Kada se spomene ime Guntera Sachsa, milijardera koji si je ovih dana u 78. godini oduzeo život, mnogi se sjete velikog plejboja koji je dane provodio na obalama mondenih ljetovališta St. Tropeza i Monte Carla u društvu najljepših žena svijeta, od kojih je jedna i njegova druga supruga Brigitte Bardot. Pripisuje mu se zasluga da je Europu upoznao s djelima velikog An­dyja Warhola, bio je blizak prijatelj slikara Sal­vadora Dalíja, a mnogi se sjećaju i njegovih veličanstvenih utrka u bobu poslije kojih su slije­dile lude večeri u njegovu klubu Dracula’s Ghost Riders u St. Moritzu. U svoje je zlatno doba bio poznat pod nadimkom Saksi, a mnogi neće zaboraviti ni njegovu legendarnu izjavu da u životu nije radio nijedan dan. Tijekom ‘60-ih godina bio je neizostavna figura većine tabloida. Posjedovao je luksuzne nekretnine u Londonu, Parizu, Gstaadu i Lausan­nei te imanje u Bavarskoj. Poznavao je bogate i slavne, uključujući i Ken­nedyje.

Viđali su ga sa ženama kao što su Brigitte Bardot, Tina Onassis, Marina Doria, svjetska prvakinja u skijanju na vodi i perzijska kraljica So­raya. Riječ jetseter, nastala ‘60-ih godi­na prošlog stoljeća, u potpunosti opisuje tog Nijemca. No tada je imala pozitivnu konotaciju. - Ono što se nakon rata smatralo profinjenim, internacionalnim društ­vom, kojem su ujedno pripadali i plejboji, danas je lažni sjaj. Od Sartrea došli smo do Big Brot­hera - izjavio je jednom prilikom. Jedan ste ga dan mogli naći na Manhattanu, a već drugi u St. Moritzu ili Monte Carlu. Bio je tipičan plejboj, kojeg je karakterizirao bezbrižan stav spram smrti. To se očitovalo u njegovoj ljubavi prema brzim automobilima, gliserima i bobu. I ta ga je strast mogla uistinu doći glave. Kako je opisao u svojoj biografiji ‘Mein Leben’, jednom je odlučio voditi ljubav s Brigitte na gliseru koji je jurio Azurnom obalom, i to kako bi okusio što znači - umrijeti od ljubavi. To je bila njegova predodžba idealne smrti. No, naža­lost, umro je na potpuno drukčiji način. A prije nego što je izvršio samoubojstvo, i to navodno zato što se nije uspijevao nositi s Alzheime­rovom bolesti, Sachs je napisao priopćenje za medije koje je objavila njegova obitelj. - Gubitak psihičke kontrole nad mojim životom za mene je uistinu nedostojanstveno stanje, kojem sam se odlučio suprotstaviti - stoji u pis­mu koje je nazvao ‘Beznadna bolest A’. Fritz Gunter Sachs rođen je 14. studenoga 1932. u mjestu Schweinfurt, na jugu Njemačke. Gunterov djed Ernest Sachs bio je njemački inženjer koji je oko 1900. izumio bicikl kojim se moglo ići nizbrdo a da se pritom ne okreću pedale. Njegov sin Willy, Gunterov otac, preuzeo je posao i osnovao tvrtku Fichtel & Sachs, koja se bavila proizvodnjom unosnih motora i autodijelova te se vjenčao s Eleonore Sigrid Else von Opel, kćeri Wilhelma von Opela, osnivača poznate automobilske tvrtke. Willy je tijekom Drugog svjetskog rata bio član nacističke partije i povremeni pripadnik vojnog odreda, poz­natijeg kao SS. Nakon rata uhitila ga je američka vojska, ali brzo je pušten na slobodu. No i prije početka rata, još 1935., Eleonore se odlučila razvesti, dionice Opela prodala je General Mo­torsu te Guntera i njegova brata odvela u Švicarsku. - Nakon što sam kao trogodišnjak otišao s majkom u Švicarsku, više nisam imao nikakvih kontakata s ocem. U to mi je vrijeme postao pot­puni stranac. Upoznao sam ga tek sa 19 godina. Prema njemu osjećao sam jedino po­štovanje, kao prema nekom starom gospodinu. Naša se majka u početku uistinu borila da bismo ugodno živjeli. Njezinu su imovinu zaplije­nili nacisti, pa joj je jedan prijatelj, njemački odvjetnik, posudio novac kako bismo preživjeli ratne godine - prisjetio se Gunter, koji u svojim mladim danima nije baš lagodno živio. Stoga su se, tijekom boravka u internatu, brat i on snalazili na razne načine. - U internatu u Rosenbergu pronašli smo način da, zahvaljujući pošiljkama, zaradimo nešto novca. Budući da se naša majka brinula da se