Još se osjećam kao da imam 17. Još želim znati kako izgleda prvi francuski poljubac, kakav je osjećaj držati se s nekim za ruke, koja je snaga glasa kada vrištite u Grand Canyonu. Nikad ne razmišljam na način da se više neću vratiti nekamo gdje sam već bio. Vjerujem da glazba može biti lijek protiv nasilja i loših stvari. Glazba u ljudima može probuditi drukčiji način ponašanja, potaknuti ih na dobro i poništiti loša iskustva - jednom je izjavio legendarni gitarist Carlos Santana koji će 20. srpnja proslaviti 64. rođendan. Jedanaest Grammyja i milijuni prodanih primjeraka albuma učinili su Santanu jednom od najtraženijih svjetskih rock zvijezda. Iako s glazbenom karijerom planira prestati kad napuni 67 kako bi se više posvetio onome što ga najviše ispunjava - vjeri i crkvi te se zarediti u crkvi na Mauiju na Havajima, zacijelo će i nakon toga još dugo imati gitaru u ruci. Santana koji se u prosincu prošle godine drugi put oženio, okrenuo se religiji dok je proživljavao najteža razdoblja u životu, pri čemu mu je najteže pao razvod od dugogodišnje životne partnerice Debore, s kojom je u 34-godišnjem braku dobio troje djece. Vlasnik jednog od najpopularnijih glazbenih albuma ‘Supernatural’, koji je prodan u više od 25 milijuna primjeraka i na kojem je surađivao s Lauryn Hill, Daveom Matthewsom i Wyclefom Jeanom te ostalim vrsnim glazbenicima, od djetinjstva je bio opsjednut i fasciniran glazbom. Nikoga stoga nije začudilo to što je sin izvrsnog violinista i mariačija još kao dijete naučio svirati violinu, a s osam godina otkrio je istinsku strast prema gitari koja je do danas ostala njegov zaštitni znak. Rodio se kao četvrto od sedmero djece u obitelji Joséa Santane i Josefine Barragan u malenom meksičkom selu Autlán de Navarro u Jalicsu. Tijekom njegova odrastanja Josefina je primijetila kako joj se sin razlikuje od ostalih vršnjaka zbog svjetlije puti, što se u Meksiku smatralo blagoslovom. I duh mu je bio poseban pa su mama i tata bili uvjereni da će kad odraste postati svećenik. Vjerojatno tada nisu ni slutili da će se njihova procjena mnogo godina poslije pokazati točnom. Njegov je tata kao profesionalni violinist mnogo putovao, no kad god bi našao slobodnog vremena, José je sina podučavao violini s obzirom na to da je pokazivao izniman talent prema glazbi. - U tim ranim godinama života tata me uistinu mnogo naučio o glazbi, među ostalim, upoznao me i s bogatom kulturom europske glazbe. Blues je za mene oduvijek bio važan i bit će mi važan sve do smrti. On je tajna svakog života kao emocija koja dolazi iz srca. Ako ne osjećam srce u glazbi, onda me takva glazba ne zanima, tada je to samo mehanika. No ako osjećam srce, onda su posrijedi ljepota i gracioznost, a ne samo brzina sviranja ili ritam. To je onda blues! - rekao je Santana koji se 1955. s obitelji preselio u gradić Tijuanu na granici, gdje se ozbiljno prihvatio učenja sviranja gitare, povodeći se za zvukovima B. B. Kinga, Johna Leeja Hookera, T-Bonea Walkera i ostalih glazbenih velikana koje je imao prilike čuti na radijskim postajama. - Sjećam se da nas je mama jedno jutro sve stavila u auto i odvezla u Tijuanu. Tata je ondje bio već neko vrijeme i iako ga zapravo dugo nismo vidjeli, redovito nam je slao novac. Stigavši u Tijuanu, mama je doznala da živi s nekom gospođom, a kad smo pokucali na vrata te žene i kad nas je tata vidio - mamu, mene, moju braću i sestre - na njegovu su se licu istodobno pomiješali radost, strah, bijes i sumnja. Odveo nas je u hotel Colonial, vrlo smiješno mjesto, gdje su tijekom našeg dolaska još