Ben Stiller: Znam da nije uvijek lako biti u mom društvu

Ako u filmu glumi 45-godišnji Ben Stiller, smijeha neće nedostajati, tako je i u njegovu novom filmu ‘Dozvola za male Fockere’, gdje je snage ponovno udružio s Robertom De Nirom, Barbrom Strei­sand i Dustinom Hoffmanom. Iako svi od njega oče­kuju salve smijeha, priznaje da privatno nije toliko smiješan. Ističe da mu je najvažnija njegova obitelj, supruga Christine Taylor i njihova djeca, kći Ella i sin Quinlin, a kad god mu zatreba savjet, uvijek se okreće svojim roditeljima, također poznatim glumcima Jerryju Stilleru i Anne Meari. Story: U kinima igra treći nastavak filma o Fockerima. Cijela je ekipa već postala obitelj. Predivno je ponovno raditi s Robertom, Barb­rom i Owenom, koji je jedan od mojih najboljih prijatelja. Već se toliko dugo poznajemo da ima­mo svoje šale i zajedničku povijest. A nakon gotovo deset godina zajedničkog rada, De Nira mogu i smijem osloviti nadimkom Bob. Story: Vaš je odnos zapravo najvažniji u filmu. Kad smo snimali prvi nas­tavak, trebao sam dopuštenje da oženim njegovu kćer, što mi se istodobno događalo i u privatnom životu. Christi­nina oca pitao sam za blagoslov i bilo je to jedno uistinu prekrasno radoblje. Story: Vaši su roditelji glumci. Je li postojala sumnja da nećete krenuti njihovim stopama? Ne. Obožavam filmove još otkako sam bio klinac. Nikada mi nije palo na pamet razmišljati o nekoj drugoj karijeri. No možda sam si tre­bao dati nekoliko godina slobodno i probati istražiti neke druge mogućnosti. Ipak, sretan sam što sam imao jasnu predodžbu o tome što želim raditi i što sam bio u mogućnosti okušati se u poslu koji mi je naposljetku donio uspjeh. Ali to ništa ne znači bez moje nevjerojatne obitelji i predivnih prijatelja. Story: Jesu li vas roditelji gurali u glumu? Nikada. Uvijek su me ohrabrivali u svim odlukama, pogotovo kada su vidjeli koliku strast osjećam prema svome pozivu. No istodobno su me željeli zaštititi jer su svjesni koliko show business može biti okrutan i koliko je u tom svijetu teško uspjeti. Iako mi nikada nisu branili da krenem njihovim stopama, mislim da je bilo trenutaka kada bi mi najradije rekli da se maknem što dalje od toga svijeta. Story: No niste se maknuli, čak ni kod kuće. Ne! Uvijek je bilo veselo kod nas kod kuće, gotovo filmski. Slavili smo Božić, Hanuku, Dan zahvalnosti, Uskrs. Story: Roditelji su uvijek dio vaših filmova. Tata je presmiješan. Kad zajedno snimamo scenu, znam da će uvijek biti urnebesan i izvrstan. To je super jer nisam pod pritiskom. A moja mama... obožava crni humor, kao i svi Irci. Kad je bila dijete, svašta je proživljela, izgubila je dosta dragih ljudi, što ju je obilježilo. Oboža­vam je. Story: I vaša supruga Chri­stine Taylor je glumica. Christine je nevjerojatna i puno duhovitija nego što ljudi misle. Radili smo na nekoliko filmova, što je super jer smo tako stalno blizu jedno drugoga. Nastala je još jedna povezanost koja prije nije postojala. Story: Snimili ste nekoliko romantičnih kome­dija, jeste li i privatno romantični? Uistinu nisam osoba koja bi mogla pričati o romantici. Mislim da se s nekim trebaš razumje­ti i povezati na jednoj višoj razini. Kada nekog voliš, romantika dolazi sama po sebi. To je vrlo privatno i o tome ne treba previše raspravljati. Story: Pokazuju li vaša djeca zanimanje prema glumi? Ella ima osobnost redatelja. Kada se igra, ima prekrasnu, bujnu maštu i uvijek voli ljudima govoriti što želi da vi budete i radite u toj igri. Voli i nasmijavati ljude. A Quinlin... on radi sve što vidi od Elle. Story: Je li vas očinstvo promijenilo? Kad nisam bio obiteljski čovjek, bio sam pravi radoholičar. I danas dosta radim, ali uvijek se potrudim naći vremena za klince. Sve bih napravio za jedan smiješak svoje djece i mislim da to nema veze sa mnom kao komičarem, nego sa mnom kao ocem. Što sam stariji, sve sam svjesniji koliko mi je potrebna ravnoteža u životu. Koja je poenta svega ako se ne zabavljaš ili nisi sretan? Story: Pričate li o takvim stvarima sa svojim psihijatrom. Ili možda o filmovima? Osim filmova, ima toliko toga o čemu razgo­varamo. Ponekad sam se osjećao u potpunosti osamljen i čudan u odnosu na druge. Mislio sam da nigdje ne pripadam. Nisam bio odličan student, a nisam bio ni sportaš. Volio sam kaza­lište, ali nisam bio njime opsjednut. Uvijek sam bio u na nekoj sredini. Zaljubljivao bih se u djevojke i osjećao da ništa ne vrijedim. Story: No poslije ste ipak postali međunarodna zvijezda. Kad sam bio u dvadesetima, mislio sam da znam apsolutno sve i da sam otkrio tajnu sretnog života. Tada su mi ljudi govorili da ću znati manje toga što budem stariji, da će mi manje toga biti jasno. I doista se to dogodilo. U mlado­sti sam bio samouvjeren, što mi je dalo hrabrost da prihvaćam rizike i radim neke stvari koje danas ne bih napravio i da mi netko plati. Story: Poznato je da imate bipolarni poremećaj, kako to utječe na vaše bližnje? Znam da nije uvijek lako biti u mome društ­vu, a taj se poremećaj zove bipolarna manična depresija. Moja cijela obitelj ima bogatu povijest takvih stvari, a često smo i javno prolazili razne tretmane. O tome se sve zna. Story: Poistovjećujete li se ponekad s nekim ulogama? Ljudi me vole doživljavati prema ulogama koje tumačim, ali postoje neki dijelovi moje osobnosti od kojih ne mogu pobjeći i oni se vide u filmovima u kojima glumim. Ali ne razmišljam o sebi kao zbunjenom udvaraču koji je lud za Mary. Story: Sve su glasnija šuškanja o novom nastavku ‘Zoolandera’. Posljednjih šest-sedam godina radimo na nastavku toga filma; zapravo, sve je već bilo spremno, ali tada je preminuo moj blizak prijatelj Drake Sather. On mi je pomogao osmisliti taj lik i jako mi je teško raditi išta novo bez njega. Na­dam se da ćemo uskoro početi s produkcijom i vrlo sam uzbuđen oko tog projekta. Story: Možda jednu ulo­gu povjerite i Tomu Crui­seu kome ste na snimanju jedne scene uništili motorne sanjke? Nikada ih prije nisam vozio i pitao sam jednog tipa na setu da mi ih posudi. Nisam znao da su To­move. Vozio sam ih i u jednom trenutku ispred sebe vidio golem hrast; samo sam se bacio s vozila koje je završilo u jarku. Tip je bio izvan sebe, a ja sam Tomu priznao da sam uništio njegova ljubimca. Nije se naljutio... Jako.