Rijeka, Zadar, Vodice, Sinj, Biograd, Virovitica, Bibinje, Split, Slavonski Brod, Krapina, Osijek… samo su neki od gradova i mjesta u kojima je tijekom ljeta održao velike koncerte Joško Čagalj Jole.
- Bilo bi prilično naporno i da je samo sjeo u automobil, odvezao se po vrućini do svakog od njih i u gluho doba noći vraćao kući, a kamoli još pjevao oko tri sata te još više od sata dijelio autograme, ali 50-godišnji splitski pjevač uživao je u svakom trenutku jer su glazba, putovanja i turneje njegov život. Pogotovo kad zna da ga je na pojedinim nastupima dočekalo više publike nego što neka sredina ima stanovnika, kako je sve to lijepo zabilježeno na njegovom Instagram profilu. Nakon gotovo zamrlog društvenog života zbog korone ljudi su se zaželjeli koncerata i dobre zabave, a Jole je sinonim za dobar provod. - Jole je uvijek bio popularan, ali ovo ljeto je to eskaliralo - otkriva njegov menadžer Pero Kozomara - Posvuda ga ima i gdje god dođe, dočeka ga gomila ljudi.
Primjerice, u Vodicama ga je došlo slušati oko dvadeset tisuća pa su mu u Turističkoj zajednici u šali rekli da će tamo doživotno pjevati jer da takvu posjećenost može privući samo on. I uvjeren sam da to nema veze s koronom i opuštanjem. Ljudi na njegovim nastupima osjete dobru vibru, iznimnu energiju i on je jedan fenomen u pozitivnom smislu. No, ništa to nije od jučer. Surađujem s njim već 21 godinu, pratim kako gradi svoju karijeru i koliko živi za glazbu i publiku, a i kao osoba je ljudina. U svakom slučaju Joško Čagalj Jole nije samo popularni izvođač, nego je tijekom pola stoljeća karijere postao brend koji je, što profesionalno svjesno a što svojim primjerom, pomno izgradio. Jedan od faktora njegova uspjeha i je dobar tim koji je okupio od prve uspješnice “Duša od papira” s kraja devedesetih.
Kako u svakom poslu treba imati i malo sreće, u njegovom slučaju to je bilo uho Doris Dragović, koja ga je čula na jednoj privatnoj zabavi i pitala zašto ne pokuša napraviti nešto više od svoje karijere.
- Odgovorio sam joj da zapravo ne znam, da me zanima suradnja s Tončijem Huljićem ali da sam čuo da je nedodirljiv i nedostupan, na što se samo nasmijala te uzela moj broj telefona. Za dva dana nazvao me Tonči. I što smo se prije 25 godina dogovorili u 15 minuta, vrijedi do dandanas. A s vremenom smo postali i dobri prijatelji - prisjeća se Jole. - Tonči mi nikada nije uvjetovao da moram pjevati samo njegove pjesme, što pokazuje njegovu širinu i korektnost u poslu i jedan je od marljivijih i poštenijih ljudi koje poznajem! Tu je i moj menadžer Pero Kozomara, koji mi je napisao nekoliko uspješnica, blisko surađujem i s Vjekoslavom Huljić, imam i sjajan bend koji me prati… Zahvaljujući tom dobrom timu možemo ugodno vrludati u aranžmanima pa smo imali različitih uspješnica - od pop i zabavnih pjesama do tamburaških. U toj poslovnoj sinergiji svatko ima svoje mjesto, a na meni je da odlučim što ću pjevati i da to na najbolji način donesem publici uživo ili u spotu. Joško Čagalj Jole na nastupima pršti od energije, a ona nije samo dio imidža koji želi ostaviti, već je vanjski odraz njegove osobnosti. Bio je vrlo živ i kao dijete - znao je dokraja odlijepiti sa zida komad olabavljene tapete, zaletiti se biciklom u zid ili na vruću peć poslagati plastične autiće pa bi se rastopili - ali tu potrebu za akcijom s odrastanjem je usmjerio u glazbu.
On je naprosto kralj zabave i intenzivne komunikacije s publikom. - Roditelji su prepoznali moje zanimanje za glazbu pa su me s pet godina upisali u glazbenu školu u Njemačkoj, gdje sam se i rodio, da bih naučio sviratiklavir i flautu - govori Jole - No, nisam je uspio završiti, jer smo se vratili u Hrvatsku kad mi je bilo deset godina, a u Zagvozdu, gdje smo živjeli, nije bilo muzičke škole tako da sam glazbeno obrazovanje nastavio uz časnu sestru Silvanu, odličnu orguljašicu koja me je učila svirati i pjevati prije i poslije mise ili vjeronauka. Kad sam otišao u srednju školu u Split, uzimao sam privatne sate iz solfeggija i klavira. Kasnije sam radio razne poslove, između ostalog sam i konobario pet i pol godina, ali glazba je uvijek bila prisutna u mom životu, bilo da sam nakon večere zasvirao s prijateljima ili kasnije nastupao po lokalima. Danas sam ponosan što sam krenuo od nule i samouk ostvario svoj veliki san da postanem pjevač i zabavljač. I što me prati ta životna energija. Društven sam čovjek, znatiželjan, zanima me mnogo stvari, ali kad je u pitanju moj posao, sve mu je podređeno. Sigurno neću zabančiti iza ponoći ako me sutradan očekuje nastup. Kad je posao u pitanju samo vozim, spavam i pjevam. Nikada nije zakasnio na nastup, dapače voli doći prvi, a nakon što uistinu da cijelog sebe da na pozornici, nije mu problem mokre košulje ostati slikati se do posljednjeg obožavatelja koliko god treba.
