PETAR GRAŠO ZA STORY O ULOZI OCA, ODNOSU S HANOM I OBITELJI HULJIĆ: 'Zajednički obroci su poput sitcoma'

Regionalna zvijezda i jedan od najpoznatijih glazbenika Petar Grašo za Story govori o svim temama koje izazivaju pozornost javnosti, kako se snašao u novim životnim ulogama oca i supruga, kao i o svim izazovima koje donosi ljetna turneja

Izvor: Mario Poje

Petar nije tip kojemu su crtice iz privatnog života ispred glazbe i publike, ali ovaj put nije nas mogao odbiti. Slučajno smo ga sreli na Špancirfestu u Varaždinu. Pala je ćakula pa nam je pričao o spektaklu u Puli, navodima da je završio na infuziji, ali i koliko dragocjenog vremena ima za kćerkicu.

Puno koncerata od početka godine, uključujući i dva u zagrebačkoj Areni, imalo je svoju cijenu. Objavljeno je da ste završili na infuziji, kako ste sad?

Nikada nisam završio u bolnici na infuziji - kako su mediji naveli. Istina je da sam prije dva tjedna, točnije 29. srpnja, imao crijevnu virozu i da sam primio vitaminsku injekciju kako bih mogao sudjelovati u koncertu održanom u čast Olivera. Uspio sam doći do Vele Luke, održati nastup i nakon toga sam najnormalnije nastavio turneju.

Što najviše iscrpljuje u pretrpanom raspredu?

Mijenjanje gradova, broj kilometara i sve ono što moraš proći da bi se popeo na pozornicu zna biti jako iscrpljujuće. Hvala Bogu, imam dovoljno vremena da se mogu oporaviti na mjestima gdje se osjećam dobro, a to su uvijek moja kuća, more, prijatelji i ribolov. Koliko god bio umoran, kada iziđem na binu i vidim ljude ispred sebe - nov sam i uživam u svakoj minuti.

Osim glazbenih obaveza, tu je i najljepši trenutak - dolazak vaše kćerkice Albe. Koliko uspijete provesti vremena zajedno? Kakva je beba?

Zajedno provodimo manje vremena nego što bih htio jer je ova sezona doista pretrpana koncertima koji su dogovoreni prošle godine i prebačeni su na ovo ljeto zbog korone. Baš zbog toga su mi trenuci s obitelji još dragocjeniji. Sretan sam što sam blagoslovljen ulogom roditelja.

Izvor: Jadran Babić

U posljednje vrijeme isticali ste da ste Hana i vi normalan par, očito se i sami čudite medijskoj pompi koja se stvorila nakon što se doznalo za vašu vezu i dolazak bebe. Iako ste regionalna zvijezda, jeste li zbog svega toga poželjeli anonimnost?

Anonimnost je kategorija s kojom sam se pozdravio prije 25 godina kada sam uzeo mikrofon u ruke. Naučiš živjeti sa spoznajom da te svi znaju dok šetaš ili barem misle da te znaju. Ne smeta mi to, ljudi ti prilaze, vole te i imaju potrebu podijeliti nešto što ih vezuje uz moju glazbu. Volim ljude i nikad nisam imao nijedno loše iskustvo, dapače. Hana je također odrasla u obitelji koja je pod medijskom lupom, a po prirodi je povučena osoba. Zanimanje medija za našu vezu i dalje je golemo, no trudimo se koliko možemo ne biti involvirani u to i živjeti što je moguće dalje od tabloida. Tri četvrtine mog života su javni i vezani uz medije i puno ljudi. Ovu posljednju četvrtinu čuvam za sebe i ne dijelim je sa svakim.

Izvor: Mario Poje

Svi koji vas poznaju znaju da ste jako duhoviti. Je li u takvim situacijama najbolje oružje sve okrenuti na šalu?

Dan bez smijeha je izgubljen dan, rekao je odavno Charlie Chaplin. U našoj kući ne nedostaje humora, zdravog cinizma i šale na tuđi, ali i na svoj račun. Ponekad smo o sebi znali čitati takve gluposti da je humor bio jedini logični izlaz i reakcija.

Sigurno je zabavno kad se nađete s Tončijem Huljićem?

S Tončijem je konstantan ringišpil što se tiče pošalica. Jedan drugome svakodnevno pronalazimo slabe točke i jedva čekamo ‘udariti’ po njima. To je čista Dalmacija. Slični su po tom pitanju i moji roditelji i sestra pa su zajednički obroci poput sitcoma.

Kakav je Tonči djed?

Brižan kao i ostatak naše obitelji.

Izvor: Jadran Babić

Ovogodišnju bogatu koncertnu sezonu začinili ste spektaklom na jednoj od naših najgrandioznijih pozornica - u pulskoj Areni. Je li uopće moguće u nekoliko rečenica podijeliti dojmove? Što vam je dao pulski amfiteatar?

Pulska Arena jedan je od najljepših koncertnih prostora na svijetu. Postoji posebna energija koju osjećam svirajući u tom ambijentu. Teško je riječima uobličiti emocije koje se događaju tijekom takvih koncerata. Kao i obično, sve stane u jednu riječ - ljubav.

Koji vam je bio najemotivniji trenutak s tog koncerta?

Imam iznimnu sreću što na svim svojim koncertima vidim ljude koji su sa mnom došli podijeliti dobru energiju i ta ljepota nas prati iz grada u grad. U Puli je bilo transparenata iz cijele regije. Jedan je dječak nagovorio roditelje da ga iz Splita dovedu na koncert i raznježilo me kada sam dobio sliku s njegovim transparentom: “Grašo, voli te Luka (8). 'Vidjeti tri generacije na koncertima za mene je najljepši osjećaj.

Izvor: Srećko Niketić/Pixsell

Vjerujem da je bilo emotivno i kad ste nedavno nastupali u čast Oliveru Drago­jev­i­ću u Veloj Luci. Kako ste se uopće odlučili za jedan od njegovih klasika?

S Oliverom i njegovom obitelji povezan sam od djetinjstva. Volio bih da je još s nama jer smo njegovim odlaskom ostali zakinuti za golemu ljepotu koju nam je davao na svim razinama, od glazbene do ljudske. Miješaju se tuga i ponos svake godine kad iziđem na pozornicu u njegovoj Veloj Luci.

Koje vas uspomene vežu uz velikog Dragojevića?

Riječ je o puno uspomena. Moji su roditelji prijatelji s Oliverom i njegovom Vesnom od početka osamdesetih godina. Dio djetinjstva proveo sam družeći se s njihovim sinovima, a to su sjajni ljudi koji i danas imaju duha i humora u kojem smo odgajani, tako da zbog svega toga Olivera doživljavam više kao dio obitelji. Imali smo zajedno i divnih koncerata, od Skoplja, Slovenije pa nadalje. Naše su vodilje uvijek bile šala i glazba, i tako u krug.

Izvor: Mario Poje

Kako doživljavate to što vas neki nazivaju njegovim nasljednikom?

Oliver je jedinstven pa neka takav i ostane. Obožava Dalmaciju, svoj Split, more i glazbu pa vjerujem da su me po tome prepoznali kao osobu koja ima slične afinitete kao Oliver i asocira ih na sve što sam naveo. Sretan sam što je tako.

Pripremate li nove hitove i kakvi su planovi za ostatak ljeta?

Ljeto će, kao i ostatak godine, proteći u žestokom koncertnom tempu. Odmor slijedi, doslovno, tek nakon Nove godine. Što se tiče novog materijala, sredinom rujna Tonči i ja ući ćemo u studio i dovršiti nekoliko doista lijepih pjesama koje nas čekaju.