uvijek postavljali krov. Ondje smo proveli nekoliko mjeseci. Za to vrijeme mama i tata nisu previše komunicirali iako se tata nastojao iskupiti, svakodnevno nam donoseći pune vrećice namirnica. Bio je predivan čovjek, ali kao i svi ostali meksički muškarci njegove dobi, teško se nosio s vjernošću jednoj ženi. Zahvaljujući znanju koje mi je usadio, za svoje sam godine naučio jako dobro svirati violinu i gitaru pa sam nakon nekog vremena s još dva dječaka otišao svirati na ulicu. Svirali smo tradicionalne meksičke pjesme i bio sam sretan kad bi mi netko od slučajnih prolaznika dao barem pedeset centi za trud. Uskoro sam počeo svirati gitaru u jednom tamošnjem klubu i zarađivao otprilike devet dolara na tjedan. Počeli bismo svirati u 16 sati, a nakon nas na pozornicu bi izlazili striperi i prostitutke. I tako je to bilo svih sedam dana u tjednu... - ispričao je Santana u jednom intervjuu, a u veljači 2000. priznao je da ga je u djetinjstvu seksualno zlostavljao javnosti nepoznat muškarac, što je potrajalo čak dvije godine, u razdoblju od 1957. do 1959. Tada je imao samo deset godina. - Dugo sam se nosio s time što mi se dogodilo i to je utjecalo na mene sve ove godine. Ljutnje sam se uspio riješiti tek nakon što sam oprostio tom čovjeku. Oprost je uistinu oslobađajući. Odlučio sam progovoriti o tome i ispričati svoju priču. Bog mi je rekao: “Dao sam ti mnogo i zauzvrat od tebe nešto želim. Ispričaj ljudima o svom iskustvu!” Jedan od razloga zašto je ‘Supernatural’ postao toliko popularan album i svojevrsan fenomen jest i to što sam se napokon odlučio boriti sa svim svojim demonima, strahovima i boli. Znao sam stajati gol ispred prozora i razmišljati: da, to mi se dogodilo. Ne trebam se sramiti toga. Moja je zadaća svojom pričom educirati djecu i spriječiti da im se ne dogode sve one ružne stvari koje sam proživio zbog zlostavljanja. Nisam planirao uvrijediti nikoga iznošenjem svoje priče - povjerio je glazbenik čija se obitelj iz meksičke Tijuane, 1962. odselila u San Francisco. Carlos je shvatio da je od tate prihvatio tradicionalni glazbeni izričaj koji će poslije uvelike utjecati na njegov stil te da njegove ambicije sežu puno dalje od meksičkih granica. Ipak, čežnja za životom u mirnom meksičkom gradiću bila je veća. - Mama mi je dala 20 dolara s čime sam se uspio vratiti u Tijuanu. Bila je Noć vještica, oko mene sve je bilo puno različitih kostura i vragova koji su mi ulili strah u kosti. Otišao sam u crkvu Gospe od Guadalupe i rekao joj: “Bio sam u istoj ovoj crkvi prije godinu dana sa svojim bratom. Na koljenima smo hodali od ulaznih vrata kako bismo došli do oltara. Tada nisam tražio nikakvu uslugu. Sada te molim da se uspijem vratiti na posao i da čuvaš moju obitelj dok sam ovdje.” Nakon toga otišao sam u klub u kojem sam dotad svirao. Dečko na ulazu rekao mi je da me nije očekivao jer zna da su mi roditelji emigrirali u Ameriku, a s obzirom na to da sam bio maloljetan, nisam imao dozvolu za sviranje. Ipak, nakon što sam mu pokazao mamino pismo, pustili su me u klub, pa sam u Tijuani ostao svirati oko godinu dana. U San Francisco sam se vratio 1963., neposredno prije nego što je ubijen tadašnji predsjednik Kennedy. Dok sam živio u tom gradu, osjećao sam veliku povezanost s pripadnicima hipi pokreta jer su izazivali sustav zasnovan na korumpiranoj vlasti i ratu koji je ta vlast pokrenula u Vijetnamu. Onaj čovjek koji je na trgu Tiananmen u Pekingu stajao ispred tenka, i on je bio hipi. Svi koji preispituju autoritet, pogotovo ako on nije suosjećajan i brižan prema svima - su hipiji. Mi, hipiji s Woodstocka, vjerovali smo u mir i ljubav jer je velika razlika između moći ljubavi i ljubavlju za moći - ispričao je slavni gitarist koji se u američkom okruženju nastavio razvijati kao jedinstven i originalan glazbenik, a 1966. debitirao je sa svojom grupom Santana Blues Band. Članovi su uspjeli stvoriti uspješnu mješavinu salse, rocka, bluesa i jazza. Njihov debitantski album naziva ‘Santana’ prodan je 1969. u dvostrukoj platinastoj nakladi, a sljedeći ‘Abraxas’ u čak četverostrukoj nakladi, što je bio dokaz da se publici svidio band. Singlovi s prvog albuma ‘Jingo’ i ‘Evil Ways’ na američkoj su top-ljestvici ostali više od dvije godine, a s drugog albuma ostale su upečatljive pjesme ‘Black Magic Woman’ i ‘Oye Como Va’, zbog kojih je album dospio na listu nekoliko najboljih albuma svih vremena. Članovi benda ubrzo će postati poznati u cijelom svijetu kao jedna od najzanimljivijih i najutjecajnijih grupa koja kombinira latino i rock, posebice zbog svoje jedinstvene uporabe udaraljki u glazbi, ali i zbog vođe Carlosa Santane i njegova sofisticiranog sviranja gitare. Svoj su vrhunac dosegnuli već ranih sedamdesetih i tim su putem nastavili do danas. U početku, grupu je činilo šest članova: Gregg Rolie, Carlos Santana, David Brown, Michael Shrieve, José Areas i Michael Carabello, a uz nastupe s bendom, Santana je surađivao i s mnogim drugim glazbenicima. U ljeto 1969. postao je jedan od sinonima psihodelične scene San Francisca, simbola Woodstocka i heroja djece cvijeća. Grupa je bila ponesena općim priznanjem i prihvaćanjem, stekavši golemu popularnost koja ih je zahvaljujući Billu Grahamu i nastupima u legendarnom kazalištu Fillmore West, dovela do legendarnog Woodstocka. Njihov je nastup bio jedno od većih iznenađenja, a uvrštavanje osmominutne instrumentalne izvedbe ‘Soul Sacrifice’ u gotovo sve video i audiozapise festivala, bilo je puno više od očekivanog. Gledateljima i obožavateljima predstavili su potpuno novi oblik rocka, na trenutke psihodeličan, ali uvijek začinjen latino i meksičkim ritmom, a publika je s oduševljenjem prihvatila Santaninu glazbu koja se neprestano mijenjala i razvijala. - Sada se osjećam mlađe jer se više ničega ne bojim. Tada sam osjećao veliki strah, ljutnju i nepovjerenje. Ali bio je to i velik skok - nastup na pozornici uz Jimija Hendrixa, Janis Joplin, Michaela Bloomfielda... U to sam vrijeme bio perač posuđa u San Franciscu i sanjao o tome da se družim s Michaelom Bloomfieldom i Jerryjem Garcijom, i upornost se isplatila. U Woodstocku sam vidio nešto što i danas važi. Vidio sam Woodstock u padu Berlinskog zida, u puštanju Nelsona Mandele na slobodu, na dočeku novoga milenija... Vidim Woodstock svakoga dana. Nimalo ne marim za to ako svijet više ne vjeruje u ideje Woodstocka ili ako ih je svijet pokopao. U te ideale još uvijek vjerujem. Još vjerujem u Lennonovu ‘Imagine’, ‘What’s Going On’ Marvina Gayea, ‘Blowin’ in the Wind’ Boba Dylana ili ‘One Love’ Boba Marleya. Vjerujem u to, ne sto nego tisuću posto jer mi, kao društvo, moramo postići mir, ljubav, poštovanje i suosjećajnost za sve ljude. Kad se sjetim Woodstocka, sjetim se glazbe... Ali i snage ljudi da tri dana i tri noći izdrže gotovo bez hrane i svih onih osnovnih higijenskih i smještajnih uvjeta. Bilo je uistinu inspirativno vidjeti pola milijuna ljudi kako sebi i svijetu dokazuju da je itekako moguće biti različit - prisjetio se slavni gitarist samog početka svoje karijere. Subote, 16. kolovoza 1969., Santana se i danas sjeća kao da je bilo jučer, kad je na stage popularnog Woodstock