Gospodine Ćiro, gdje ste? Niste na kavi u Charlieju? - pitala sam. - Ne, u stanu sam. A gdje si ti? - upitao me. Pa ispred Charlieja - odgovorila sam. - Evo me uskoro - rekao mi je Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera, nogometna legenda i veliki gospodin.
I došao je, i to u društvu sjajnih prijatelja, novinara Mire Para i legende Dinama Džemala Mustedanagića. Sjedili smo na osunčanoj terasi Ćirina omiljenog kafića, ljudi su prolazili, srdačno pozdravljali našeg trenera i pitali ga za zdravlje, a on bi s pomalo tužnim smiješkom odgovarao...
'Borim se i dalje, situacija mi je jako teška, ali treba vjerovati...'
Ne bi to bio onaj brilijantni sugovornik da nas opet nije nasmijao, pa i rastužio govoreći o svojoj dijagnozi i najnovijim spoznajama. I tu zlu sjenu koja se nadvila nad njime uspio je zatomiti svojim anegdotama s francuskim pjesnikom Prévertom, spoznajama o dobroti i toleranciji...
A od Miroslava Ćire Blaževića treba učiti i njegovu retoriku, ako treba, ‘davati na recept’...
Našoj Antoniji Nazor Ćiro je otkrio i neke nepoznate stvari o obitelji.
'Već godinu i tri mjeseca imam rak, a od tada moje kćeri nisu pitale: Kako si, tata? Slobodno to napiši.'
Cijeli ekskluzivni intervju pročitajte u novom broju magazina Story koji je na kioscima od 26. listopada!
