Uskoro će se napuniti 30 godina otkako nas je zauvijek napustila košarkaška legendaDražen Petrović. Kobna nesreća u kojoj je s 29 godina život izgubio jedan od najvećih sportaša s ovih prostora, dogodila se 7. lipnja 1993. godine na autocesti u blizini njemačkog grada Denkendorfa kad se crveni Golf kojim je upravljala Draženova djevojka Klara Szalantzy, manekenka i košarkašica, pri brzini od 160 kilometara na sat zabilo u Mercedesov tegljač.
Dražen, koji je spavao na suvozačkom sjedalu, i nije bio vezan, ispao je iz automobila kroz vjetrobransko staklo i poginuo na mjestu. Klara je prošla s lakšim ozljedama, a treća osoba koja je bila s njima u automobilu, turska košarkašica i Klarina prijateljica Hilal Edebal se ni do danas nije oporavila od teških ozljeda mozga te je gotovo potpuno izgubila pamćenje.
Njegova majka Biserka sad je podijelila tužnu ispovijest i otkrila kako je izgledao trenutak u kojem su joj javili da joj je sin poginuo.
‘Tog časa suprug je već bio legao, a ja sam poletjela prema balkonu jer to je bio šok doživljen i onda razmišljaš kako bi završio sa sobom da ne patiš. Međutim, moj suprug je došao do mene, uhvatio me i tako, ja to želim isključiti, ali to se vraća jer je to javljeno na takav način da je to potresno. Gospođa koja je zvala pitala je: Je li to stan Petrović? Jest. Jeste li vi Biserka Petrović. Da. Vaš je sin poginuo. To su bile njene riječi, od do’, ispričala je za In Magazin.
Ispričala je i kako joj je bilo teško nastaviti dalje sa životom.
‘Dva, tri tjedna poslije toga sam se obratila profesoru Grudenu koji je isto nažalost otišao prije dvije godine. Rekla sam, profesore, kako ja sad mogu živjeti dalje. Imam svog drugog sina, prekrasnog, supruga, ali ja ne mogu ići dalje. On je meni rekao doslovno - gospođo Petrović, kad ste rodili takvu djecu, vi se sad morate izboriti za svoj život. Ja sam pitala što to znači, a on je rekao - samo rad. Uhvatite se rada i to će vas donijeti, ne sto posto od boli, nego će vam bar smanjiti. I ja sam ga poslušala. I mislim da se nisam pokajala i da mi je to nekako bila vodilja u životu da počnem stvarati o Draženu jer kad radim za njega kao da ga čekam da će doći odnekle, tako se to smjestilo u moju glavu’, ispričala je.
Svojim radom stvorila je zagrebački muzej posvećen Draženu Petroviću koji posjećuju njegovi obožavatelji iz cijeloga svijeta.
‘Svatko tko dođe u muzej želi ispričati svoju priču o Draženu. Gdje je bio tog dana, tog časa kad se to desilo, kad je upoznao Dražena, kad mu je dao autogram.a vam ništa Mislim da ga svi nekako nose na svoj način, to je njegova ostavština, da ne spominjem ovu sportsku, to se sve zna, opisano je u knjigama, ali i ovo sve je fascinantno kako ljudi idu za njim i ne daju ga od sebe ni trideset godina poslije. J ne pretjerujem, samo vam objektivno govorim, a možda nikad ne bih saznala da nismo napravili ovaj muzej i posvetili njegovo djelo i sačuvali ga zbog povijesti generacija koje dolaze’, zaključila je Biserka.
