VLATKA POKOS O NEVRAĆANJU U KANADU, NOVIM ANGAŽMANIMA I MLAĐIM UDVARAČIMA: 'I dalje izvrsno radim taj posao'

S Vlatkom Pokos nikad nije dosadno!

Ne bih otkrivala točnu lokaciju, ali riječ je o čarobnom mjestu na kojem ljetujem već godinama. To je moj drugi dom i mislim da smo uspjeli dočarati predivnu atmosferu koja ondje vlada. To je moje najdraže mjesto na svijetu!

Ne može se ne primijetiti vaša odlična linija. Iako ste o tome već govorili, neke stvari vrijedi ponoviti. Kojom prehranom i sportom je održavate?

Mediteranskom, ali radije kažem dalmatinskom jer je naše more i podneblje vrlo specifično. Rekla bih da je 80 posto moje prehrane povrće i voće, a uz to jako volim ribu i sve iz mora. To ne znači da se ponekad ne počastim dobrim biftekom ili domaćom janjetinom, no to se događa rijetko. Vrlo sam disciplinirana iako sam i gurman. Cijeli život bavim se sportom i aktivna sam u svakom pogledu, i fizički i mentalno. Uz to, doista imam jako dobru genetiku.

Ide li vam teže s godinama, s obzirom na usporavanje metabolizma, i kako tome doskočite?

Malo više discipline, ništa drugo. Čim primijetim da sam dobila kilogram, dva, izbacim kruh i pazim na količine koje konzumiram.

Imate li neki savjet za žene kako zadržati mladolikost i u zrelijoj dobi? Koliko unutarnji mir ima veze sa zdravljem?

Dobar izgled u mojim godinama pokazuje sve ono što ste cijeli život ulagali i kako ste živjeli. Iznimno je važno zadržati vedar i pozitivan duh, to je možda i presudno, kao i oduševljavati se sitnicama. I biti dobar i pozitivan čovjek, pun empatije i ljubavi za druge. Biti pun pozitivne energije. Energija je važna, ne samo puki izgled. Žene već u tridesetima znaju postati ogorčene i ljute, što porazno djeluje na izgled. Sve smo bile povrijeđene i ranjene, ali treba oprostiti i otpustiti radi vlastitog mira i sreće. Fokusirati se na ono lijepo i pozitivno u našem životu jer bez obzira na sve nedaće, uvijek imamo nešto takvo. Treba neprestano učiti nove stvari, to čovjeka održava mentalno mladim. Vje­rujem da ljudi najprije ostare iznutra, a onda se to prenese na vanjštinu.

Ne krijete da se protivite plastičnom izgledu. Što vam tu najviše smeta? Nikad niste pomišljali na nešto tako?

Nikad nisam pomišljala na to iako su me, ne biste vjerovali, u mojim ranim dvadesetima nagovarali na operaciju nosa jer, eto, nije savršen, što god to značilo. Vjerujem da nas male nesavršenosti čine posebnima i jedinstvenima te da uvijek možemo i trebamo izvući maksimum iz onoga što nam je priroda dala. Podr­žavam i razumijem male estetske korekcije, ali bolesno je ono što se danas događa u svijetu. Strano mi je vidjeti sve te žene, poput Kim Kardashian, bez osobnosti i stila koje već u vrlo ranoj dobi počnu koristiti botoks ili filere. Da ne govorim o degutantnim predimenzioniranim straž­njicama i usnama. Mediji to veličaju kao nešto lijepo. Ne, nije to lijepo. Te djevojke izgledaju uniformirano i priglupo.

Ipak, je li društvo licemjerno? Čini li vam se da se u kontekstu javnih osoba, naročito žena, više govori o njihovu izgledu, a manje o mudrosti, zrelosti i iskustvu?