hranimo zdravo i unosimo puno vitamina, dogovorila se s mjesnim prodavačem da joj otvo­ri račun za voće. Dakle, mogli smo uzeti nešto od toga, a on bi njoj poslao račun. U početku je to bilo samo nekoliko jabuka i datulja. No već treći tjedan na računu je bilo desetak banana, četiri sanduka naranči, sedam paketa datulja i dva kilograma oraha. Ali nismo ih sami pojeli. Prodavali smo ih po povoljnoj cijeni. Učitelji su bili najbolji kupci na našem štandu - opisao je te dodao kako im otac nikada nije novčano pomagao. - Majka je čak i darove koji su stizali od njega, primjerice, dva bicikla nastala u njegovoj tvrtki - sama platila. Unatoč tomu, pred nama nikada nije rekla nijednu ružnu riječ o ocu. Jed­no je vrijeme proveo u američkom zatvoru, od čega se nikada nije oporavio. Obolio je od depresije i u studenome 1958. oduzeo si život - rekao je Gunter. Nakon financijskog oporavka, Gunter je upisao matematiku i povijest na sveučilištu Lausanne i naučio nekoliko stranih jezika. Ubrzo je upoznao atraktivnu Francuskinju Anne-Marie Faure, kojom se 1955. i vjenčao. Ali tijekom rutinske operacije leđa, njegova je supruga preminula. Imala je samo 26 godina. Gunter je ostao sam sa sinom Rolfom, rođenim 1955., i nasljedstvom od 100 milijuna dolara. - To je bio pravi šok. Moja je supruga trebala biti operirana kako bi riješila probleme koji su je mučili nakon lakše prometne nesreće. To nije bila nikakva problematična operacija. No tijekom narkoze zamijenili su dvije cjevčice i nikada se više nije probudila. Srećom, moja se majka pobrinula za Rolfa. Posjećivao sam ga vikendom. Poslije je došao u internat u Lausan­nei, gdje sam tada živio - rekao je Sachs, koji se u međuvremenu posvetio svojim hobijima. Po­sao je proširio na lanac trgovina s odjećom i filmsku produkciju. No nikada nije morao radi­ti. Umjesto toga, posvetio se sportu, dokumentarnim filmovima i fotografiji, s naglaskom na ženskim aktovima. A kada se okrenuo modi, počeo je snimati i odjevene žene. U razdoblju od 1981. do 1982. nijedan fotograf nije imao više stranica u pariškom Vogueu od njega. Deset godina nakon toga, nestabilno ljudsko biće, kako je sam sebe nazivao, i dalje je snimalo, ali ovaj put više apstraktne i nadrealne fotografije. Fascinirala ga je i astrologija pa je u ‘50-ima osnovao Institute for the Empi­rical and Mathematical Examination of the Possible Truth of Astrology in Relation to Human Behaviour. Bio je veliki hedonist. Do kraja ‘50-ih godina prošlog stoljeća Gunter je postao popularna osoba na francuskoj rivijeri, a osobito su zapažen bili njegov modni stil i sklonost dotjerivanju. Na jednoj se zabavi pojavio u uniformi cara Wilhelma. Bio je i iznim­no velikodušan. Grk Taki Theodoracopulos jednom je s njim posjetio kasino u Monte Carlu. - Uzmi nešto mog novca, planiram im sve odnijeti večeras - rekao mi je Gunter. - Uzeo sam 25%. Izgubio sam 160 milijuna starih franaka, što je tada bilo otprilike 320 tisuća dolara. Te je večeri došao u moju kabinu, poljubio me u čelo i rekao da si uzmem koliko mi god vremena treba da mu vratim dug. Gunter nikada nije vršio pritisak niti je ikome rekao da nemam novca - rekao je Taki koji nikada nije vratio dug. A i žene su ga voljele. Status slavne osobe dobio je kada je zaveo bivšu kraljicu Irana, Sora­yu Esfandiary, koja je u to vrijeme bila popularna baš poput princeze Diane kasnije. No veza je potrajala tek nekoliko mjeseci, odnosno dok nije naišla nova ljepotica. U svibnju 1966. Philippe d’Exea, koji je Brigitte Bardot bio poput brata, odveo je glumicu u sunčanu Provansu. Kada su stigli u La Madrague, ona i Philippe otišli su na ručak u omiljeni restoran i sjeli pokraj zgodnih mladih žena i glasnih bogataša, među kojima je bio i Sachs. Brigitte je uočila Guntera, kao i on nju. Philippe d’Exea predstavio ih je jedno drugome, pa je Gunter došao za njihov stol, držeći viski u ruci. Brigitte su se svidjeli njegov plemenitaški izgled i manire. - Mislila sam da je veličanstven. Bila sam hipnotizirana. Imao je isti rolls kao i ja. Isti model, ista boja. Zapravo, sve je bilo isto! - oduševljeno je zaključila glumica, a veliki je zavodnik bio podjednako očaran njome. - Njezino ime. Njezine pune usne. Njezini dugi zubi. Divno je svirala gitaru. Vjerujte mi, nije bilo teško zaljubiti se u Bardot - priznao je poslije. Gunter joj se počeo udvarati na načine o kojima do tada nije ni sanjala i koje vjerojatno nitko nakon njega nije ponovio. Ubrzo nakon njihova prvog susreta, Sachs je iz helikoptera obasuo njezinu kuću ružama. Bilo ih je toliko da ih je Bardot, kako se prisjetila, satima prikupljala iz dvorišta. - Bilo ih je puno. Nabavio sam ih u blizini Nice, a pomogla mi je supruga Giannija Agnel­lija, koja je ideju smatrala veličanstvenom. S golemom kartonskom kutijom ušao sam u heli­kopter koji je redovito letio od Nice do St. Tro­peza, ali je za Brigitte Bardot napravio iznimku. Unutra je bio i jedan Nizozemac kojem sam odmah ispričao sve o svom planu i pristao mi je pomoći da raspakiram kutije. Kada smo bili iznad vrta, dolje smo bacili ruže, ali i pokoji komad kartona. Bila je to kiša ruža. Brigitte se sakrila ispod suncobrana. Uzeo sam svoje kovčege, koji su u to vrijeme bili rađeni od drveta, bacio ih u more i skočio za njima te doplivao na obalu - prepričao je bogataš koji je Bri­gitte uvijek iznenađivao ne­čim neobičnim. U njezinu je domu pred kraj večeri ga­sio svijeće pucajući na njih zračnom puškom. Sachs je znao kako se udvarati na najbizarnije načine. Jednom ju je odveo u restoran u kojem je vlasnik imao čudan običaj da omiljenim gostima pripremi neobičnu predstavu. Primjeri­ce, komade pokućstva bacao je u vatru, a za ovaj je par zapalio gotovo sve što je imao u resto­ranu. Drugi su dan, ploveći rivijerom na jahti, odlučili prekršiti sva pravila odijevanja pa su mokri, bosi i u trapericama ušli u kasino u Monte Carlu. No tko bi mogao izbaciti tako utjecajan par? Ipak, njezin dečko, glazbenik Bob Zaguri, još nije bio gotova priča. Gunter joj je postavio ultimatum, ili on ili Bob. Odabrala je njega. - Nikad nisam upoznala muškarca kao što je on. Osjećam se ludo, neobično. Došla sam na kraj dugačkog puta - smatrala je tada Brigitte. Na večeri nakon toga pobjednički raspoložen Sachs darovao joj je tri platinaste narukvice - na jednoj je bilo 50 crvenih rubina, druga je bila ukrašena sa 44 dijamanta, a treća sa sedam plavih safira. Te joj je noći u La Madraguei ponudio i tri Cartierova prstena. Zaprosio ju je, na što je ona, još uvijek u transu, pristala. Da bi izbjegli medije, Sachs se sjetio da bi vjenčanje mogli održati u Las Vegasu. Želio je to brzo obaviti. Vjenčali su se 14. srpnja 1966. Ceremoniju je organizirao senator Edward Kennedy. Mla­doženja je nosio crni prsluk, bijele flanelske hlače, bijelu svilenu košulju raskopčanu do struka i mokasine Gucci. Premda je pristala, Bardot nije bila potpuno sigurna u taj brak. Nije ga dobro poznavala, a smetale su joj i sve žene koje su na neki način uvijek bile prisutne u njegovu životu. U Gunte­rovu stanu u Parizu zidove su prekrivale fotografije raz­nih žena, a posvuda se još osjećao i miris ženskog parfe­ma. No bio je toliko galantan da je sve zanemarila. Na medenome mjesecu na Tahitiju upoznao ju je s moćnim i bogatim prijateljima - slikarom Salvadorom Dalíjem, francuskim predsjednicima Char­lesom de Gaulleom i Geor­gesom Pompidouom, princom Rainierom i princezom Grace Kelly. No idila nije dugo potrajala. Na putovanju u Acapulcu Brigitte je od novinara čula priče kako se Gunther zbog oklade vjenčao njome i počela vjerovati u to. Plakala je, ali ga je, unatoč tomu, i dalje očajnički željela. To ga je još više gurnulo prijateljima, s kojima je ionako provodio dosta vremena. Za­uzvrat, Brigitte je počela aferu s pop pjevačem Mi­keom Sarneom. Nakon povratka u Pariz, na vidjelo su izašle sve njihove razlike. Sachs je volio život na visokoj nozi, velike, raskošne restorane i popularna mjesta za noćni život, a Brigitte je bila sklona manjim, intimnim bistroima. A nikada se nije odrekao ni svog društva koje je neprestano bilo prisutno u njihovu braku. Sum­njala je na nevjeru, no nije ga uspjela uloviti. Philippe joj je nekoliko puta predložio razvod, no ni to nije dolazilo u obzir. Gunter je tada shvatio da se mora opametiti. Odlučio je ženu maknuti iz St. Tropeza i odvesti je u Bavarsku kako bi vidjela odakle je i upoznala važnu osobu u njegovu životu - autoritativnu majku. Premda joj se gadila kuća puna lovačkih trofeja, osjećala se spokojno, daleko od svega što joj je do tada smetalo. No s njegovom majkom uistinu nije bilo lako. Nije govorila francuski, nego samo njemački i engleski, a pokraj nje Gunter se pretvarao u dječaka. Boravak ondje i Brigitte je vratio korijenima. Od­lučila se ponovno posvetiti glumi, što je podrazumijevalo njihovu stalnu razdvojenost. Takav je odnos na daljinu napos­ljetku i presudio njihovoj vezi. On je u jednom trenutku silno poželio dijete s njom, no njoj to nije bilo ni na kraj pameti. Navršila je 33 i zaželjela se novih izazova. U ovom slučaju - pjevanja. Skladatelj Serge Gainsbourg za nju je napisao pjesme ‘Je t’aime’ i ‘Bonnie and Clyde’, a među njima se brzo razvilo nešto više od prijateljstva. Pogotovo stoga što joj je mogao pružiti ono što Gunter nije - nježnost za koju nikada nije imao vremena. Ljutiti Gunter zatražio je da se povuče singl ‘Je t’aime’, zato što je Brigitte uzdisala u pjesmi. Iako je to napravila, nije prekinula odnos sa Sergeom, koji je isti singl poslije snimio s djevojkom Jane Birkin. Gunter joj je još jednom postavio ultimatum, no ovaj put Brigitte nije olako popustila. Brak je potrajao još tri godine, no sve su se više udaljavali jedno od drugog. A da i ne spominjemo brojne afere. Potkraj 1968. službeno su objavili da se razvode. - Bilo nam je jasno da naša ljubav neće trajati vječno. Ali bili smo tu gdje jesmo. Ona je bila tu i ja sam bio tu - izjavio je jednom prilikom. Sachs, koji je oduvijek odbijao nazivati se ženskarom te ponavljao kako sebe prvenstveno smatra džentlmenom, ostao je u dobrim odnosima s bivšom ženom. - Godinu dana s Bardot vrijedilo je kao deset - poslije je zaključio. Deset godina nakon razvoda dao joj je dijamant čija se vrijednost procjenjuje na 1,2 milijuna franaka, i to samo kako bi joj zahvalio što ga ništa nije tražila tijekom njihova zajedničkog života. Njihov poseban odnos nije smetao ni njegovoj trećoj supruzi, švedskom modelu Mirji Larsson, s kojom se vjenčao samo nekoliko mjeseci nakon razvoda. - Ne bojim se njegove prošlosti. Ne dira me to. Našla sam supruga o kojem sam oduvijek sanjala - rekla je jednom prilikom majka njegovih sinova, Christiana Gunnara i Clausa Alexan­dera. Od 1969. do danas ostao je u braku s jed­nom ženom. I ostao je posljednji pravi njemački plejboj. - Tada taj naziv nije bio tako negativan. Plej­boj je bio zgodan i popularan mladić. I imao kvalitete koje danas rijetko tko ima: proputovao je svijet, znao strane jezike, kako se uistinu provoditi, bio je sportski građen i elegantan, a prije svega, okružen zgodnim ženama. Gianni Agnelli sa 70 je dobro rekao: “Sa sigurnošću mogu reći da danas više nema nove generacije plejboja. Da ih ima, već bi imali 50 i sigurno bih ih poznavao.” - Vrijeme plejboja je završeno, kao i trubadura - rekao je u jednom od svojih intervjua. Umjesto ženama, os­tatak života proveo je posvećen sportu. Od 1969. do svoje smrti bio je predsjednik kluba St. Moritz Bobsleigh. A 1997. izdao je knjigu ‘The Astrology File: Scientific Proof of the Link Between Star Signs and Human Behaviour’, koja je rezultat dugogodišnjeg istraživanja njegova astrološkog instituta. U njoj tvrdi kako je pronašao važnu poveznicu između zvjezdanih znakova i individualnih života, i to na način koji se ne može objasniti samo pukom slučajnošću. Očito mu zvijezde nisu bile naklonjene do samog kraja. Napisala Nikolina Kunić Fotografije Image Forum, Getty, AP