DALIJA OREŠKOVIĆ OTVORENO O POLITICI I PRIVATNOM ŽIVOTU: 'Nakon braka nisam imala vezu, ne znam gdje bih nekog upoznala'

'Nisam ni hrabra ni strastvena' - samo za Story kaže 45-godišnja Dalija Orešković, saborska zastupnica koja često vrlo hrabro javno govori što misli, ukazujući na nepoštenje i korupciju u društvu.

Zagrmjeli ste u Saboru na vladajuću strukturu zbog financijskih malverzacija, kriminala i korupcije, nazvali ste ih ‘bandom prokletom’. To je jako odjeknulo u javnosti. Kako ste se osjećali kada ste to izgovorili?

Točno onako kako se čovjek osjeća kada tako zagrmi. Dio mene bio je svjestan da to uopće nisu primjerene riječi u politici, a pogotovo ne ondje gdje sam ih izgovorila. S druge strane, s obzirom na to da je stanje u državi daleko od normalnog, to je bila pogođena retorika koja se podudara s onim što osjećaju građani. Reakcije nakon moga govora nisu bile takve da su me ljudi osuđivali i opomenuli da sam se ponašala nepristojno. Naprotiv! Dobila sam više podrške nego za bilo što drugo što sam radila u političkom prostoru u posljednjih pet godina.

Nazvali ste stvari pravim imenom.

Točno tako. Ne samo da je to točan opis, nego je i izraz bijesa građana. Poklopila se moja emocija s emocijom građana koji to godinama gledaju. Godinama, da ne kažem desetljećima.

Nakon spomenutoga govora bilo je i neugodnih situacija, prijetnji. Kako ste se nosili s tim?

Takve sitne, uvjetno rečeno prijetnjice su svakodnevica, a ovaj je put ta svakodnevica bila malo više izložena kada se jedan od branitelja, prilično poznat široj javnosti, pojavio pred Saborom noseći transparent. Takva gesta nije uobičajena. Obično su to poruke mobitelom, komentari na društvenim mrežama. Bez imalo pardona stala sam pred gospodina mladog Jastreba, bio je u pratnji nekolicine saborskih zastupnika i pitala sam ga u čemu je problem. Ne želim da to ispadne neka moja hrabra gesta. Nije riječ ni o kakvoj hrabrosti, nego o spremnosti da odgovaram za svoje riječi i djela. Ako postoji problem, možemo o njemu razgovarati, ali ispostavilo se da je posrijedi bila čista provokacija. Možda me se nastojalo prestrašiti, iako to na mene nije tako djelovalo. U toj je namjeri spomenuti branitelj ostao prilično usamljen jer mi je istodobno, što se može vidjeti na mojim profilima na društvenim mrežama, stiglo na tisuće poruka podrške od brojnih građana, među kojima su bile i one branitelja, onih autentičnih koji su ratni put proveli na bojištu. Oni će prvi reći da ovo nije država dostojna onoga što su žrtvovali u Domovinskom ratu.

Kada se sve to zbroji, vaš je posao jako stresan. Kako ga proživljavate?

I dalje u svom poslu ne vidim osobitu hrabrost, i nije mi to nešto novo. Neke stvari čovjek shvati kao rutinu i navikne se. To nije razlog da se odustane. Jedino što čovjeka može navesti na odustajanje od ovakvog posla jest izostanak rezultata. To me mnogo više brine, i to ne toliko zbog mene, nego zbog velikog dijela građana bez čijeg se aktivnog angažmana država ne može mijenjati nabolje. A kad vidi najezdu primitivizma, neznanja, gluposti, bjesomučne pljačke, korupcije i nepotizma, pristojan čovjek obično se povlači. Taj me trend brine i bojim se da mu u jednom trenutku ne podlegnem. Vjerujem da neću.

Imate li nakon teškog dana neke rituale i tehnike opuštanja?

Čak i ne. Nemam vremena za to i nisam tako građena. Moj život je vrlo jednostavan.

Kako vam izgleda dan?

Imam tri točke kretanja. Živim u stanu od 50 četvornih metara u relativnoj blizini mojih roditelja koji su stariji i bolesni ljudi. Tu su i moje dvije djevojčice. Ili se bavim djecom ili se brinem o roditeljima ili sam u sabornici. Četvrta lokacija su trgovine namirnicama. Moj lifestyle je nepostojeći.

Pa valjda postoje neke kave s prijateljicama, druženja, izleti?

Moje prijateljice se bune, uopće ne znam zašto su mi ostale prijateljice. Viđamo se jako malo, nekoliko puta godišnje i to nije lijepo od mene. Stvarno nemam ispušni ventil. Doduše, kad dođe neki slobodni dani ili produženi vikendi, obično roditelje odvezem u Liku odakle je moj otac. Sada sam ušla u fazu kada sam servis drugima jer me trebaju. Nemam puno prostora za svoje gušte. Eventualno mi je gušt kad u nekom dijelu dana sjednem pod drvo i čitam.

Što čitate?

Sve što mi dođe pod ruku. Nedavno sam bila u Den Haagu na Međunarod-nom skupu liberalnih stranaka i u jednom obilasku naišla sam na knjigu ‘Zašto su Danci drugačiji?’ Odlično štivo, zabavno, poučno, govori o politici, povijesti i mentalitetu.

Spomenuli ste kćerkice.

Blizanke su, imaju 11 godina - Leonora i Meri. S njima mi je jako lijepo i zabavno. U slobodno vrijeme vozimo bicikl, rolamo se, idemo na bazene, glupiramo se na toboganima, igramo razne društvene igre, puno crtamo i izrađujemo ukrasne predmete. Karakterno su potpuno različite, čak i vizualno. Jedna je izdužen dalmatinski tip plavih očiju, a druga je povukla moje zagorske gene. Obje su izrazito žive, bistre, znatiželjne, dinamične i pune energije.

Idete li s curama na more?

Otkako sam rodila, sva naša ljetovanja bila su vezana uz Podgoru gdje bivši suprug ima obiteljsku kuću. Djeca ondje i dalje ljetuju, a ja im se pridružim u jednom trenutku jer brat moga bivšeg muža također ima dvije djevojčice približne dobi kao Meri i Leonora. Moj je najsvečaniji trenutak ljeta koji obožavam kada prošetam s njih četiri, a one odjevene u iste haljinice. To je jako simpatično.

Ne bune se što nose iste haljinice?

Ne, to nam je lijepa tradicija. To zovem ‘moje pjesme, moji snovi’. One se savršeno slažu, jako se vole i ako postoje najljepše uspomene u mom životu, onda su to ti trenuci.

Kako vam izgleda idealan dan na moru?

U Podgori postoji turistički brod koji vozi od Makarske do Korčule i prilično je veselo na njemu. Na povratku s Korčule taj brod ima običaj napraviti krug ispred podgorske plaže. S njega trešti glazba i nastane ludilo jer se cijelo mjesto uzbuni, svi plešu, mašu, pozdravljaju. Uvijek mi je to simpatično.

Jeste li bili ikada na tom brodu i izletu?

Nisam, ali planiram s curicama.

Nemojte odgađati tako lijepe trenutke.

Ma bit će vremena.

Zaustavljaju li vas građani privatno? Bude li vam to katkad naporno?

Redovito kuham pa često idem u trgovine u blizini stana i na tržnici, često se i tramvajem vozim kad idem u Sabor. Građani se osjećaju slobodno da mi priđu. Zna katkad biti nezgodno kad mi se žuri ili kad su djeca sa mnom, ali u pravilu me to ohrabruje jer kada prestane, mogao bi to biti znak da sam napravila nešto pogrešno.

Pa političari i trebaju služiti narodu.

Apsolutno, dok god ljudi sa mnom komuniciraju, očigledno to što radim dopire do njih.

Koliko je u našoj politici mana raditi časno i pošteno?

Postoji veći problem kada je netko dosljedan u stavovima, nepopustljiv i nije spreman biti u nekom talu zbog višeg interesa. Tako nastaje korupcija. Kad se u jednoj grupaciji počnu tolerirati manje stvari koje s vremenom postaju sve veće. Tako se male stranke počnu kvariti. Tko nije spreman na bilo što zažmiriti, taj će vrlo brzo biti isključen iz igre.

Spomenuli ste razvod. Kakav vam je ljubavni status?

Nakon braka nisam imala vezu i ne otvaraju mi se baš prilike za upoznavanje. Jednostavno mi se posljednje tri godine ništa ne događa po tom pitanju. S obzirom na moj životni stil, ne znam gdje bih nekoga upoznala.

Na što nikad ne biste pristali u ljubavnom odnosu?

Vrlo jednostavno, ne bih pristala biti u odnosu u kojem je ljubav nestala. Sve ostalo možemo izgraditi. U mom slučaju tu je bio problem, jednostavno se istopila ljubav, a brak zbog forme nije nešto što si želim - niti tako odgajam svoju djecu.