Pedesete njemu nisu bauk, naprotiv, živi u sadašnjosti jer je to jedino stvarno. Kao i njegovi kvizaški uspjesi jer je nakon Laze Goluže postao kralj kvizova u Hrvata. Pamtimo još 'Upitnik' koji je samo označio početak ambicije 52-godišnjeg Joška Lokasa, želje za adrenalinom, znanjem i lijepom zaradom za natjecatelje. A to nikada neće izići iz mode jer je 'Superpotjera', koja se trenutačno prikazuje na HRT-u, dosad gledanija.
Uspjeh spomenutih kvizova i njegov životni put bili su nam povod za razgovor sa šarmantnim Šibenčaninom koji na nepretenciozan i dopadljiv način govori o bivšim ljubavima, romantici, odnosu s djecom - 22-godišnjom Noom, studenticom odnosa s javnošću, 17-godišnjim Tomom i 14-godišnjim Jakovom, a otkrio nam i je li trenutačno u vezi...
Čini li vam se da živimo u vrijeme paradoksa, barem kod nas, jer su s jedne strane površnost društvenih mreža i instantsko znanje, a s druge kultura kviza nikada nije bila veća?
Nije to slučaj samo u navedenim primjerima. Okruženi smo paradoksima. Posljednjih desetljeća proizvode se osobni automobili koji postižu brzine veće od 200 kilometara na sat iako je skoro svugdje na autocestama brzina ograničena na 130 kilometara na sat. Večera za četvero u boljim (čitaj skupljim) restoranima košta kao nečija plaća za cijeli mjesec. Ili, pak, za boravak na Jadranu trebate omanji kredit. Što bi rekla jedna moja prijateljica: 'Tko nema za Hvar, dobar mu je i Monte Carlo.' Da, svjedoci smo čudnih društvenih okolnosti i nekako se krećemo. Spomenuta površnost društvenih mreža, ili kako kažete instantno znanje, nije nužno točna. Postoje razni profili ili stranice, od površnih do stručnih, stvar je našeg odabira. Dokle se god neki sadržaj konzumira, on će se producirati. Kada konzumacija toga sadržaja prestane, nestat će i oni iz vidokruga. Što se tiče kulture kvizova, i ona nešto duguje online ili digitalnim sadržajima. Informacije su postale dostupnije i ljudi žele što više znati. Prije smo producirali kvizove znanja oslanjajući se na određena enciklopedijska izdanja, a danas rijetko kada potražite potvrdu upravo u njima. Tražite i istražujete većinu izvora i ako se dovoljan broj potvrdi, da ne kažem svi ili većina, imate pitanje na stolu. Opasnost je velika jer smo okruženi i lažnim informacijama pa je zato odgovorniji posao autora pitanja. Da skratim odgovor na vaše pitanje, pronašli smo potrebnu simbiozu između svih svjetova i grabimo naprijed.
Dobar je osjećaj da se znanjem u raznim kvizovima može zaraditi solidan novac.
Jako dobar. Kod nas se znanje nagrađuje sve većim iznosima i nadam se da ćemo ga uskoro moći još bolje nagrađivati. U kvizu 'Milijunaš' u nekim zemljama možete zaista osvojiti milijun eura. Ili, primjerice, kviz 'Jeopardy' u Americi, gdje je Ken Jennings zaradio više od četiri milijuna dolara, i to nastupima samo u tom kvizu. Usto, nije prvi po zaradi nego drugi. Prvi je Brad Rutter s gotovo pet milijuna dolara. Znanje je i kod nas napokon na cijeni.
Vaša ljubav prema kvizovima traje nešto manje od tri desetljeća, a službeno je počela 'Upitnikom' 1997. godine. Koja vam je prva asocijacija na taj kviz?
Bio je to moj prvi autorski projekt uz koji me vežu najljepše uspomene. Tada sam upoznao Vedrana Perišića i Marija Maračića koji su jednako zaslužni što je 'Upitnik' zaživio. Nažalost, Mario Maračić, genijalac kakvog upoznajete jednom u životu, više nije među živima. Tada su se u mom životu pojavili Marko Rašica, Pajo, Igi, Ivka, Bule, Štefko, Domi i Daco, ljudi koji su 'Upitnik' učinili formatom kojega se se i danas rado sjećamo. Prvo, bio je nešto novo, drukčije i odražavao je stav nas 'klinaca' koji smo ga proizvodili. Drugo, obuhvatio je svakog pojedinca i dao mu priliku da sudjeluje. Treće, stvorio je bazu današnjih urednika i autora pitanja koji proizvode kvizove znanja. Nakon što se 'Upitnik' prestao emitirati, njima su se tijekom godina pridruživali novi autori i danas je to respektabilan broj ljudi koji cijeli ovaj medijski prostor hrane odličnim pitanjima i formatima. U toj generaciji je i moj urednik Igor Grković te njegova supruga Andrea Jukić, ali i Igor Gabor, koji je pak došao iz generacije koju su odgojili Lazo Goluža i Maja Jurković. Najbolja asocijacija na to vrijeme je rečenica: 'Nemamo sobu, nemamo kompjutor', a Mario Sedmak nam da oboje i kaže: 'Samo radite i šutite o ovome.'
