeg mogu razlučiti što želim, a što ne želim od muškarca. Na kraju me ova situacija razoružala jer se dogodila tako da nisam stigla ni izvaditi tu listu pluseva i minusa. Story: Na što se odnosi ta lista? Sebičnost i lijenost u bilo kojem obliku definitivno ne volim! Ljudi koji su lijeni prema sebi, lijeni su i pre­ma drugima, i to me odbija. Za mene je osjećaj ostvarenosti adut kod muš­karca. Ne želim da zbog moje prisutnosti i pažnje koju mi posvećuje ima osjećaj da ga kočim na putu samoostvarenja. Važno mi je da je odrastao i da u sebi ima određenu razinu poduzetnosti pa da možemo rasti zajedno. Ako se neprestano sabotiramo i ako ne maštamo o sličnim stvarima, nemamo što raditi zajedno. Story: Jeste li te kvalitete prepoznali u svom sadašnjem dečku? Prekratko smo zajedno da bih mogla reći da sam sve to prepoznala. To bi značilo da sam se jako zaletjela ili da sam samo projicirala neku sliku. Zaljubljenost koju trenutačno osjećam veliko mi je bogatstvo, a ostale stvari ostavljam vre­menu koje je pred nama pa ćemo vidjeti mo­žemo li rasti skupa. Story: Koliko ste dugo zajedno? Jako kratko. Oko našeg susreta dogodila se jedna božićna čarolija. Story: Je li i on javna osoba? Ne. Posao mu nije izravno povezan s mojim, ali je ipak jako blizak mojoj profesiji. Story: Jednom ste izjavili da ste veliki tremaš. Jeste li takvi i kad ste zaljubljeni? Jesam. Prepoznajem kod sebe tu određenu vrstu treme jer nisam koketna po prirodi i nemam potrebu flertovati s muškarcima na površan način kako bih nahranila ego. Kad mi se netko svidi, želim toj osobi dati prostora da me osvoji. Story: Na koji način muškarcu daje­te do znanja da vam se sviđa? U počecima bi možda osobi moglo biti jasno da mi se sviđa po tome što to ni s čim me dajem do znanja. Dok mi osoba na neki način ne potvrdi da postoji obostrana simpatija, radim stvari prema kojima se ne bi moglo zaključiti da mi se sviđa. Ako izbjegavam njegov pogled i krećem se u radijusu jednog metra od te osobe i nikada ne prelazim tu granicu, onda ima sve elemente da pomisli kako mi se sviđa. No kad se opustim i kad dobijem tu potvrdu, znam se i zaletjeti u vezu jer nisam sklona taktiziranju i igricama toplo-hladno. Is­crpljuju me. Ako ću nečiju pozornost privlačiti igrama, a ne svojom osobnošću, onda ta osoba nije vrijedna moje pažnje. Nisam pre­tjerano zaljubljive prirode pa kad mi se to dogodi, njegujem taj osjećaj. Iako se ponekad zalijećem, ne želim odustati od tog osjećaja, nego želim da se netko jednako hrabro zaleti prema meni. S godinama sam shvatila da ne mogu idealizirati muškarca i voljeti nekoga tko ne voli mene. Ako me ne vidi na način na koji bi me trebao vidjeti, nije idealan. Story: Na pragu ste tridesetih. Raz­mišljate li o osnivanju obitelji? Da. Bilo bi mi neprirodno da ne razmišljam. U prirodi je žene da bude majka. I ako me pitate koju ulogu stvarno želim, to je ona majčinska. I mislim da bih bila super mama. Story: Na što vas asociraju godine pred vama? Imam osjećaj kao da sam dvadesete ostavila iza sebe, a tridesete koje su karakteristične u dono­šenju nekih važnih odluka, još nisu došle. No puno mi se više sviđa taj osjećaj tridesetih. Stekla sam više samopouzdanja, znam što želim i ne želim, ne opterećujem se nevažnim stvarima i ne pokušavam biti ono što nisam. Upoznala sam sebe i bolja sam prema samoj sebi. U dvadesetima sam bila iznimno sklona samokritičnosti. Sada, kada nečim nisam zadovoljna, dam si novu priliku, a kada nešto dobro napravim, ne dopu­štam da to prođe nezapaženo. Pohvalim se i nagradim. Sada sam si puno veći prijatelj.