Music & Art Fair izašao tada malo poznati latino-rock bend iz San Francisca. Stigao je u doslovno posljednji trenutak, uz pomoć Billa Grahama, koji je odlučio pomoći organizaciji festivala pa je svojom intervencijom Santanu doveo na stage. Woodstock je počeo kao festival glazbe, ljubavi i mira. Nije imao onu medijsku težinu koju je imao događaj koji se zbio početkom tog istog ljeta - čovjekovo slijetanje na Mjesec, kao uostalom i druga važna zbivanja šezdesetih godina prošlog stoljeća, kao što su ubojstvo predsjednika Kennedyja, rat u Vijetnamu ili afera Watergate... Toga poslijepodneva Santana je izveo osam pjesama, a u cijeloj svojoj karijeri nije toliko postigao kao u tih 45 minuta na Woodstocku. Svojom novom kombinacijom latino glazbe i rocka članovi benda razorili su sve oko sebe i bili jedno od najugodnijih otkrića festivala. Vrlo suvereno i dinamično Santana je vodio cijeli nastup, svi su dobili svoju minutažu, a osobito su bile izražene solo dionice na kongama, udaraljkama i bubnjevima. - Kad sam došao u Ameriku, trebalo mi je dosta vremena da se prilagodim tamošnjem načinu života jer se mentalitet Meksikanaca prilično razlikuje od američkoga. SAD je jedan nevjerojatan eksperiment s obzirom na to da su se u tu državu uselili milijuni ljudi iz cijelog svijeta, a Meksiko je, pak, uglavnom bio lokalna sredina. U vrijeme mog odrastanja, u Tijuani su živjeli ljudi iz cijele Latinske Amerike koji su se, s obzirom na to da graniči sa Sjedinjenim Američkim Državama, pokušavali ondje useliti - rekao je Santana kad su ga novinari upitali koliko mu je bilo teško kad je iz mirnog meksičkoga gradića došao živjeti u San Francisco. Nakon nastupa koji je obilježio karijeru grupe za sva vremena, Santana je zadržao pravo na ime benda i od tada učestalo mijenja glazbenike u svom pratećem sastavu. Četvrti studijski album ‘Caravanserai’, objavljen 1972., označio je kraj Santanine glazbene karijere sa stalnom postavom benda. S klavijaturistom i pjevačem Greggom Roliejem počeo se razilaziti u glazbenom smislu jer je Gregg više naginjao progresivnom rocku i psihodeličnim dionicama, a Santana se, pak, više okretao tradicionalnoj latino glazbi kakvoj ga je naučio otac. Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća gitarist neumorno snima album za albumom, od kojih su neki bili više, a drugi manje uspješni, no svima je bilo zajedničko da su prodani u platinastim ili zlatnim nakladama. Svačija karijera u jednom razdoblju polako opada ili krene silaznom putanjom, a slavnom Meksikancu to se dogodilo u osamdesetim godinama. Komercijalni uspjeh i utjecaj Santane lagano slabi, pa se iz tog razdoblja može pohvaliti jedino glazbom koju je skladao za popularni film ‘La Bamba’ iz 1987. koji govori o životu pjevača Ritchieja Valensa. Dvije godine poslije gitarist osvaja svoj prvi Grammy za instrumentalnu izvedbu na albumu ‘Blues for Salvador’. Ni devedesete nisu donijele velike pomake u glazbenoj karijeri dotad popularnoga glazbenika. Naime, 1990. odlazi iz dotadašnje matične kuće Columbia Records i potpisuje za Polydor. Prva tri projekta u novoj izdavačkoj kući nisu urodila plodom i Santanine ploče jako su se loše prodavale. U to je vrijeme uhićen u zračnoj luci Houston i optužen za prenošenje pet grama marihuane iz Meksika, za što je dobio šest mjeseci odgođene kazne. To nikoga nije začudilo s obzirom na to da je pjevač još u ranoj mladosti počeo eksperimentirati s drogama. - To je jako ružno i zastrašujuće iskustvo koje nikomu ne bih poželio - rekao je Santana koji je od predsjednika Baracka Obame nedavno zatražio legaliziranje lakih droga. Kralj gitare smatra da je došlo vrijeme legalizacije marihuane, štoviše da se i zakasnilo, pa je cijelu situaciju usporedio s prohibicijom alkohola u Americi u prvoj polovici prošlog stoljeća. - Legalizirajte marihuanu, a svu zaradu uložite u profesore i obrazovanje. Brzo ćete vidjeti promjene u Americi. Ako što prije legaliziramo marihuanu, prije ćemo si moći priuštiti dobroga guvernera koji neće uzimati novac od obrazovanja i njime financirati loše filmove - izjavio je Santana aludirajući pritom na donedavnoga guvernera Kalifornije Arnolda Schwarzeneggera. Zbog naglog preokreta u karijeri, Santana se devedesetih godina pritajio, odlučivši se povući s glazbene scene i uzeti dulju stanku. Vjerojatno nije ni slutio da će se vratiti u velikom stilu. Potkraj devedesetih sjetio ga se njegov prvi diskografski urednik Clive Davis i osmislio album koji će Santani promijeniti život. Čaroban trenutak dogodio se godinu dana prije početka novog milenija, kad je 1999. izdao megauspješan album ‘Supernatural’. Album je prodan u više od deset milijuna primjeraka, osvojivši čak osam nagrada Grammy. ‘Sing Smooth’ bio je čak 12 tjedana broj jedan mnogih svjetskih glazbenih ljestvica, a drugi singl ‘Maria’ na broju jedan zadržao se nešto manje - deset tjedana. Uslijedili su velika svjetska turneja i neuspješni pokušaj da na sljedećem albumu ‘Shaman’ iz 2002. ponovi prokušani recept dueta s prethodnog albuma. Iako je narednih godina Santana izdao još nekoliko albuma, nijedan od njih nije uspio ponoviti planetarni uspjeh ‘Supernaturala’. - ‘Supernatural’ je odraz mog unutarnjeg svijeta u kojem obitavaju nevidljiva bića, anđeli i arkanđeli, pomažući mi napisati i skladati pjesme. Nakon što ih napišem, pjesme same oblikuju kristalne cipelice i traže svoje Pepeljuge, bilo ženske ili muške. Album je moja pozivnica drugima da krenu na putovanje prema Bogu. Nadam se da glazbom mogu utjecati na ljude da postanu pozitivniji i da svijet čine ugodnim i lijepim mjestom kojim ćemo hodati bez straha. Bio bih jako sretan kad bi pala stopa samoubojstava zbog problema s kojima se ljudi ne mogu ili ne uspijevaju nositi jer im se čini da naš svijet ide prema kraju ili zato jer se osjećaju kao da žive zatočeni u nekom filmu strave i užasa, a ne u svijetu koji bi mogao biti divan. Kada dođem kući, odmah odložim gitaru. Volim biti majčin sin, sestrin brat i otac svojoj djeci. Divno je raditi obične stvari, primjerice, iznositi smeće ili djecu voziti u školu i slušati što mi žele reći. Ujutro nikad ne čitam novine jer su pune loših vijesti i samo plaše ljude. U životu se sve svodi na dvije dimenzije - ljubav i strah. Ne želim se plašiti jer to onda deprimira pa ne možete stvarati. Volim ujutro poslušati dobru glazbu jer me ona čini živim i dopušta da doživim duhovno uzbuđenje. Najveći mi je izazov kada mi kći kaže: “Tata, želim ti nešto reći, ali ne tražim tvoje mišljenje. Samo želim da me saslušaš.” Kod kuće sam pravi ja. Nisam ovisan o tome da mi ljudi plješću ili govore o meni što god već govore. To mi ništa ne znači. Vidio sam puno ljudi koji su pali na takve stvari i to je dovoljno da shvatim da je sve moje zapravo posuđeno od Boga. Moja kosa, ili barem ono što je od nje ostalo, moji zubi, moje misli, moj zvuk, moj sin, moje kćeri... Jedino što je uistinu moje jest volja. Volja mi govori da je obitelj najsvetija stvar. Bio sam u Jeruzalemu, Vatikanu, a ondje je sveto i uzvišeno kao na stražnjem sjedištu njujorškog taksija. Jedino što je sveto jest odnos s obitelji - izjavio je Santana koji veliku životnu utjehu, sreću i radost pronalazi u Bogu. - Bog mi se obraća na mnoge načine. Bog nam se obraća u raznim formama i bićima, odnosno svime onim što vodi prema dobroti i suosjećajnosti. Sve što ima veze s krivnjom, optuživanjem ili kaznom, to nije Bog nego Godzilla. U sedamdesetima sam bio sljedbenik indijskog spiritualnog učenika Srija Chinmoya i njegova puta srca na kojem nije bilo mjesta za meso, droge, alkohol i seks. On me naučio disciplini. Možeš postati izvrstan samo ako si discipliniran. Da bi dosegnuo slobodu, prvo se moraš disciplinirati, tek tada možeš svirati kao Jimi Hendrix. Naravno, govorim o duhovnoj disciplini. Mišljenja sam da se svaka vjera, bila ona budizam, kršćanstvo, hinduizam ili islam, i kojega god Boga štovali ili imali potrebu štovati, zasniva na istom principu. Morate se očistiti od prljavštine, iluzija i pogrešnih uvjerenja. Ljudi se moraju osloboditi uvjerenja da su potrošni i nesposobni pojmiti božansko. Za mene je religija poput banke, poput biznisa i to ne volim, a spiritualnost je besplatna kao i kiša što nam dolazi s neba. Imam svog posebnog anđela. Zove se Metatron i pomaže mi da odabirem dobro. Sve kulture vjeruju u duhovne vodiče koji služe Bogu. Svatko od nas treba savjetnika koji će mu pomoći da izađe na pravi put ili da ne učini nešto sebi ili drugima zbog čega će poslije zažaliti. To su anđeli čuvari... Nemoguće je biti sretan ako čovjek nije zadovoljan i zahvalan. Svatko je zahvalan zbog nečeg drugog, ali naposljetku, svatko bi trebao znati da nije napravljen samo od određenog DNK, nego prije svega od svjetlosti i ljubavi koju ima u sebi. Kao što je rekao Albert Einstein: “Naša osobnost razlikuje se od naše molekularne strukture i zbog toga nam svaki dan može biti najbolji u životu.” Prestat ću svirati kad budem imao 67 godina i u potpunosti ću se posvetiti onomu što doista želim - vjeri i crkvi, kao što je to učinio Little Richard. Ne činim to zato što mi je dosta svega, nego zato što mislim da mi je Bog dao dar za komunikaciju čak i bez gitare i sposobnost da dobro objasnim ljudima određene dijelove Biblije - iskren je Santana. Uz to što objavljuje nove albume, ujedno se bori i protiv virusa AIDS-a. Zahvaljujući jednomjesečnoj turneji po Južnoafričkoj Republici, u humanitarne svrhe za borbu protiv side prikupio je više od dva milijuna dolara. - Želio sam pokušati učiniti nešto što bi naš planet iz pakla pretvorilo u raj. S glazbenicima kao što su John Lennon, Bob Marley i Marvin Gaye osjećam da sam u dobrom društvu - izjavio je Santana za časopis Rolling Stone, dodavši kako se nadao da će staviti naglasak na neke ljudske osobine koje se inače ignoriraju, a to su suosjećanje, izlječenje, izmjena informacija i sve ono što političari i vođe ne uspijevaju postići. Uz to što se latinoamerički pjevač okrenuo humanitarnom radu, posljednjih se godina udružio i s kalifornijskom kompanijom Mumm Napa kako bi proizvodili vino Santana DVX. Riječ je o spoju vina pinot noira i chardonnaya, a također je lansiran parfem inspiriran upravo njegovom glazbom. S bivšom suprugom Deborom na području San Francisca namjerava otvoriti lanac meksičkih restorana, a s obzirom na to da se njih dvoje već godinama humanitarno angažiraju, posebno oko skrbi za djecu iz loših socijalnih uvjeta, 1998. pokrenuli su i zakladu Milagro kojom pomažu siromašnim mališanima. Njihova je priča počela 1972., nakon što su im se pogledi prvi put susreli. Santana je poslije u medijima govorio da je to bila ljubav na prvi pogled. Kćer Saundersa Kinga, jednog od najutjecajnijih