Preko noći ste postali mlada televizijska zvijezda. Kako ste se nosili s tim teretom?
Nikako! Nismo bili svjesni našeg utjecaja dok nas nisu počeli prepoznavati na ulici. Kada nam je nakon ulaska u kafić ili klub trebalo pola sata da dođemo do šanka jer su nas zaustavljali, znajući napamet sve naše fore. I danas me ljudi sretnu i prepričavaju fore kojih se slabo sjećam jer nismo imali scenarij. Improvizirali smo. Radili smo kako se osjećamo. Imali smo jedan kadar u kojem smo bacali papire, vrtjeli olovke, izlazili i ulazili u kadar, sve kako bismo gledateljima tu iznimno kratku formu učinili što zanimljivijom. Da su u to vrijeme postojale društvene mreže, mislim kako bismo bili svjesniji što smo napravili, ali i ovako je bilo zabavno.
Pričalo se u kuloarima da ste prodajom licencije 'Upitnika' dobro zaradili. Je li to istina i na što ste potrošili novac?
Jesmo, ali ne u toliko zemalja koliko se pričalo. Najveće postignuće bilo je što smo format prodali američkoj kompaniji King Word International koja je, ako se ne varam, tada imala 'Oprah'. Međutim, ubrzo je ta kompanija postala dio veće, pa ta veća dio još veće i na kraju smo se izgubili u moru televizijskih formata. Mislim da je u jednom trenutku bilo na stolu da moramo imati ured u Americi i boraviti ondje, što nismo prihvatili pa je 'Upitnik' najviše emitiranih emisija imao u Hrvatskoj. Mislim oko 1800 jer je išao do 2004. godine. Zarađeni novac uložili smo u neke poslovne projekte, dosta trošili na zaštitu 'Upitnika' i, naposljetku, financirali naše obitelji.
Jeste li 'lake ruke' kad je novac u pitanju? Na što vam nije žao potrošiti?
Nije tu riječ o milijunskim iznosima pa je potrošnja koju navodite u normalnim okvirima. Na život mi nije žao potrošiti i dokle god postoji nešto što me veseli, za to ću dati novac. Rado ću potrošiti ako je riječ o putovanju, koncertu, večeri s prijateljima ili meni dragom osobom, gadgetu, poklonu kojim ću nekoga razveseliti...
Danas vas gledamo u 'Superpotjeri' koja je i ove godine dobila nekoliko nagrada, a visoka gledanost je najrelevantnija. Što mislite, u čemu je njezina čar u odnosu na kviz 'Milijunaš'?
Oba formata imaju svoj čar. U 'Milijunašu' vas Tarik Filipović na vrlo zabavan način vodi kroz pitanja koja mu dopuštaju da, kako se u narodu kaže, 'ljuduje' s natjecateljima. To je čar tog formata. 'Superpotjera' je adrenalinski park u kojem nema mjesta za ljudovanje, ali zato ima paklen tempo. Gledatelji se prepoznaju u jednom i u drugom.
Važno je naglasiti da su, osim natjecatelja, lovaca i voditelja, oba formata plod rada ekipe koju nikad ne vidite ispred kamere, a zaslužena je za to što danas tako lako ulazimo u snimanja i što nam formati izgledaju tako dobro.
Uspoređuju li vas s prijateljem i kolegom Tarikom Filipović kada je riječ o stila vođenja kvizova?
Ne uspoređuju nas upravo zato što smo potpuno različiti, što po načinu vođenja, što po stilu odijevanja, ha ha. Spaja nas to što obojica volimo kvizove.
Što mislite, kakav biste bili natjecatelj u općem kvizu znanja? Što vam je jača strana, a gdje zapinje?
Mislim da bih bio osrednji. Često Tarik i ja naglašavamo da voditelji samo čitaju pitanja, i to je točno. Ako znamo nešto dobaciti u vezi s nekim pitanjem, dobacimo, ali ako ne znamo, itekako šutimo. Zapinje mi sve pomalo. Nekidan sam kod Tatjane Jurić film 'Priča iz Bronxa' zamijenio Bruklinskim mostom. Ima dana kada mislite da biste mogli odgovoriti na dosta pitanja, a ima kada si mislite kada će više doći pitanje na koje znate odgovor.
Iako ste studirali hrvatski jezik, ostvarili ste uspješnu televizijsku karijeru i kao producent (serijal 'Nestali') te scenarist.
'Nestali' su uz ' Upitnik' projekti do kojih mi je najviše stalo. Okušao sam se u nečemu o čemu nisam imao pojma, ušao sam u to punog srca. Na sreću, naišao sam na razumijevanje ekipe iz Clinica studija, Ozane Ursić, Vedrana Kasapa i Domagoja Jovića, pa smo se zajedno bacili na glavu u taj projekt.
Jeste li ikada pomišljali reći 'zbogom' televiziji i početi nešto potpuno novo? Što bi to eventualno bilo?
Jesam. Bio sam potpuno izgubio samopouzdanje i izolirao se od ljudi. Pomišljao sam na svaki drugi posao osim televizijskog. Nisam imao vjetar u leđa i izgubio sam kompas. Maknuo sam se od svega. Na sreću, neki ljudi iz moje najbliže okoline se nisu maknuli od mene. Vjerovali su u mene i tjerali me da nastavim raditi. U tom kritičnom razdoblju nastala je serija 'Nestali'.
U vrijeme ‘Uputnika’ slovili ste za jednog od najseksepilnijih Hrvata. Koliko ste iskorištavali tu činjenicu? Ili...?
Mislim da nisam jer su bila druga vremena, ali možda ove rečenice Judi Dench danas nekomu pomognu:
- Ne stavljaj svoj izgled na prvo mjesto, prijatelju, jer neće izdržati cijelo putovanje.
Vaš smisao za humor, međutim, samo će biti bolji s godinama.
Vaša će intuicija rasti i širiti se poput veličanstvenog plašta mudrosti.
Vaša sposobnost da odaberete svoje bitke bit će podešena do savršenstva.
Vaša sposobnost za tišinu, za život u trenutku će procvjetati.
Vaša želja da živite svaki trenutak nadmašit će sve druge želje.
Vaš instinkt da znate što i tko vrijedi vašeg vremena, rast će i bujati poput bršljana na zidu dvorca.
Ne stavljaj svoj izgled na prvo mjesto, prijatelju, on će se promijeniti zauvijek, potraga za tim je velika tuga i razočaranje.
Dajte prednost jedinstvenosti koja vas čini i nevidljivom magnetu koji privlači vaše istomišljenike da plešu u vašoj orbiti. To su stvari koje će ići nabolje...
Vaš ljubavni život često je bio na naslovnicama. Pretpostavljam da vam nije uvijek bilo ugodno?
Posljedica je to javnog posla. Svi se nosimo s tim na različite načine. Vjerovali ili ne, većina nas teško. Bol je samo moja i ne smije utjecati na posao kojim se bavim. Najviše je boljelo kada tri puta izgovorena laž postane istina.
Nedavno ste rekli da su s razlogom bivše ljubavi bivše... Kako ste se nosili s udaljavanjem od žena koje su vam svojedobno grijale dušu? Koliko ste emotivni, bojite li se to pokazati?
Vrlo sam emotivan i ne sramim se to pokazati, iako danas emocija nije na cijeni. Današnje generacije to ne smatraju važnim. Nemilosrdnije su, a mene je isključivo emocija vodila kroz život. A glede spomenute rečenice… Sa svojom sestrom Anom često filozofiram o životu. Ima trenutaka kada najjednostavnije rečenice pomognu. Ona potpisuje sljedeću: 'Kada vam bude teško u životu u pogledu neke bivše veze, samo se sjetite razloga zašto je ta veza bivša.' Ni jedan rastanak nije lak. Pogotovo što ste s nekim imali suživot. Izgradite svjetove u nadi da će vječno trajati, a onda vam život pokaže da je sve krhko i da su svjetovi koje gradite onoliko stabilni koliko su i nestabilni. Nekima koji imaju sreću i pronađu partnera svog života ti svjetovi postaju neosvojive utvrde, a nekima kule od pijeska.
Ipak, žalite li za nekim starim ljubavima, biste li s nekima od njih voljeli imati drugu priliku?
Žalim za mnogim stvarima. Nekad mi je žao što me nisu čuli nego samo slušali. Nekad mi je žao što nisam čuo druge. Nekad mi je žao što mi je proradio ego, a nekad što sam se sukobio s tuđim egom. Nekad mi je žao što sam nekomu pružio ruku i upoznao se umjesto da sam samo produžio dalje. Dok živimo, nadam se da ćemo imati prilike. Druga ili prva, na nama je. Imam jednu rečenicu koju koristim u posljednje vrijeme i bolje zvuči na engleskom: 'Jednog dana ili prvi dan… izaberite' (One day or day one).
Vode li vas kroz život više razum ili osjećaji?
Mislim da to nije odvojivo. Smatram da je to najčvršća veza koja postoji. Nemojte smetnuti s uma da svako točno zna što radi.
Možete li oprostiti nevjeru i izdaju?
Opraštamo svašta što ne bismo trebali, a ne prelazimo preko onoga što zapravo nije vrijedno pažnje. Problem je što jedna, čak i bezazlena laž zasjeni sve istine.
Što ste naučili o romantičnim odnosima i sebi kroz sva iskustva?
Naučio sam da mnogi u savršenim partnerima traže manu, a u lošima vrlinu. Naučio sam da je najljepše dok ljubav traje i najbolnije kada nestane. Ali za ovo prvo vrijedi živjeti.
Imaju li ljubavi rok trajanja?
Sve bivše ljubavi dokazuju da ima. Sadašnja dokazuje da nema, ali… Kada nestane povjerenje, znajte da veza u kojoj se nalazite ima rok trajanja.
Jeste li ostali romantik?
Jesam i volim što jesam.
Kakav vam je trenutačno ljubavni status?
Slobodan sam muškarac, ali se ne osjećam tako.
Mislite li da biste se opet mogli zaljubiti? Neki kažu da se ljudi nakon 50. ne zaljubljuju?
Za pravu ljubav ne postoje ni dob ni vrijeme. Pogodit će vas kao munja. U ovim godinama samo mnogo prije prepoznajte komu treba pokloniti istinsku i iskrenu ljubav, a komu ne.
Uhvatile li vas nekada misli o samoći, starenju? Kakav odnos imate prema tome?
Samoća nije problem, problem je usamljenost, ali s njima se nosite onako kakav ste životni put imali. Ako ste na tom putu mnogima pružili ruku i bili dobri prema njima, to će vam se vratiti i nećete nikada ostati sami. Sami smo odabrali kako se uspinjemo. Takav nas odnos čeka i na povratku dolje. Osim toga, imam sreću što sam stvorio tri života - Nou, Tomu i Jakova. Oni su moja leđa kada posustanem.
Osjećate li da vas hvata kriza srednjih godina u smislu da više izlazite?
Prošao sam krizu srednjih godina. Već sam u sljedećoj fazi. Izlazim i Kvalitetnije trošim vrijeme.
Pomislite li se nekada kada se pogledate u ogledalo kako su godine brzo prošlo?
Ovo su jedine koje imam. One iza pripadaju prošlosti i od njih sada nemam ništa. One koje dolaze pripadaju budućnosti, a budućnost je neizvjesna i teški misterij. Tako da sam sada i ovdje. Ne postoje bolje, postoje samo ove.
Kakav ste odnos izgradili s djecom, kćeri Noom i sinovima Tomom i Jakovom?
Izgradili smo odnos međusobnog povjerenja i nadam se da će živjeti tako da poštuju druge i traže poštovanje. Nastojao sam ih naučiti da se bore i kada bitka izgleda izgubljeno. Da shvate da su porazi, kao i uspjesi, dio života. Poticati ih da se okruže ljudima koji ih vole.
Što trenutačno čitate, spremate li još jedan inovativni kviz?
Često paralelno čitam različitu literaturu, ali, evo, da imate uvid čime sam trenutačno zaokupljen: Stanley Tucci Okus (Moj život kroz hranu)', Rick Rubin 'Kreativni čin: način postojanja' i Odd Arne Westad 'Povijest hladnog rata'. I obećao sam Tariku da ću pročitati 'Drugu stranu slutnje' Nikše Sviličića.
Od projekata pripremam novu inačicu 'Upitnika' koji se zove 'Solo', a nastaje u suradnji s Vedranom Kasapom. Tu je i dnevni kviz znanja koji se zove 'Imam pitanje'. S Enisom Bešlagićem imam game show 'Moja sreća je veća', a s Tarikom Filipovićem spremam kviz 'Liga prvaka' za koji se nadam da bismo pobjednika mogli nagraditi novčanim iznosom koji mijenja život.