Hladno pivo ovo ljeto putuje, svira i manje se živcira nego nekad! A kako i ne bi kad obilježava 35 godina postojanja, publiku i dalje ima, Mili Kekinu inspiracije ne nedostaje za tekstove i glazbu, a tu je i popunjen raspored, što dečki najviše cijene nakon pandemijskih zatvaranja. Vesela družina svirat će i na Otoku sreću u sklopu Rab Film Festivala 20. kolovoza, a tim smo povodom razgovarali s britkim Kekinom. Ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje opstanak benda, o čemu se spekuliralo početkom godine, što bi značilo da Hladno pivo praši i dalje. Mile je govorio o političkim prilikama i neprilikama kod nas, osvrnuo se na glazbene početke, pričao o obitelji, strasti i otkrio kakav mu se tip žene ne sviđa...
Hladno pivo ove godine održava 35 koncerata u povodu isto toliko godina postojanja. Jedan od njih je i onaj na Rab Film Festivalu. Hoće li biti nešto ‘filmski’ na toj svirci?
Možda padne neki filmski poljubac. To mi se čini dosta izglednim kad se romantična srdašca ponesena našom ljubavnom lirikom nađu u tako idiličnom mediteranskom okruženju kao što je Rab. Neki, doduše, kažu da su i moji tekstovi kao kratki filmovi.
Planirate li ostati na Rabu i pogledati koji film?
Neće biti vremena za to, bojim se. Dan prije smo u Herceg Novom, a dan poslije sviramo na Brijunima. Dosta nam je gust raspored ovo ljeto.
U kojim se gradovima i mjestima veselite koncertima u sklopu turneje i zašto?
Najviše me veseli da se prije ili poslije svirke mogu baciti u more. Nakon desetak sati u kombiju nema ljepšeg osjećaja nego zaroniti u plavi Jadran.
Je li vam takav ritam naporan? Kako izgledaju putovanja s bendom od mjesta do mjesta? Pretpostavljam da imate zanimljivih anegdota?
Naporno je, ali obećao sam ženi da se više neću žaliti nakon prisilne pauze zbog korone. Na cesti smo više od trideset godina i bilo je svega - od prevrtanja u autobusu, kvarova pa poslije stopiranja da se stigne na svirku, incidentnih situacija s drugim vozačima i slično. Dovoljno za jedan dobar film ceste.
Je li se nešto promijenilo u komunikaciji s dečkima u odnosu na vaše početke prije 35 godina?
Rjeđe se viđamo kad ne sviramo, no sada imamo puno više koncerata nego prije pa se intenzivnije družimo profesionalno. Inače se nije puno toga promijenilo, i dalje se zezamo, živciramo i uživamo u svirkama kao prije.
Kako rješavate svađe i trzavice? Pretpostavljam da toga ima u svakom bendu?
Naravno, ali čini mi se da toga ima manje nego prije. Svatko je našao svoje zaduženje u našoj kompaniji. Suba vodi financije, Šoki se bavi promotivnim materijalima, Zoki je zadužen za društvene mreže, a ja sam art direktor.
Koje vas teme zaokupljaju? Kako nastaju vaše pjesme?
Ideja za tekst dođe mi iz razgovora s prijateljima, ponekad iz neke druge pjesme, filma ili životne situacije načujem neku rečenicu i ostane mi u glavi. Trenutačno me zanimaju globalni motivi, fake news, teorije zavjere i općenito ovaj Zeitgeist. Polako shvaćam smisao one kletve - dabogda živio u zanimljivim vremenima.
Vaš poetsko-glazbeni rad vezan je uz aktivizam, što se može čuti u mnogo vaših pjesama, a to se pretvorilo i u odlazak u politiku. Znači li to da vas je politika uvijek pratila u stopu?
Nisam nikamo otišao, a ponajmanje u politiku. Oduvijek sam bio političan. Ne znam kako bih inače pjevao o zatvorenim firmama, o ovim prostorima, o ‘maderfakersima koji kikaju esove’, da citiram jednu našu staru pjesmu. Na posljednjim parlamentarnim izborima prije dvije godine aktivno sam podržao Zeleno-lijevu koaliciju pristajući biti njihov kandidat u jednoj predizbornoj jedinici. Rada Borić na kraju je skupila nekoliko stotina glasova više od mene i ušla u Sabor, a ja se vratio svojoj gitari.
