Spisateljica Josipa Pavičić iskreno uživa u predblagdanskim danima u okićenoj metropoli, a mi možemo potvrditi da nikada nije bolje izgledala. Nasmijana i sretna pozirala je našem fotografu u središtu Zagreba u atraktivnom, toplom izdanju kojim je istaknula vitku liniju i lice. Na pitanje je li za to zaslužan neki poseban muškarac, zagonetno se nasmijala i odgovorila: 'Ljubav je jedna od najvažnijih ljudskih potreba. Svoj ljubavni život svjesno krijem, kao zmija noge.' Iako ističe koliko joj je važna sentimentalna strana, uvidjela je da je za nju bolje da bude diskretnija.
'Naučila sam tijekom godina povremenog plivanja javnim vodama da je za mene najzdravije i najbolje strogo odvojiti privatno od poslovnog i javnog. Ima ljudi koji će birati suprotno, a i to je u redu. Jednostavno imam mali krug velikih ljudi koje čuvam za sebe', iskreno je rekla.
Odgovorila nam je i na pitanje što je za nju najvažnije za pravu romansu i kakav bi frajer bio u tom scenariju?
'Za sretan i ispunjen ljubavni duet potrebno je imati PPK - poštovanje, povjerenje i zdravu komunikaciju. U današnje vrijeme nema puno takvih dueta, ali ih ima. To su oni parovi koji zrače ljubavlju, iz kojih isijavaju bliskost i povezanost. Pravo je bogatstvo kad to pronađeš', kaže autorica hit knjige 'Ja, pa ja i opet ja' koja je nedavno doživjela drugo izdanje.
Veliki je to uspjeh spisateljice koja je ovim štivom, svojevrsnim vodičem za preživljavanjem narcisa pogodila problematiku koja je svuda oko nas, a o njoj se ne govori toliko glasno i često. No Josipa je pronašla publiku.
'Vjerovala sam u uspjeh knjige svjesna da smo okruženi manipulatorima u obitelji, na poslu, u braku ili vezi, u odnosima općenito. Svjesna kako je ovo era narcisoidnosti. Živimo u self vremenu i sve je više onih koji unutarnju prazninu pokušavaju popuniti eksternom validacijom i stimulacijom, koji nemaju empatiju ni moralne dvojbe, a puni su zavisti jer ispod tog osjećaja veličine, posebnosti i grandioznosti leži duboka inferiornost. Posljednje desetljeće radim s ljudima autogeni trening (mentalni trening znanstveno utemeljen i medicinski priznat) i u individualnim razgovorima primjećujem previše disfunkcionalnih i toksičnih odnosa. Takvi se odnosi razvlače poput gume za žvakanje i nikako da puknu upravo zbog različitih manipulacija (među kojima je izražena tzv. briga) kojima se visoko narcisoidni ljudi koriste kako bi druge uvukli i zadržali u svojoj igri. Ta bolesna igra njih hrani, a zdravog čovjeka uništava. Emocionalni ‘rolerkoster’ - sad jesmo sad nismo, toplo pa hladno, tučemo se pa se volimo. To nije ljubav, a znanje o manipulatorima pomoći će nam da to i osvijestimo jer narcisi se mogu zaljubiti, ali ne mogu voljeti. Oni ne mogu ostvariti bliskost', ističe autorica.
'Nedostaje nam znanja o psihologiji, emocijama i mislima. Znanje je naša velika zaštita od ovih manipulativnih struktura ličnosti jer kad se educiramo, znat ćemo da ako tražimo ljubav u duetu s narcisom, nasukat ćemo se kao kitovi u plićaku', naglašava.
Rekla nam je kako neprestano dobiva reakcije na knjigu.
'Svakodnevno mi se javljaju čitateljice, ali i čitatelji. Ima mnogo i narcisoidnih žena. Šalju svoje priče, pišu o dvojbama, bespomoćnosti i ranama. Postavljaju pitanja i najčešće se kroz javljanja čitatelja provlači ono u što nas narcisi vole uvjeravati; da nas je jako teško voljeti, da nas nitko ne bi trpio više od dva dana, da smo loši i krivi za sve, da nismo dovoljno dobri, da nećemo moći preživjeti bez njih, da smo nitko i ništa bez njih, da će nam uzeti djecu, da će nas uništiti, da svi kažu i vide da smo ludi itd... Zanimljivo je kako narcisi često govore o sebi kroz projektivnu identifikaciju i ustvari pripisuju drugima ono što sami imaju, ali ne priznaju. Vrijeđaju nas svojim manama i nedostacima, kako ono kažu: 'Nije do mene, do tebe je'', objasnila je.
Drugo izdanje ove korisne knjige znači i puno promocija te rasprodanih radionica o narcisima, što Josipu zaokuplja. No u slobodno vrijeme neće propustiti zagrebački advent s društvom, što je postala tradicija.
'Obiđemo sve kućice, odemo na klizanje, jedemo kobasice, pijemo nešto toplo i najčešće se smrznemo', kaže uz smijeh.
Rekla nam je i kako godinama izgleda njezina božićna proslava i bez čega ne može zamisliti ovaj blagdan.
'Božić je najljepši uz obitelj i ljude koje voliš. Na Badnjak obično ručamo u gradu, odemo na bakalar, a večeramo doma. Za blagdane na mom su stolu neizostavni purica s mlincima, fritule, kolači i medenjaci', sentimentalno je rekla te dodala da planira i novogodišnje putovanje u toplije krajeve.
Više fotografija Josipe Pavičić s adventske špice pogledajte u galeriji:
