Nives Celzijus pojavila se prošle subote na otvorenju jednog wellness centra u Zagrebu.
U kratkoj, crnoj haljini s dubokim dekolteom i crno-prozirnim štiklama, Nives je privukla svu pažnju okupljenih, a ovo joj je bio i prvi službeni izlazak nakon emotivne ispovijesti časopisu Story o kalvariji koju je njena obitelj prolazila zbog snimke koja je kružila internetom.
Naime, Nives se morala boriti kao lavica da dokaže da na spornoj 18+ snimci nije njena 14-godišnja kći Taisha, već 22-godišnja djevojka. O tome je ekskluzivno progovorila za magazin Story.
'Svjestan si da postoje bolesni umovi, moralne spodobe sposobne za nedjela potpuno nepredvidiva običnom čovjeku, no u ovakvim slučajevima potpuno su nemoćni bez podrške mase. Nije toliko šokantno što postoji zlostavljač koji iz puke zabave ili nekog drugog motiva počini ovakvu cyber prevaru. Šokantno je što je uz pomoć mase zločin postao viralan i opasan za žrtvu. Tko su ti ljudi koji pogledavši uradak za koji smatraju da je u pitanju maloljetna pornografija ne reagiraju prijavivši ga policiji, nego ga distribuiraju dalje novim kontaktima? Ako i nisu znali da je posjedovanje, distribuiranje i svjesno pristupanje takvom sadržaju putem informacijsko‑komunikacijskih tehnologija kazneno djelo, gdje je zakazao njihov moralni kompas? Ne, to nisu činila djeca koja su eventualno propustila ‘Trinaest razloga’, potpuno nesvjesna kakvu opasnost za žrtvu donose njihovi postupci. Za široku dostupnost tog zlostavljačkog materijala zaslužni su uglavnom odrasli. Mnogi od njih su i sami roditelji. Djeca im nisu svetinja ako su tuđa. Djeca javnosti poznatih osoba očito ne zaslužuju biti samo djeca. Djeca roditelja koji im možda nisu simpatični također ne zaslužuju biti djeca. Neki su rado i podijelili mišljenje opaskom “sama si kriva”, vjerojatno misleći da ako se kojim slučajem nekome ne sviđa majčin stil odijevanja ili očev izbor nogometnih klubova, onda je potpuno opravdan pokušaj uništavanja života djece', započela je Nives pa nastavila.
'Dino i ja zločin smo prijavili policiji, kao i identitet dvadesetdvogodišnje djevojke na snimci, nesvjesni kakve nas sve peripetije očekuju. Budući da video nije autentičan, na njemu nije naša kći, što znači da ne posjedujemo konkretan dokaz koji upućuje na to da je počinjeno neko kazneno djelo. Sljedećih dana pokušavali smo doći do dokaznog materijala koji sugestivno stvara dojam da je na snimci četrnaestogodišnje dijete. Srećom, ljudska arogancija, pakost i zluradost ljudi u ovom slučaju bili su i od koristi pa sve kontakte onih koji su se javljali s ciljem da provociraju potvrđujući posjedovanje neprimjerenog sadržaja i povezujući ga s maloljetnim djetetom proslijedili smo policiji, napokon pribavivši dokaz koji potvrđuje kazneno djelo zloupotrebe identiteta maloljetne osobe.'
'Dijete mi je proživljavalo agoniju, živjela je u suzama i strahu. Jedne večeri pitala me: Mama, zašto mi ne pomogneš. Imaš gotovo milijun pratitelja na društvenim mrežama, samo trebaš reći pravo ime djevojke. Njezin je video i tako na internetu, moći će ga se pogledati u cijelosti, vidjeti njezino lice, vidjeti da to nisam ja. Bila je u pravu. Samo dvije riječi i čak ni oni najpakosniji umovi ne bi mogli ignorirati istinu. Ali opet, bez obzira na to što je video postojao na platformama za odrasle, gdje se vjerojatno i rodila ideja za skraćivanjem i zloupotrebom imena moje kćeri, kako je vrijeme prolazilo, tako su u meni rasli sumnja i strah da te snimke nisu tamo uz privolu djevojke.'
'Činilo mi se da je u pitanju osvetnička pornografija i iskreno se nadam, ako je to slučaj, da se nakon moje prijave policiji odvažila i sama prijaviti aktere sa snimke te da će mogući počinitelji snositi posljedice. Nije to bio Sofijin izbor, ali bio je jedan od meni najtežih izbora u životu i mrzila sam što su me ljudi što svojom zlobom, što nepromišljenošću, neznanjem natjerali da biram između vlastitog i nekog meni nepoznatog, ali ipak nečijeg djeteta. Ne znam jesam li ispravno postupila, ne znam hoće li mi moje dijete jednom zamjerati zbog izbora i što sam nauštrb nje pokušala barem djelomično zaštititi dostojanstvo nepoznate žene. Ponavljam, moja odluka bila je teška, ali zato vaš izbor kada sljedeći put dobijete neki zlostavljački sadržaj ne bi trebao biti. Nije toliko teško odabrati biti čovjek, ne pogledati, izbrisati snimku i ne distribuirati je. Ne bi trebala biti teška odluka ne stvarati nove žrtve čineći zlo djeci, ženama, ljudima. Možda je ponekad i teško biti savršeno dobar, ali nama ne bi trebalo biti teško ne biti zao', zaključila je Nives koja je zbog hrabrosti dobila brojnu podršku kolega i prijatelja.