Nesuđena profesorica engleskog jezika svoju je glazbenu karijeru započela prije dvadeset godina, a Vanna će tom prigodom 19. prosinca održati veliki koncert u KD Vatroslava Lisinskog. Na njemu će nas ova dvostruka dobitnica Porina, uz pratnju vrhunskih glazbenika i pod producentskom palicom Nikše Bratoša, podsjetiti na neke od svojih najvećih hitova.

Story: Što ste sve pripremili posjetiteljima koji će doći na koncert? Presjek svoje karijere, i to od samih početaka, pa sve do najnovijeg albuma ‘Sjaj’. Drago mi je što će se koncert održati u ponedjeljak, prvi dan božićnog tjedna, i nadam se punoj dvorani. Story: Zašto baš Lisinski? Anketa na mojoj stranici na Facebooku pokazala je da me obožavatelji žele vidjeti ondje. A i Lisinski ima svoju čaroliju, i naposljetku, naša je jedina koncertna dvorana. Mnoge me uspomene vežu za tu dvoranu, primjerice, još kao djevojčica išla sam sa školom gledati ‘Gubec bega’. Bila sam oduševljena, ne vjerujući da se nešto takvo događa u Zagrebu. Prvi solistički koncert u Lisinskom održala sam 2000. Imala sam 30 godina i bila četiri mjeseca trudna s Janom, a kad sam izašla na pozornicu, rekla sam si: “I ja sam sada tu.” Story: Kako ste odabrali goste Tonyja Cetinskog, Nenu Belana, Marija Huljeva i Nikolinu Kovačević? Svi su oni utjecali na moju glazbu, na direktan ili indirektan način, što će se i vidjeti na koncertu. S Marijem i Nikolinom snimila sam i duete. Story: Sjećate li se prvog pjevačkog nastupa? Naravno. I moram priznati kako su bili više-manje neuspješni. Naime, velika je razli­ka između onog kako doista izgledate na pozornici i kako ste u svojoj glavi zamislili da izgledate. Zato treba gledati i slušati različite snimke, pogotovo s početka karijere, kad se puno toga može popraviti. Bila sam u teškoj depresiji kad sam se čula na radiju jer to nije bio glas koji sam čula u svojoj glavi. Story: Kada ste zavoljeli glazbu? Još kao djevojčica željela sam biti pjevačica, iako moji roditelji taj poziv nisu smatrali sretnom idejom za život. