Kada je 19. veljače 2021. preminuo Đorđe Balašević, cijela regija bila je ožalošćena. Bio je veliki glazbenik, zvali su ga 'panonskim mornarom', a njegove pjesme okarakterizirane su kao najljepše ljubavne. Slušaju se i nakon njegove smrti, a većina romantičnih stihova posvećena je supruzi Oliveri.
Upoznali su se 70-ih u Novom Sadu, kada je Olivera bila studentica, a Balašević pjevač u usponu. Između njih je zaiskrilo tijekom snimanja jedne televizijske emisije. Olivera je u emisiju došla kao uspješna gimnastičarka, a Đole kao mladi glazbenik s reputacijom zločestog dečka. Kasnije je otkrio da je odmah čim ju je vidio pomislio kako je želi oženiti i osnovati obitelj, a od tog prvog susreta su bili nerazdvojni.
O njihovoj ljubavi je progovorio u pjesmi 'Provincijalka', a Oliver je potvrdila kako se sve događalo onako kako je u pjesmi opisano.
'On tvrdi da je ta pjesma vezana za ovu sobu. Ja znam da sam za stolom čitala bilješke s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili shopping centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bi potrčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lijep način ispričala', ispričala je.
Đorđe ju je zaprosio telefonski, bez velikih priprema. Otišao je na ljetovanje u Umag, shvatio da mu Olivera nedostaje, pa ju je nazvao s recepcije hotela i pitao hoće li se udati za njega. Nije stigla ni odgovoriti, a on je sjeo u golf i vozio do Zrenjanina u Srbiji.
Vjenčali su se 1981., ali nisu napravili veliku svadbu jer je pjevačeva majka preminula godinu dana ranije. Na svoje vjenčanje su zakasnili.
'Kasnili smo na vlastito vjenčanje, tada je Jovana već bila rođena, kada smo se vjenčali, i ja sam zbog albuma za djevojčicu i slike željela biti u bijelom, mislim da je to san svake djevojke, a Đole je bio neposredniji, on je imao traperice i prsluk, tenisice, naravno, i stavio je bedž - Muppete. Zašto da ne? Pa to je on, na sve drugo ne bih pristala', govorila je Olivera, koja je priznala da je imala užasnu tremu, a Đorđe je pričao viceve.
Nakon Jovane stigla je još jedna kći Jelena, a zatim i sin Aleksa. 1998. godine obitelj je prolazila kroz jako teško razdoblje. Njihova kći Jelena stradala je u prometnoj nesreći i zamalo umrla, a iako su prognoze bile loše, u ožujku 1999. uspjela je iz bolnice izaći na vlastitim nogama.
‘Nitko vas ne priprema na to. Uz tih jedan posto kasnije, Jelena u prva tri dana nije imala nikakvih šansi da će preživjeti. To je takvo iskušenje koje vas prekali, ali, vjerujte mi, kad sve prođe, kako god, a pogotovo što smo imali božju pomoć pa je to sa svima nama izašlo na dobro, ipak vas to ošteti, dezorijentira, samelje... I nakon te četiri godine, koliko je trajao njen oporavak i naša maksimalna pažnja, koncentracija, kao da hodate po papiru, da ne narušite tu nježnu, tananu, psihu šesnaestogodišnjakinje', ispričala je Olivera o kćerinu oporavku.
Više fotografija Olivere i Đorđa pogledajte u galeriji:
