LEONA PARAMINSKI: 'Moja Liv je ostvarenje najvećeg sna. Ne znam bih li mogla opet proživjeti potpomognutu oplodnju'

Prije gotovo deset godina višestruko nagrađivana kazališna, filmska i televizijska glumica Leona Paraminski s 40-godišnjim suprugom Tinom Komljenovićem spakirala je kufere i započela novi život u Santa Barbari. U Americi su stvorili svoju obiteljsku oazu koju je upotpunila sada dvogodišnja kćerkica Liv, a iako im godi život preko bare, 44-godišnja glumica priznaje da je ipak došlo vrijeme za povratak.

Otkako ste se odselili u Ameriku, barem jednom godišnje dolazite u Hrvatsku. Jesu li vam dolasci stresni?

Stresno je, ali s obzirom na to da znam da idemo doma, možda i nije toliko. Nekad se i ne snalazim najbolje kada dođemo jer se stvari često mijenjaju. Stresno mi je zbog puno obveza koje si natrpam i stalno jurim, ali naviknula sam na taj tempo otprije pa u Santa Barbari zapravo živim puno mirnije. Možda mi se zato ovo na određeni način i sviđa jer promijenim cijeli ritam pa da mi bude ludnica, a to mi je prirodno. Mnogo ljudi trebam vidjeti, a to moram uskladiti s drugim obvezama. Kao da imam dva života, jedan tu i jedan u Americi.

Rekli ste da se želite vratiti živjeti u Hrvatsku. Jeste li možda u ovih mjesec dana pronašli svoju kuću ili stan iz snova?

Ne gledamo još nikakve nekretnine, ali se definitivno planiramo vratiti. Naravno, kao i uvijek kada negdje dođeš, treba vremena da se prilagodiš, da riješiš papirologiju, da sve sjedne na svoje mjesto. Tako je i kada se vraćaš. Treba zatvoriti taj dio života kako spada da bi mogao započeti novi, tj. u našem slučaju stari život. Planiramo se vratiti, ali ne znam točno kada, to uvijek traje dulje nego što smo mislili. Traženje nekretnine bit će zadnji korak nakon što sve drugo obavimo.

Kada se bacite u potragu, hoće li to biti nekretnina u grada ili u prirodi?

Više sam za prirodu, ali kada dođem ovdje, shvatim koliko zapravo volim grad pa ne znam. Mislim da će ovisiti o tome kako ćemo se osjećati kada se vratimo. Snalazim se dobro i u centru grada i u prirodi, ali što sam starija, više volim svoj mir.

Kako ste uopće odlučili ipak se vratiti?

Osjećamo da nam je vrijeme da se vratimo doma, zbilja smo daleko, predaleko. Nama trebaju 24 sata da dođemo. Sada sam svjesnija prolaznosti života i ljepše je kada si uz obitelj i svoje korijene, osjećaš se ispunjeno. Zbog toga život vani može biti tužan. Tin i ja smo odlično, ali da smo bliže obitelji, bilo bi drugačije pa se možda i ne bismo vraćali. Što si stariji, vuče te način života na koji si naviknuo. Probali smo, vidjeli smo, ali ne vidim se da tamo starim. Stekla sam i tamo puno prijatelja, probala sam i drugu karijeru, probala sam i glumiti i nekoliko puta odustala od glume. Vidjela sam što se nudi, što se može, a što ne i nije mi žao. Sada je vrijeme da se vratimo pa ćemo vidjeti što će biti dalje. Lijepo je otići, bila je to hrabra odluka, a hrabro je i vratiti se. Ljudi su se promijenili, vremena su se promijenila i ti si se promijenio, ali svemu treba dati šansu, imamo samo jedan život.

Prije dvije godine život vam je upotpunila kćerkica Liv. Iako je još mala, pokazuje li sklonost glumi?

Mogu reći da je jako talentirana, mislim da je već bolja glumica od mene, a ima tek dvije godine pa ne znam što nas čeka. Doma glumi naveliko i zbilja nas zabavlja. Ona je najveća šefica, ali očito i najveća glumica.

Zna li da je njezina mama glumica?

Ne, ona je još premala. Mislim da djeca to shvate nakon adolescencije, kada zapravo mogu pojmiti da su im mama ili tata javne osobe, ali ne trebaju se time opterećivati. Na kraju dana ti si uvijek njihova mama ili njihov tata bez obzira na to jesi li poznat. To je manje bitno.

Često slušamo da su curice tatine princeze. Vrijedi li to i u vašoj obitelji?

Nas dvoje smo tako dobar tim, a Liv nas je samo upotpunila. On je odličan tata i snalazimo se. Kod nas nema podjele, sve dijelimo i pomažemo si gdje god možemo. Drukčije ne bih ni mogla. Ne mogu ni zamisliti da sve radim sama.

Jako ste iskrena i otvorena osoba pa ste javno govorili o teškom iskustvu sa začećem i trudnoćom. Nakon svega što ste proživjeli, sigurni smo da nije ugodno pitanje, ali planirate li imati još djece?

Ne znam. Vidjet ćemo kako će se priroda posložiti, ali neću ponovno prolaziti cijeli proces potpomognute oplodnje. Mislim, nisam sigurna da bih to opet mogla proživljavati. Uvijek sam razmišljala kako bih voljela imati više djece, ali jednostavno sam se prekasno odlučila na ovo jedno pa, nažalost, nisam sigurna.

Jeste li možda razmišljali o proširenju obitelji pomoću surogat-majke?

Potpuno mi je to u redu, ali nisam sigurna da sam tip osobe koji bi se na to odlučio. Trudnoća mi je bila predivan proces i iznimno iskustvo koje me transformiralo. Sretna sam što sam mogla zatrudnjeti i što sam sve to proživjela unatoč teškim trenucima. Kada bi čovjek znao što ga sve čeka u cijelom tom procesu, vjerojatno ne bi ni rađao djecu, ali išla sam 'go with the flow'. Liv je prekrasna djevojčica i ostvarila sam jedan od svojih najvećih snova. Sretna sam i sada mogu dalje.

Što radite u slobodno vrijeme?

Nisam imala slobodnog vremena u posljednje dvije godine, ali doslovno. Kada bih ga i uhvatila, otišla bih u šetnju do oceana, pokušala pogledati seriju ili film, ali to bi završilo tako da bih nešto gledala po mjesec dana i na kraju odustala.

Osim što ste glumili, u Americi ste i predavali glumu na City Collegeu. Koliko je teško drugima prenijeti znanje i ljubav prema toj profesiji?

Nisam imala osjećaj da imam talent za predavanje. Mislila sam da nisam taj tip, ali kada sam probala, shvatila sam da imam puno toga što mogu dati. Nije jednostavno i na tome treba raditi, ali kada čovjek osjeti tu ljubav u sebi, taj žar, onda svoje znanje lako prenosiš. Žar se jednostavno osjeti, ne možeš ga odglumiti. To nije matematika ili fizika, nije egzaktno, nego nešto što kopaš po sebi, istražuješ i pokušaš prenijeti drugoj osobi. To se ne može baš lako objasniti, više se osjeća. Nekad je i teško jer te ljudi na kraju ocjenjuju kao glumca. Oni samo osjećaju koliko im se to što radiš sviđa ili ne pa je jako zanimljivo vidjeti koliko si dobar u prenašanju emocije. Uvijek ovisiš o tuđem mišljenju i taj dio glumačkog posla nije jednostavan jer na kraju uvijek netko ima nešto reći, bez obzira na ono što si radio. Zapravo samo ti znaš što si proživio u tom procesu, ali kao da je proces manje važan jer naposljetku je uvijek bitan rezultat, ono što ljudi vide. Dok sam predavala, strašno ne oduševljavalo kada bih vidjela da netko ima talenta ili da bi mogao biti dobar u glumi. Tada bih dala najbolje od sebe da toj osobi pokažem da može izvući najbolje iz sebe. I to je isto talent.

Pratite li rad naših mladih glumaca?

Pratim što stignem, ali da sada trebam navesti konkretna imena, neka bih znala, a neka ne.

Pratite li i dalje mlade glumce u Santa Barbari? Koliko ste trenutačno uključeni u taj svijet?

S Liv nema ništa od glumačkog života jer sam se posljednje dvije godine potpuno posvetila njoj. Jednostavno sam tako htjela. Došla mi je kada je došla i dala sam joj i dat ću joj još vjerojatno godinu dana, ali počet ću se polako vraćati glumi. Sada mi život izgleda drukčije, mama sam, uživam na igralištima, radim sve što je najbolje za nju i to mi je lijepo. Uživam i ovo mi je nekako opuštajuće vrijeme. Ponekad je jako teško, ali me toliko ispunjava. Neću nikada više moći vratiti to njezino vrijeme, njezine rane godine. Jednostavno mi je ovako lijepo i ne žalim ni za čim, nemam osjećaj da sam nešto izgubila. Djeca prebrzo odrastaju i brzo to zaboraviš. S obzirom na naš životni vijek, zbilja nije puno kada se djetetu potpuno posvetiš prve dvije ili tri godine. Poslije dođu vrtić i škola, djeca idu svojim putem, ali i ti onda ideš svojim putem pa nekada misliš da je to odricanje. I jest na neki način, ali meni se nije činilo kao veliko odricanje, bila sam spremna za to. Zapravo, sama tako odlučila.

Kakvi su vam poslovni planovi? Ima li glumačkih projekata na vidiku?

Polako se planiram vratiti glumi, ali sve u svoje vrijeme.

Biste li se možda okušali u redateljskoj ulozi?

Imala sam raznih ideja, ali trenutačno ne razmišljam o tome.

Da niste glumica, što biste bili?

Ne znam, zbilja ne znam. Od pete godine znala sam da ću biti glumica i uvijek sam to govorila, samo mi nitko nije vjerovao dok nisam došla do fakulteta. To je bilo moje zvanje, put i život, ne bih bila ništa drugo nego glumica. Očito je to bila jedina opcija, a lijepo je kada znaš što želiš raditi u životu. Uvijek sam imala zacrtan put i osjećaj da za mene ne postoji ništa drugo. Bilo mi je lako jer sam samo pratila tu svoju liniju, a imala sam sreću što sam odmah upisala Akademiju i počela jako brzo raditi. Puno sam radila i dobivala sam dobre poslove. Imala sam sreće.

Imate li još koji neostvaren san?

Imam, naravno. Kada se ostvari, reći ću vam.

Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke kada se trudimo što više podignuti svijest o tom rastućem problemu. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Uvijek je dobro podizati svijesti o važnosti brige o zdravlju, o redovitim pregledima i ranom otkrivanju raka jer se tako može nekomu pomoći. Imam prijateljice koje su proživjele borbu s rakom dojke i nije bilo nimalo jednostavno. Svakako je lijepo imati podršku javnosti.