'NIŠTA ME U ŽIVOTU NIJE MIMOIŠLO': Ćiro je već u djetinjstvu doživio velike tragedije, a sad ga je stigla najteža borba

Malo je ljudi u Hrvatskoj toliko omiljeno kao Miroslav Blažević, legendarni Ćiro, trener svih trenera, bivši izbornik naše reprezentacije.

'Sine, još sam gore nego ranije. Idem ka kraju, ne mogu lagati da sam dobro kad nisam. Jetra mi je puna metastaza, nije mi do nogometa', rekao je kratko Miroslav Ćiro Blažević.

Da nije optimističan oko svog zdravlja rekao je i u ekskluzivnom intervjuu za Story.

‘Vrijeme mi je, imam 88 godina iza sebe, ostavio sam dosta. Što ćeš. Konstatiraš istinu, a ona je da imaš rak s pet metastaza. Onda je to fatalno. U svakom slučaju nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan. Previše dobrog. I koliko god se trudim, ne mogu naći kome sam zlo napravio, i to od najranije mladosti... Kad gledam svoje kolege, gotovo svi su umrli: Barić, Ivić, Zebec. I moje je vrijeme došlo. S tim se čovjek mora pomiriti, bez kukanja i jadikovanja. Tako da bih molio ljude: poštedite se žalosti za mnom jer odlazim spokojan i to je jako lijepo’, rekao je našoj novinarki Antoniji Nazor.

Iako smo ga naviknuli vidjeti dobro raspoloženog i vedrog, Ćiro nije imao lak život. Rođen je u Travniku u siromašnoj obitelji. Njegov otac Mato i majka Kata imali su šestero djece od kojih je dvoje umrlo u djetinjstvu, a dva brata Anto i Josip život su izgubili u Drugom svjetskom ratu. Na životu su ostali samo Ćiro i njegova sestra Jozefina s kojom je i sad, u poznim godinama, u bliskim odnosima.

Ćiro i danas ističe koliko je bio vezan za majku, a u nedavnom je intervjuu za Story ispričao da je njegov otac tukao majku i da ga je on jednom prilikom zaustavio.

'U mojem društvu više se ne smije pričati o ženama, a žene su najvažnija bića na svijetu. Jadni su oni primitivci koji maltretiraju žene i koji im ne daju važnost. Pa djecu ti je rodila! Diži je do neba jer je tvoja. Moja je mama bila svetica, a jednom sam oca uzeo za ruke i rekao: 'Dosta je bilo! Dosta si maltretirao moju mamu.' On mi kaže: 'Brojim ti do tri', i shvati da ne može mrdnuti. Mlad sam bio i zdrav. Imao sam 17 godina i htio sam ga dovesti u red. I dok sam mu govorio, mati me udari cjepanicom po leđima i kaže: 'Sram te bilo, ne diraj oca, ne diraj hranitelja obitelji.' J*** te hranitelj ako ti svaki zalogaj dođe u grlo’, ispričao nam je Ćiro.

Na svoj se život i prepreke koje mu je on postavljao Ćiro osvrnuo i u jednoj prilično mračnoj objavi koju je podijelio na Facebooku ovog ljeta.

‘Kad rezimiram cijeli svoj život, onda imam potrebu da se zatvorim u svoja četiri zida i da toliko plačem, da nikada ne prestanem. Ništa me u životu nije mimoišlo! Dva raka sam imao, a sada se, evo, pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio takva sirotinja da sam gaće na štapu nosio, a kasnije u mladosti, kada sam se već bio i oženio, supruga i ja nismo znali hoćemo li imati za ručak ili nećemo. Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočaranja…’, piše Ćiro.

‘A, moja majka, koja je bila jedna svetica, i koja je toliko vjerovala da ću ja uspjeti u životu te da ću postati netko i nešto, nije doživjela da vidi kako sam uz mukotrpan rad naposljetku ipak napravio nešto od sebe. Umrla je u vrijeme moje najveće bijede i to mi je neizmjerno žao jer znam kako roditelj, pogotovo tako plemenit kao što je to bila moja majka, želi da mu dijete uspije. U amanet mi je ostavila da se pobrinem za svoje sestre iako sam bio najmlađi, toliko je, eto, bila uvjerena u moj uspjeh, a ja sam to zaista i učinio. Tješim se time da je ona to negdje odozgo ipak vidjela, ali da vam budem iskren, mala je to utjeha…’, dodao je.

