Danas se u Areni Zagreb održava koncert u spomen na preminulog frontmena grupe Parni Valjak - Akija Rahimovskog.

Pod nazivom 'Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći...Aki', članovi Parnog Valjka i Akijev sin Kiki Rahimovski uz pomoć će se brojnih kolega prisjetiti legendarnog glazbenika uz neke od najvećih hitova s naših prostora.

Jedan od gostujućih pjevača biti će i Pero Galić, frontmen benda Opća Opasnost, a za Story.hr je prije koncerta otkrio kako se osjeća, ali i kada je prvi put sreo Akija. 

'Ako možeš ikako probati zamisliti da si, recimo, ti sad na mom mjestu i da pjevaš u Općoj Opasnosti i da te pozove Marijan Brkić Brk i pita: 'Hoćeš li biti gost?', reakcija je trenutna: 'Naravno da hoću'.

Što god da mi je rekao, da dubim na glavi, ja bih rekao: 'Naravno'. Velika je to stvar. Parni Valjak je bend koji nas je sve zadužio, a pogotovo glazbenike koji su se uhvatili glazbe kroz ovo neko vrijeme. Opća Opasnost je već 30 godina na sceni, ali nam je Parni Valjak bio bend koji smo rado slušali i svirali na svojim prvim nastupima tamo od 1985. godine pa nadalje. Ovo je velika stvar. Drago mi je da sam tu, srce mi je veliko. Svakako, izazov je ogroman jer nitko nikada neće biti Aki, to je sigurno.

Nas 12 ćemo večeras probati dočarati bar dio te nekakve atmosfere i vjerujem u brojnu publiku koja će biti ovdje večeras i koja će to sigurno iznijeti jače nego mi na pozornici. Izvodim dvije pjesme, 'Ugasi me' i 'Prolazi sve'. Drago mi je da su odabrali te dvije pjesme, ali nisam ja imao ni nikakvog utjecaja ni želja', rekao je za Story.hr Pero Galić pa otkrio kada je prvi put sreo Akija. 

Pero Galić frontmen je benda Opća Opasnost
Ivica Galovic/PIXSELL 

'Mi smo bivali kao klinci na koncertima koji su se mogli posjetiti pa u Slavoniji dok ih je bilo. Ali prvi naš službeni susret dogodio se 1993. godine kada smo snimali svoj prvi album 'Treba mi nešto jače od sna' kod Marijana Brkića u studiju. Tada je dolazio i Aki pa smo se sreli prvi puta i tada je vedra srca i nasmijana lica podržao nas klince koji su došli raditi neki svoj rock'n'roll.

Bile su ratne devedesete... Putovali smo kao klinci s 20 godina, tražili svoj rock'n'roll tako da je Akijeva podrška u prvom trenutku dok smo snimali bila poticajna šamarčina, da je tako nazovemo. Nismo se kasnije često sretali, ali kad jesmo, svaki put je bilo isto: 'Super, drago mi je da i dalje radite'. Imali smo priliku i u emisiji 'A strana' otpjevati zajedno njihovu pjesmu 'Ljubavna', životna je prilika bila s Akijem stajati na istoj pozornici. 

Večeras ću ga imati u mislima dok budem izvodio ove dvije pjesme, ali opet kažem, raduje me brojna publika. Zadužio ih je sve, sve ih je veselio dok je radio to što je radio. Najmanje što možemo je napraviti ovakav koncert i reći mu: 'Aki, gdje god da jesi, mislimo na tebe'', zaključio je Pero.