LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ NAKON RUŠENJA TERASE: 'Mnogo mi je ljudi reklo da se vratim u Japan'

Na zahtjev grada Zagreba, uspješna poduzetnica i vlasnica oaze za slastice Jolie Petite Patisserie, Ljupka Gojić Mikić, morala je srušiti terasu svoje, mnogima omiljene slastičarnice u srcu zagrebačke Knežije koju vodi sa suprugom Mihaelom i bratom Dadom.

Naime, uspješna poduzetnica i vlasnica modnog brenda te oaze za slastice Jolie Petite Patisserie iskazala je nezadovoljstvo novim zakonskim regulativama zbog kojih je trebala srušiti terasu svoje slastičarnice u srcu zagrebačke Knežije. Obiteljski biznis koji vodi sa suprugom Mihaelom i bratom Dadom naišao je na nerazumijevanje Grada Zagreba, iako su oni bili spremni za pregovore i suradnju.

Poduzetnica nam je otkrila kako su na vrijeme predali zahtjev za produljenje odgovora, koji je na kraju Grad Zagreb odbio. Odvjetnik je uputio žalbu Gradu Zagrebu prije gotovo četiri mjeseca, a odgovoru ‘ni traga ni glasa’. Osim toga, Gradu su ponudili i kompenzaciju da osposobe zapuštene površine za parking - kako bi im ostavili na korištenje tri parkirna mjesta, no bez uspjeha.

- Razgovarali smo i s Mjesnim odborom Knežije. Predložili smo im da nam ostave tri parkirna mjesta kako ne bismo rušili terasu, a zauzvrat bismo mi financirali parking na nekoj zapuštenoj gradskoj površini, zato što ih ima dosta. Ako ne žele to, mogli smo napraviti dječji park… Htjeli smo pronaći zajednički jezik, kompromis i da svi budemo zadovoljni. Naša zajednica. Ništa nismo željeli raditi na silu, ali ipak nisu imali sluha za nas - otvoreno nam govori Ljupka Gojić Mikić.

Iako su nam na pragu lijepi dani okupani suncem, gosti slastičarnice Jolie Petite Patisserie ipak će biti uskraćeni za takva zadovoljstva.

- Zašto kukam za terasom? Nije stvar u terasi, riječ je o dvostrukim pravilima. Naime, parkirna mjesta ispred našeg lokala su vlasništvo Grada Zagreba i svaki vlasnik ugostiteljskog objekta ima pravo zatražiti tri ili četiri za prenamjenu. Tako smo i mi zakonskim putem predali zahtjev i Grad nam je u najam dao tri parkirna mjesta na kojima smo mogli napraviti terasu. Svake smo godine obnavljali najam te za to potom plaćali najamninu. Dakle, mi smo sagradili terasu po svim propisima i zatim je i maknuli zato što poštujemo zakon - dodala je bivša manekenka.

- Dobili smo rješenje da u roku od 15 dana pomaknemo terasu, inače bi došli iz Grada i sve pomaknuli. Kako bilo, mi smo sve ispoštovali u okvirima roka koji su nam dali. Htjeli smo izbjeći neugodnosti, a i sasvim je normalno da ćemo poštovati zakon i to napraviti. Sigurno će nam nedostajati terasa, a možda će i utjecati na posao, to još ne znamo. Moja objašnjenja koja sam objavila na društvenoj mreži uopće nisu išla u smjeru da je najveći problem terasa. Problem je da kao društvo ne idemo naprijed, ne podržava se nekog tko ulaže i vrijeme i novac da bi zajednici bilo bolje - objasnila je.

- Na vrijeme smo predali zahtjev za produljenje ugovora. Svakih se godinu dana treba predati zahtjev, a oni su ga odbili. Iako je riječ o hrpi papirologije, treba se tražiti i odobrenje policije i vatrogasaca, što smo dobili. Moram reći da mi poštujemo odluku Grada zato što je donesen novi zakon. Imali smo i pravo žaliti se, što smo i napravili prije četiri mjeseca, no nismo dobili nikakav odgovor već četiri mjeseca. Odvjetnik je sve uredno poslao - rekla je Ljupka te priznala zašto osjeća nepravdu.

- Moram reći i da znam neke ugostitelje kojima su ugovori produljeni i pustilo ih se da rade, što mi je drago i nemam ništa protiv tih ljudi, ali nije pošteno - ističe.

Bivša manekenka gotovo je cijeli život živjela izvan Lijepe Naše pa je usporedila svjetske metropole i njihove zakone s našima.

- Mnogo mi je ljudi reklo da se vratim u Japan. Dosta sam naučila i od Japana, New Yorka, Pariza i svih gradova u kojima sam živjela. Primjerice, ako želite kupiti auto ili bicikl u Japanu, jedno od pravila je da morate imati i parkirno mjesto za vozilo, to su stvari koje su sređene, a i ondje, kao i u Parizu, ima mnogo terasa. Od svoje 13. do 35. godine ja sam živjela van Hrvatske i zarađivala, kao i moj suprug. Vratili smo se kući, uložili novce u posao… Naravno da je očekivana uzročno-posljedična veza ta da ti se s vremenom vrati uloženo te da naposljetku uspiješ i zaraditi na uloženom. Kao ugostitelj, ili bilo koje druge vrste privatnik, ako imaš prostora za legalno i zakonito napredovanje, onda imaš prostora i za još zapošljavanja, za veće plaće zaposlenika i za sve ostalo popratno što može doći uz napredak. Problem nastupa ako društvo to ne prepozna ili još gore - onemogući’, zaključila je.