Lijepe trenutke u životu donijela mu je ljubav prema supruzi Zdenki s kojom je u braku više od 60 godina. Dobili su troje djece, sina Miroslava Juniora te kćeri Barbaru i Catherine.

Ćiro Junior živi u Zagrebu sa suprugom i dvoje djece, Damjanom i Mavie, dok su Barbara, sa sinovima Filipom i Michaelom, i Catherine, s djecom Vincentom i Linom Katarinom, u Švicarskoj s majkom Zdenkom.

Ćiro je Zdenku Đorđević upoznao u Rijeci gdje su oboje unajmili sobu na istom katu. Ćiri je tad bilo 27 godina, a Zdenka je bila maturantica.

U jednom je intervjuu priznao da ga je k njoj privukla njena zatvorenost i samozatajnost, a osvojila je i njegovu majku koja je na Ćiru imala velik utjecaj.

'Imao sam veliku ljubav u Sarajevu, ali nije bila na dobru glasu. Otac je htio pričati s njom, a ja nisam dao. Rekao sam mu da se ne miješa. No onda je došla majka. A ona je na mene imala takav utjecaj da je mogla čak i ljubav moju ugušiti. Sarajka joj nije odgovarala, a Zdenka jest. Cijeli život sretan sam s njom, ne bih izdržao toliko godina da nisam’, rekao je Ćiro u intervjuu za 24 sata.

Zdenka i Ćiro su puno toga prošli zajedno, a jedan od najtežih trenutaka bio je kad je ona doživjela prometnu nesreću i zamalo izgorjela u automobilu. Liječnici su joj tad davali samo tri posto šanse da preživi.

Ćiro je otkrio i da je supruga puno napravila za njih kad su se u mladosti odselili u Švicarsku gdje su morali pristati na svakakve poslove kako bi preživjeli. Dok je Ćiro radio u ateljeu za dekoraciju, Zdenka, koju suprug odmilja zove Nena, prodavala je salatu.

‘Kao trener sam radio u ateljeu za dekoraciju. Teško smo živjeli nekoliko godina, ali Nena je cijelo vrijeme bila uz mene. Prodavala je salatu kako bismo imali za život ‘, ispričao je on.

O svojoj je Zdenki uvijek imao samo riječi hvale.

‘Ona je podmetnula leđa kad smo otišli u Švicarsku i kad nam nije bilo lako. Uvijek sve zajedno prebrodimo. Jako sam pažljiv prema njoj’, ističe.

Inače, supruga mu i danas puno vremena provodi u Švicarskoj, a tamo je bila i za vrijeme pandemije.

Teški su mu i odnosi s njihovom djecom te je na premijeri dokumentarnog filma Irene Škorić, nastalog u produkciji Sportske televizije kao prvog filma serijala ‘Legende hrvatskog sporta – nepoznato o poznatima’, otkrio da mu je jako teško jer njegova djeca nisu složna, a razlog njihovih nesuglasica je njegovo bogatstvo. A Ćiro naglašava, 'ima ga dovoljno za sve'.

U spomenutom intervjuu za Story otvoreno je rekao da kćeri otkako je bolestan nisu pitale za njega.

‘Već godinu i tri mjeseca imam rak, a od tada moje kćeri nisu pitale: 'Kako si, tata?'’, rekao je.

Otkrio nam je tad i kako se njegov sin Miroslav nosi s njegovom dijagnozom.

'Moj sin dođe i kaže: 'Tata, to si isto govorio i prije pet godina.' On želi ublažiti ovu istinu, a doktori su digli ruke od mene’, kaže Ćiro.

Legendarni Ćiro nedavno je dobio nagradu za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije po koju je došao izravno iz Basela, iz bolnice.

‘Dragi moji ljudi. Okupili ste se u velikom broju i ukazali ste mi veliku čast. Ali, ovo je moje posljednje obraćanje javnosti na jednom javnom skupu. Gotovo je. Nema više. Adio Ćiro. Brojim zadnje dane, svjestan sam toga’, prenio je njegove tužne riječi Večernji list.