r’n’b gitarista na zapadnoj obali ‘40-ih godina, oženio je samo godinu nakon što su se upoznali. Vjenčali su se u dnevnoj sobi kuće njezina strica u Oaklandu, a iz dugogodišnjeg braka dobili su troje djece: danas 28-godišnjeg Salvadora koji je krenuo očevim stopama i postao poznati latinoamerički instrumentalist i pjevač, 27-godišnju Stellu i 22-godišnju Angelicu. Ipak, njihova ljubav nije uspjela. Ugasila se nakon 34 godine zajedničkog života. Kao razloge za razvod Deborah je navela nepremostive razlike, a u svojoj autobiografiji ‘Space Between the Stars’, koju je Santanina bivša supruga objavila prije šest godina, požalila se na kontinuiranu i nepopravljivu nevjeru svog supruga. Iako joj se ispričao zbog svog ponašanja, Deborah mu to nikad nije uspjela oprostiti. - Iskreno sam se ispričao i njoj i djeci zato što nisam bio pri zdravoj pameti i jer sam napravio nešto bolno. To mi je pomoglo da postanem ponizniji i da se još više trudim biti muškarac kakvog ona želi. Nema više krivnje, srama, osuda. Ostala je samo bol. Trideset četiri godine. I nedostaje mi moja prijateljica. Ali ne mogu ulaziti u to jer poštujem tuđi izbor. Sedam sam puta pomislio na samoubojstvo. Došlo je do točke kada sam mislio da će smrt biti slađa od ove boli. Čuo sam unutarnje glasove koji vrište na mene, optužuju me i govore da sam najniže biće, da nisam vrijedan ničega i nikoga. Ali tada bih pogledao Isusovu sliku i zavapio da mi pomogne. Javio bi mi se taj jedan glas koji je bio glasniji i blaži od svih ostalih i koji bi mi rekao: “Sjedim uz tebe. Nije li to dovoljno?” Kada bih čuo taj glas, sve bi se preokrenulo, mogao sam ponovno jesti i disati - ispričao je Santana. Iako više nije u cvijetu mladosti, Carlos je pokazao da itekako može biti romantičan. Naime, tijekom nastupa u srpnju prošle godine, na pozornici je zaprosio svoju zgodnu djevojku Cindy Blackman, jednu od najtraženijih bubnjarica u SAD-u, poznatu po nastupima s Lennyjem Kravitzom i Cassandrom Wilson. Slavni se gitarist zaručio tijekom nastupa u Tinley Parku, pokraj Chicaga, nakon četiri pjesme i solo izvedbe njegove zaručnice. Nakon što je pristala udati se za kralja gitare, publika ih je pozdravila snažnim ovacijama. - Cindy je sve ono što sam ja, dijelimo strasti i ranjivost. Sve je ljepše i bolje kad se dijeli s osobom koju voliš. Sve što Cindy i ja sada radimo avantura je i romansa, romansa i avantura. I tako svaki dan... Ne uzimamo jedno drugo zdravo za gotovo, nego nastojimo dijeliti ljubav prema zajedničkim interesima i jednostavno - uživamo. Međusobno se ne ispitujemo, nego smo radoznali, kao pravi ljubavnici. Cindy i ja smo blagoslovljeni što smo našli jedno drugo. Biti zaljubljen dar je svemira. Duh i vibracije koje dolaze sa zaljubljenošću uvijek su moćni i veseli me što ću tu energiju moći izraziti glazbom - rekao je Carlos koji je u prosincu prošle godine drugi put izrekao bračne zavjete. Svojom se dotadašnjom djevojkom vjenčao ispred 180 gostiju, a nakon ceremonije pustili su bijele golubice. Tim su činom čistoću i ljubav željeli poslati u svemir. - Nisam počeo svirati glazbu da bih zaradio novac, nego zato što je to bila moja duhovna potreba, počeo sam svirati jer je to za mene nužno kao što je svakoj ptici nužan let. Volim glazbu koja slavi život i donosi ozdravljenje, jedinstvo i harmoniju među ljudima - riječi su slavnoga gitarista koji je prije dvije godine nastupio i u Hrvatskoj, kad je svojim pjesmama u baroknom Varaždinu razgalio srca brojnih posjetitelja. Napisao Vinko Paić Fotografije Getty / Guliver; AP; Rex; PCN / JLP
