Dok cijeli svijet napeto čeka posljednje utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru, ljubitelji nogometa vrijeme mogu skratiti Netflixovom dokumentarnom serijom 'Captains' koja prati šest nogometnih kapetana, među njima i našeg Luku Modrića.
'Najbolje stvari nikad ne dolaze lako. Kroz život, kroz karijeru, ništa mi nije došlo lagano', rekao je Modrić u seriji.
I zaista, ako vam je poznata životna priča kapetana naše reprezentacije dobro znate da su njegovi počeci bili i više nego teški.
Modrićevo djetinjstvo je obilježio rat i odrastao je u izbjeglištvu. Rođen je u Zadru i živio je s obitelji u mjestu Modrići pokraj Zatona Obrovačkog. Bezbrižno djetinjstvo mu je prekinuo rat, a u prosincu 1991. ubijen mu je djed po kojem je dobio ime i za kojeg je bio jako vezan.
Govoreći o svom djetinjstvu u seriji, Luka je istaknuo da ne voli pričati o tome, no prisjetio se djeda o kojem je govorio sve najbolje i s kojim veže lijepa sjećanja.
‘Djed je bio moj zaštitnik, kad bih radio neke nepodopštine prema mami i tati, on me branio. Vodio me svugdje, kad bi vodio životinje na ispašu, vodio je i mene. Nisam išao u vrtić nego sam bio gore u toj kući kod babe i dida za koju me vežu lijepe uspomene, bezbrižno djetinjstvo’, rekao je Luka.
‘I ime sam dobio po didu. Žao mi je što nije doživio bar dio svega što sam postigao, ali sigurno me od odozgo gleda i bodri me. Siguran sam da je ponosan na mene’, dodao je.
Nakon djedove smrti, Lukina obitelj je otišla u izbjeglištvo u Zadar gdje su boravili u hotelu Iž, a mali Luka je utjehu pronalazio u lopti.
‘Nije bilo lagano živjeti u tom vremenu. Čuješ uzbune, bombe padaju, rakete… Kad pogledam slike iz djetinjstva, ja sam uvijek s loptom. Vidjelo se da će ta lopta imati neku važnu ulogu u mom životu. I nogomet je bio neki izlaz od svega toga što se dešavalo oko nas. Tako je sve krenulo. Na tom betonu, na asfaltu ispred hotela', opisao je Luka.
'Udaraju te i guraju, bio sam među manjima naravno, ali nema kukanja i plakanja, nastavljaš dalje i boriš se za sebe', zaključio je kapetan naše nogometne reprezentacije.
Trenirao je u nogometnoj školi Zadar te je potom njegov talent otkrio Tomislav Bašić koji je vjerovao u njega iako su drugi tvrdili da je fizički slab i da nema budućnosti za njega u sportu.
'Modrić je bio predodređen za to da postane vrhunski igrač, no ljudi su u to vrijeme krivo zaključivali jer je bio fizički slab', rekao je jednom prilikom pokojni Bašić. Uvjerio je čelnike da dovedu Luku u Dinamo.
Osim što mu je zagrebački klub pomogao da stvori veliku nogometnu karijeru, Modrić je ondje upoznao i svoju suprugu Vanju. Par je u braku već 11 godina, a iako je Luka poznat po tome da privatni život čuva za sebe, u autobiografiji 'Moja igra' dotaknuo se i tog aspekta života i otkrio do sada nepoznate detalje bračnog života.
Kako je Luka pisao u spomenutoj knjizi, Vanja je za njega na prvu bila jednostavna i lijepa, što ga je oborilo s nogu. 'Pozvao sam je na kavu da joj zahvalim na pomoći. Bilo je to ugodno čavrljanje. Vrijeme mi je u njenom društvu jednostavno letjelo. I nikad dosta. Bilo je još nekoliko susreta na kavi. Ponekad bih navratio kod nje kući, s obzirom na to da smo živjeli tako blizu', opisao je njihovo upoznavanje koje se dogodilo na Ravnicama tijekom njegovog preseljenja u novi stan.
Godine 2004. ovaj je par izašao na prvi spoj. Sve ostalo je povijest. 'Živjeli smo različite emotivne priče, ali Vanja i ja smo kroz duge razgovore ubrzo shvatili da dijelimo zajednički pogled na životne prioritete. Na obitelj. Već sam bio prilično zaljubljen kad sam joj prvi put predložio da iziđemo navečer van. Prihvatila je. Bilo je to 1. prosinca 2004., i to je bio naš dan. Te smo se večeri prvi put i poljubili, u njenom stanu. Ne znam jesam li ikad osjetio takvu sreću do tada. Mislio sam da su sve one priče o leptirićima u trbuhu samo isprazne fraze, ali te sam se večeri osjećao baš tako. Zaljubljen preko ušiju. Prohodali smo', emotivno je opisao u autobiografiji i tako prvi put opisao intimne trenutke sa svojom suprugom.
Luka i Vanja imaju sina Ivana te kćeri Sofiju i Emu.
