Legendarni glazbenik, 63-godišnji Momčilo Bajagić Bajaga miljenik je hrvatske publike još od prvog albuma objavljenog tijekom 80-ih. Od tada je proživio sve što čovjek njegovih godina može proći - od ljubavi do tuge, rođenja djece, brojnih nastupa pred tisućama obožavatelja diljem Jugoslavije, a poslije i regije. Danas, godinu dana nakon što se u tajnosti razveo od supruge Emilije, o čemu se govorilo prošle godine, vraća se u Zagreb, i to na Zagrebački Velesajam gdje će sa svojim Instruktorima stati pred publiku u nedjelju, 14. svibnja…
Na Velesajam dolazite 14. svibnja, što pripremate za zagrebačku publiku koja vas oduvijek obožava?
Dolazimo puni nove, žešće energije koju su nam donijela dva nova, mlađa člana benda - bubnjar Marko Kuzmanović i basist Vladimir Cukić. I, naravno, s nekim novim i starijim hitovima.
Ima li Zagreb posebno mjesto u vašem srcu jer ste ipak u Kulušiću održali prvi koncert kao Bajaga i instruktori?
Upravo tako! Poslije Beograda najdraže su mi svirke, koncerti u Zagrebu.
Predgrupa vam je bend Sacher koji je osnovao Srđan Sacher. Jeste li se družili u vrijeme novog vala? Kakva vas sjećanja vežu uz to razdoblje?
O Sacheru sve najbolje. To je naš prijatelj i jedva čekam da se vidimo.
Jednom ste rekli: 'Početak mi je najdraži i jer je bio najteži, ali kada krenete, sve ide.' Jeste li u tim težima danima ikada pomislili da treba odustati?
Kada razmislim o svemu, ništa ne bih mijenjao. Sve bi bilo onako kako je bilo. Ići težim putem znači imati kvalitetniji život, bolja prijateljstva, a i pjesme!
Bili ste tinejdžer kada ste počinjali, jeste li se ikada osjećali zakinuti za 'obično' djetinjstvo?
Ne, i dolazak u Riblju čorbu smatrao sam privremenom igrom. No naš uspjeh i talenat, zajedno s reakcijom publike, uozbiljili su nas i preko noći smo postali profesionalni glazbenici.
Godine 1984. osvojili ste titulu rokera godine. Poznata je krilatica 'sex, drugs & rock’n’roll', je li se tako živjelo i na ovim prostorima ili se to više može primijeniti na strane bendove?
Glazba i rock’n’roll bili su na prvome mjestu, ali bilo je u mladosti i raznih ludosti. Ništa strašno, više veselo!
Karijeru ste počeli u grupi TNT 1974., a 1984. objavili ste prvi album 'Pozitivna geografija'. Planirate li iduće godine proslavu toga dvostrukog jubileja?
Točno, 2024. je jubilarna, 40. godina muzičkog rada Bajage i instruktora. Jubilej ćemo sigurno obilježiti kako i priliči. Održat ćemo 40 velikih koncerata u zemljama bivše Jugoslavije, a počet ćemo iz Zagreba.
'Ovaj svet se menja' naziv je vaše pjesme i albuma iz 2020. godine, sviđa li vam se u kojem smjeru ide?
Svijet se mijenja i ne bih volio da ide u smjeru koji nam političari određuju. Ne pita se ništa ni pjesnike ni glazbenike, a bogme ni narod. Ali ostaje nam da se nadamo da će biti bolje!
I vaš se privatni svijet promijenio posljednjih godina jer ste se rastali nakon tri desetljeća braka. Iako težak i bolan, inspirira li vas takav događaj za nove pjesme?
Pišem pjesme i kada sam veseo i kada sam tužan. Možda sada više pišem one lagane i sjetne.
Mnogi nakon razvoda znaju reći da su zauvijek prekrižili brak. Kakav je vaš stav? Kako je ponovno biti solo?
Nisam solo. Imam unuku Saru, sina Marka i kćer Anđelu te mnogo provjerenih prijatelja.
Jednom ste rekli da su vaša djeca Marko i Anđela najveći kritičari vašeg rada. Kakvi su u kritikama? Puštate li njima prvima nove pjesme?
Volim im pustiti ili odsvirati novu pjesmu i čuti njihovo mišljenje. To me uvijek radovalo.
Je li vam žao što nisu krenuli vašim stopama i postali glazbenici?
Nije mi žao. Sami su odabrali i škole i zanimanja.
Bave se kazališnom produkcijom i dizajnom, jesu li tu umjetničku crtu naslijedili od vas?
Drago mi je ako je tako, ali stvarno ih nisam usmjeravao, sami su to osjetili.
'Život je nekad siv, nekad žut; život je ovaj put za mene zabrinut...' pjevali ste. Kakav je život danas?
Život je kratak. Kada pogledam oko sebe, vidim da mnogo mojih prijatelja više nema među nama. Zato treba živjeti punim plućima i činiti da nam svima bude bolje, sretnije - 'jer samo nam je ljubav potrebna'.