Je li vam sada žao što ste ušli u tu priču?
Apsolutno ne. Upoznao sam predivne ljude, pametne i duhovite. Vratili su mi nadu da ova zemlja može bolje kad se makne trenutačna kriminalna organizacija s vlasti. Nisam poklonik teorije da glazbenici gube nevinost ako glasno i jasno vrisnu da je car gol, ali i lopov!
Koji je vaš ideal? Kakvu Hrvatsku želite vidjeti?
Ne težim ni za kakvim skandinavskim idealima, za početak bih se ugledao na susjede Slovence kod kojih također nije sve savršeno. Volio bih živjeti u zemlji u kojoj biti političar ne znači ništa negativno, u kojoj ministri preko noći ne završavaju u zatvorima. Trenutačno nam glasačko tijelo boluje od stockholmskog sindroma, za što su djelomično krivi i kontrolirani mediji. Čini se da je njihova jedina zadaća uvjeriti ljude da su svi isti te da se ništa ne može promijeniti.
I vaša supruga Ivana je u stranci Možemo! Nosite li kući političke priče?
Naravno da razgovaramo i o poslu. No kao roditelji i bračni partneri, srećom, imamo i drugih tema, problema i veselja.
Ubija li politika strast u ljubavnom smislu?
Ne. Puno je lakše zadržati strast kad je partner općenito strastvena osoba, kad se zna oduševiti, posvetiti i uživati u hrani, piću, politici, plivanju, jogi, bilo čemu. Nikad se nisam palio na flegmatične, hladne, racionalne, tihe i samozatajne djevojke.
Budući da je Ivana cijenjena psihijatrica, koliko vam njezina stručnost pomaže u procjenama ljudi, kao i donošenju nekih odluka?
Pitam je za savjet i mišljenje, naravno, i odmah ću priznati da ima puno bolji nos za ljude nego ja. Mislim da ga je imala i prije studija i doktorata. Njezine procjene često se pokažu ispravnima, što ne pada uvijek lako na moj osjetljivi ego.
Imate li osjećaj da vas katkad čita kao otvorenu knjigu?
Bolje da me ona čita nego netko drugi.
Vaš sin Vito ima 15 godina. Drma li ga pubertet?
Trenutačno konobari u jednoj pizzeriji, a kako sam stalno na putu, malo se viđamo. Skužio je da si od džeparca neće moći priuštiti Teslu o kojoj sanja. Za rock and roll muzikante kažu da su ostali zaglavljeni u pubertetu pa smo konačno na istoj valnoj duljini.
Kakav je klinac?
Nemam prigovora, savjestan i neobično zreo za petnaestogodišnjaka.
A 10-godišnja Miša? Što je zaokuplja?
Najviše ples i gluma, najesen kreće serija crtića u kojima je posudila glas glavnoj glumici, a nedavno je imala i prvu ulogu u HNK. Uživa biti na pozornici i stalno se pitam na koga li je!
Kako biste definirali dobrog roditelja?
Manje znam nego prije pa sam daleko od bilo kojeg zaključka. Pokušavam biti podrška i što manje smetati. Ratovi koje vodim s klincima uglavnom su vezani uz vrijeme provedeno ispred ekrana.
A kakav odnos s djecom ima supruga?
Ona je dosljednija i sustavnija od mene. Zna bolje slušati i utješiti klince kad se dogodi neka drama.
Kako pokazujete svoju romantičnu stranu?
Tako što više slušam, a manje pričam.
A sada nešto manje prozaično. Budući da uskoro prelazimo na euro, pratite li cijelu situaciju? Zabrinjava li vas to s obzirom na cijene i naše plaće?
Ne, ne mislim da je za to kriv euro. Općenito ne mislim da nam bilo što loše prijeti izvana. Za činjenicu što smo na dnu prema svim parametrima osim po korupciji nije kriva Europa ni euro nego HDZ koji će nam krasti eure kao što je i kune.