Ono što mogu reći jest da se ovdje ne cijene dovoljno zrele i snažne žene, to je dio našeg mentaliteta. Ali s druge strane, društvo je puno zrelih, pametnih i uspješnih žena. Možda previše pažnje poklanjamo tzv. hejterima i negativnim ljudima. Mene sigurno ni u čemu neće spriječiti godine ni negativni komentari. Žene su oduvijek intrigirale i svojom fizičkom ljepotom, tome se ne treba čuditi, ali treba se boriti protiv dobne diskriminacije koja je više usmjerena na žene. Tome pridonose i mediji jer uvijek naglašavaju životnu dob žena.

U javnom životu možete i očekivati da ćete biti više komentirani i kritizirani, to je dio posla. Nažalost, pojavom internetskih platformi to zaista poprima bolesne razmjere, što jednostavno treba zakonski regulirati i ograničiti. Kao što se već i događa jer su mnogi portali zabranili komentiranje. To pozdravljam jer ne vidim nikakvu korist ni za koga, osim širenja mržnje i agresije prema ženama.

Sudeći prema vašim komentarima posljednjih godina, svoju ste oazu pronašli u Dalmaciji, neovisno o tome jeste li živjeli u Kanadi ili boravili u Hrvatskoj. Zašto vas naš jug očarava?

Dalmacija je moja velika ljubav otkako sam je prvi put posjetila, a što sam starija, sve više imam potrebu biti na jugu. Možda je u pitanju genetika, ne znam, ali imam snažan osjećaj pripadnosti ovdje. Što sam starija, taj je osjećaj sve jači i doista planiram veći dio godine provesti na Čiovu i u Splitu.

Jednako kao i sa svime što izgubite, tijekom boravka u Kanadi moja ljubav prema Dalmaciji postala je još dublja i jača. Uostalom, u mojim godinama želim živjeti tamo gdje sam najsretnija i najispunjenija, želim uživati svaki dan u ovoj ljepoti, podneblju, hrani i ljudima. U Zagrebu me može zadržati samo neki zgodan frajer.

Pretpostavljam da vam onda odgovara dalmatinski mentalitet?

Obožavam ga! Nigdje ne doživljavam toliko topline, neposrednosti i ljubavi kao u Dalmaciji! Osobito u Splitu, Trogiru i na Čiovu. Puno mi to znači, govori mi da osjećaju moju toplinu i ljubav. Dalmatinci znaju biti i previše direktni i iskreni, ali s tim se odlično nosim i, hvala Bogu, imam isključivo lijepa iskustva. Dalmatinci su šarmantni i topli, znaju uživati u životu. Uz to, nije slučajno da su moji najbliži i najbolji prijatelji gotovo svi Dalmatinci. Sudeći prema mom temperamentu i strastvenosti, definitivno sam Dalmatinka, što znaju svi koji me dobro poznaju.

Kako izgleda vaš idealan dan na moru?

Gotovo svaki moj dan na moru je idealan. Primjerice, danas sam provela predivan dan s bliskom prijateljicom Mirjanom Plančić u starom gradu guštajući u crnom rižotu i čaši crnog dalmatinskog vina. Inače, obožavam brodove, a idealan dan na moru bio bi u nekoj skrivenoj pustoj uvali u društvu bliskih prijatelja ili nekog zgodnog dečka...

Imate li kakve rodbinske veze s Dalmacijom?

S očeve strane sam Dalmatinka, bolje reći Vlajina iz okolice Sinja. Do 14. godine nosila sam očevo prezime Vuković, a onda sam poželjela uzeti prezime moje bake koja me odgojila. Moj otac, nažalost, nakon razvoda od majke nije se brinuo o meni i umro je mlad. Ipak, zahvalna sam mu na genima. Definitivno se razlikujem od ostatka obitelji i u sebi nosim puno dalmatinskog dišpeta. Inače, ljudi iz tog kraja imaju odličnu genetiku, lijepi su i stameni.

Govorili ste već o odrastanju s bakom i sestrama. Čega se najviše sjećate?

Moje djetinjstvo bilo je idilično. Odra­stanje na selu za dijete je predivno i uzbudljivo. Okruženi prirodom i životinjama, puno vremena provodite na zraku i jedete prirodnu i zdravu hranu. Nekoliko mi je prizora i doživljaja ostalo urezano u pamćenje - pila sam svježe mlijeko u štali i jela topli kukuruzni kruh iz krušne peći. Obožavala sam konje, moji su ih susjedi držali, kao i rođenje svake životinjice - od pilića, patki pa sve do praščića, mačaka, psića, teladi... Sjećam se da smo krali voće na putu iz škole, mirisa zemlje u proljeće... Ostalo je puno lijepih uspomena i emocija.

A roditeljskih?

Ja sam gastarbajtersko dijete i roditelje sam doživljavala kao drage goste koji su nam donosili puno poklona! U određenom razdoblju jako mi je nedostajala mama, ali onda sam to preboljela i kona­čno vrlo mlada napustila dom - sa 16 go­dina. Obožavala sam baku koja je mene i moje tri sestre odgajala s puno ljubavi.

Koliko su vas obiteljske veze vezale za domovinu?

Ne bih rekla da su obiteljske veze presudne jer većina moje bliske obitelji ne živi u Hrvatskoj. Vežu me moj život, karijera i prijatelji. Sve ono što u Hrvatskoj volim i u čemu uživam. Iako me se često optužuje da sam govorila ‘protiv Hr­vat­ske’. To su smiješne optužbe. Hrvatsku beskrajno volim i zato ću uvijek kritizirati i boriti se protiv negativnih pojava.

Hoćete li u Dalmaciji provesti cijeli ljeto?

Takav je plan! Većinu sam ljeta u pos­ljednjih dvadeset godina provela u Dal­maciji. Nema mi dražeg mjesta na svijetu. Nikad se ne mogu zasititi te ljepote, uživam u svakom trenutku.

Jeste li razmišljali kupiti ondje nekretninu? Možda uzgajati masline, agrume ili bavite se turizmom?

Željela bih provesti veći dio godine u Dalmaciji, i to u Splitu, Trogiru i na mome dragom Čiovu. Posebno sam emotivno vezana za taj dio

Dalmacije i ondje imam divne i bliske prijatelje. Svakako bih željela raditi u turizmu, u tom sam području i obrazovana, kao što znate. S mojim iskustvom iz Kanade i poznavanjem tamošnjeg vrlo visokog standarda u komunikaciji s gostima, idealna sam osoba za bavljenje turizmom. To je moja velika strast i ljubav nakon glazbe i voditeljskog posla. Cijeli moj život i karijera temeljeni su na komunikaciji s ljudima, to je moja najjača strana. Sve ostalo što ste spomenuli također je uključeno u moje planove, ali za to je potrebno vrijeme.

U Kanadu se više definitivno ne vraćate? Zašto?

Život me naučio da ništa nije definitivno, ali istina je da sam već dulje planirala povratak u Europu. Iako Kanadu i dalje smatram fantastičnom zemljom s najljubaznijim ljudima na svijetu, ipak sam bila usamljena, što nikada nisam skrivala. Ni klima nije najbolja u usporedbi s našom, to su dva najveća razloga. Nedostajao mi je moj život, prijatelji, pa i javni posao - koliko god ponekad bio neugodan i težak.

Je li kratka epizoda u ‘Plesu sa zvijezdama’, odnosno boravak u Hrvatskoj na neki način prelomio tu odluku?

Svakako je bio važan jer sam nakon duge odsutnosti shvatila koliko mi nedostaje moj život ovdje. Moram reći da je moje preseljenje u Kanadu bila jedna od najvažnijih odluka u životu. Bit ću iskrena, proplakala sam dvije godine u Kanadi, bilo mi je strašno teško, ali nisam odustala. Sazrela sam u svakom pogledu proteklih šest godina i puna sam pozitivne energije i ideja.

