'ODLIČNO FUNKCIONIRAMO, ON JE PRIJE SVEGA...': Naš odvjetnički par zajedno je u ljubavi i poslu, vole se već 20 godina

Objavljena je nova nepravomoćna presuda bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu na trećem suđenju za aferu Hypo, a nakon presude su se novinarima obratili njegovi odvjetnici Jadranka Sloković i Čedo Prodanović.

Iako ih se često može vidjeti zajedno, kako u sudnici tako i na javnim događanjima, o njima kao paru se zna tek da su vezu započeli 2002. godine, a Jadranka je o svom partneru progovorila u jednom rijetkom intervjuu.

‘Čedo i ja odlično funkcioniramo, on je prije svega dobar čovjek. I dobro se snalazi u kriznim situacijama, zna okrenuti lošu situaciju u svoju korist. Kao i svi Blizanci, posjeduje neku lakoću postojanja’, ispričala je prije četiri godine za Večernji list.

U istom je intervjuu otkrila da nikad nije mislila da će se baviti pravom i to kaznenim, već da su joj prvi izbor za fakultet bili književnost, povijest umjetnosti i engleski jezik. Za prvog supruga, književnika Branislava Glumca, udala se kad je imala samo 23 godine, a s njim je dobila sina Filipa. Upravo to ju je odvelo u sudnicu, a posao je, priznaje, zavoljela naknadno.

‘Kako mi je prvi muž bio književnik bez redovitih primanja, a ja sam se bavila prijevodima, netko je morao početi redovito zarađivati. Stalno smo bili u situacijama da smo morali birati koji ćemo račun platiti. I onda sam rekla; idem raditi’, ispričala je Jadranka.

‘U početku mi se posao u tužiteljstvu nije sviđao, nije mi prolazio taj strogi hijerarhijski ustroj i ideja o ograničenoj samostalnosti zamjenika tužitelja i mislila sam da neću izdržati. Ali imam neku dobru prirodu da sve što radim ili volim ili zavolim’, dodala je.

Kasnije je napustila tužiteljstvo, ali upravo tamo je upoznala svog partnera Čedu koji je tad bio općinski tužitelj. Razvela se krajem devedesetih, a njena ljubavna priča s Čedom počela je 2002. godine.

Osim po uspješnoj odvjetničkoj karijeri Jadranka Sloković poznata je i po nepogrešivom modnom stilu koji je mnogima inspiracija.

‘Nikada mi nisu bile ideal žene koje su radile u tužiteljstvu u Haagu. Većina ih je imala sijedu kosu, izrazito kratke muške frizure, bile su bez trunke šminke, odjevene u toge i s potpuno ravnim cipelama. Premda toge volim jer su savršena odjeća za sud. Namjerno su izgledale kao muškarci jer su smatrale da tako djeluju ozbiljnije i posvećenije poslu od onih koje su imale uređenu kosu i koje su bile našminkane. Meni, s druge strane, nikada nije palo na pamet da svoj posao radim tako da izgledam kao muškarac. I u Haagu sam nosila najviše potpetice, štikle od deset centimetara koje obožavam i, kao i uvijek, bila sam našminkana. Jedino sam kosu vezala u rep zbog stalne kiše i velike vlage koja nije 'dozvoljavala' frizuru’, ispričala je u istom intervjuu.

Osim mode, otkrila je, voli i umjetnost.

‘Modu volim. Uživam u lijepim stvarima kao što uživam u dobroj knjizi, muzici, slici. I moda je umjetnost. To nije konzumerizam i potreba za posjedovanjem, nego neka trajna želja za lijepim’, ispričala je tad.