- To što me ljudi vole mi je radost i blagoslov. Moju publiku čine djeca, tinejdžeri, mladi, zreli ljudi, moji vršnjaci. Kad ih nakon koncerta vidim kako čekaju da bi se sa mnom fotografirali, ne mogu im ne ispuniti želju. Imam dobre živce, smiren sam, nakon koncerta sam mrtav umoran i ali ispunjen hormonom sreće, a i zar nije svejedno hoću li leći u 3 ili 4 sata ujutro ako to publici tako puno znači? Oduvijek je Jole volio promatrati i analizirati ljude, tražiti odgovore na pitanja poput zašto netko napravi neko zlo, a natko dobro, zašto su ljudi toliko različiti… To životno istraživanje dovelo ga je do interesa za psihologiju, ali umjesto studija o rasuđivanju duha i duše posvetio se glazbi. No, njegovi životni postulati ostali su isti - živjeti u miru, poštenju i vjeri, biti iskren, ne činiti nikome zlo. Laž, prevaru i dvoličnost naprosto ne podnosi. Možda je i zato toliko omiljen i među kolegama.
Sa svima je u dobrim odnosima, s nekima i prijatelj, a dragi gost na tisućama svadbi rado je viđen i na njihovim vjenčanjima. Krasi ga nevjerojanta empatijom prema ljudima, a ima iste prijatelje s kojima se družio i prije nego što je postao popularan. Upoznao je ljude koji žive skromno, one koji imaju puno, kao i one koji imaju previše i sa svima nalazi zajednički jezik. - Ima iste prijatelje već trideset godina. Jedan radi za plaću, drugi ima ozbiljnu firmu…Neprirodno mi je da netko tko je uspio u glazbi, sportu li biznissu ne poznaje više svoje stare prijatelje, a imam neko životno iskustvo i vidio sam kao pozicija i uspjeh mogu promijeniti osobe. Možda imam malo manje vremena i sigurno se neću s prijateljima moći pridružiti vikendima u vožnji motorom ili na roštilju, ali nađe se vremena i za to u neko drugo vrijeme.
Nezanemariv je i dojam koji Jole ostavlja svojim privatnim životom. Sa suprugom Anom dijeli život već 18 godina i ona ga diskretno prati na tom njegovom profesionalnom putu. Ne miješa mu se u posao, niti je on želi time opterećivati, ali je tu kad god mu treba neki savjet vezan uz odijevanje, scenografiju za spot ili kad treba staviti kakvu zanimljivu fotografiju na Instagram ili Facebook, čemu sam nije vičan. Brine se o kući, njihovo četvero djece, njegovi kolege i prijatelji hvale je i kao odličnu domaćicu pa se u njihovom domu uvijek osjećaju dobrodošli. I Jole voli ugošćavati, a u njegovo kulinarsko umijeće uvjerio se i chef Ivan Pažanin. Majstor je za peku i roštilj, ali ne bježi ni od ribe i mesa. Mašta i o svom restoranu s desetak stolova u kojem bi sam posluživao goste… Za njega je svaki nastup jednako važan bez obzira pjeva li na nekom gradskom trgu, u dvorani, za vrijeme maskenbala, na danima piva, ribarskim feštama, zabavama koje za svoje klijente priređuju velike tvrtke.
Strast su mu motori, voli putovati i upoznavati razne običaje, svojih pet minuta dobio je i na velikom platnu glumeći pjevača u filmu “Moram spavat’ anđele” Dejana Aćimovića, a s Danijelom Martinović snimo je najavnu pjesmu za TV serijal “Na granici”. Voli sport, bavio se džudom i tenisom, kad god može boravi u prirodi bilo da vozi motor ili hoda, prati nogometna događanja… Sve u svemu, Jole je idol kakvog publika očekuje, poštuje i kakav joj je uzor u svemu - od ljudskih i obiteljskih vrijednosti do maksimalne profesonalnosti. Reklo bi se da je zvijezda koja je s obje noge čvrsto na zemlji. Ili, kako kaže Tonči Huljić, Jole je jedan od brandova koji je izdržao test vremena i njegova karijera više ne ovisi o tome ima li pjesmu ili ne. No, skromnost mu ne dopušta da se osjeća kao estradna zvijezda. - Ne znam što to znači. Ja samo radim posao koji volim i u kojem neopisivo uživam. I drago mi je da moram raditi još 20 godina, jer zaista imam i za koga!