Stekla sam kanadsku diploma, usavršila svoj engleski i naučila puno o tome kako funkcionira biznis u pravom kapitalizmu. Mislim da svoje znanje i iskustvo mogu implementirati u hrvatski turizam jer kod nas definitivno nedostaje edukacije u ophođenju s klijentima.

Računate li i na voditeljske angažmane?

Naravno, pa i dalje izvrsno radim taj posao, ništa se nije promijenilo. Među­tim, sigurno neću ovisiti samo o tome. Imam puno znanja i vještina, ali ne želim otkrivati planove, mislim da je to loše. Treba raditi, a ne puno pričati.

Kako objašnjavate da što god vi rekli ili napravili, odjekne u medijima? Je li možda za sve kriva vaša karizma?

Nezahvalno je tako govoriti o sebi, ali oduvijek su ljudi na mene burno reagirali. Mislim da je to zato što sam hrabra i iskrena, a to ljude uvijek intrigira. Čak i oni kojima nisam draga to moraju priznati. Mislim da ljudi vole one koji se nikada ne predaju i uvijek ostaju svoji, a mogli bismo reći da sam takva. Oni koji me vole osjećaju moju toplinu i ljubav za sve ljude jer je imam u beskrajnim količinama. Uz to, volim provocirati malograđane pa uzbuđenja nikad ne nedostaje. Ničega se ne bojim. Mislim da ljude privlači moja energija. Moje fotografije u kupaćem kostimu sigurno ne odmažu!

Nedavno su komentatori opleli po vašem privatnom životu, u smislu da nemate muža. Što biste im poručili?

Većina nema hrabrosti živjeti vlastiti život onako kako želi, većina se uklapa u društvene norme, što je potpuno u redu. Ono što nije uredu jest osuđivati one koji drukčije razmišljaju i imaju drukčije životne okolnosti, poput mene. Očito nisam predodređena za neke ‘normalne’ životne situacije, obitelj i djecu. To je jednostavno tako, možemo analizirati zašto. Odlika našeg društva jest osuđivanje drukčijih, na tome moramo raditi. Manje osuđivati, a više učiti i pokušati razumjeti i one koji su drukčiji. U Kanadi sam se potpuno riješila osuđivanja, nastojim razumjeti ljude. Vjerujte, život je puno ljepši kad tako razmišljate, a možete postići i neke zanimljive efekte kod drugih ljudi. U mojim je godinama brak posljednji na listi prioriteta, a na mojoj ni prije nije visoko kotirao. Trenutačno me isključivo zanimaju posao i uživanje u životu.

Čuli smo da postoji jedan muškarac u vašem životu. Možete li nam reći nešto više o tome?

Pogrešno ste čuli. Imam puno mlađih udvarača, ali ni s kim nisam u vezi. Kad se to dogodi, vjerojatno će se sve doznati, ali sigurno ne bih od toga pravila medijski cirkus. Rekla bih da je teško započeti i imati vezu zbog medijskog pritiska i znatiželjnih ljudi.

Već ste mi u nedavnom intervjuu govorili kako priželjkujete frajera koji vas inspirira i razumije te da nikad ne biste pristali da muškarac upravlja vašim životom. S ovoliko iskustva, kako danas upravljate svojim životom, srcem ili razumom?

Ljubav i emocije uvijek su bili i jesu iznimno važni u mome životu, jako sam strastvena osoba. Međutim, kao mlada dopuštala sam da me muškarci koje sam voljela emotivno ucjenjuju i uskraćuju mi pravo na karijeru, uspjeh i financijsku neovisnost. Nažalost, mislila sam da je to ljubav i obožavanje, ali nije! Kad vas netko voli, on poštuje ono što radite i podrška vam je u svemu. U tom sam se smislu jako promijenila i sazrela. Sigurno puno više koristim razum nego u svojim dvadesetima, pa čak i tridesetim godinama. Što ne znači da se ne mogu ludo zaljubiti.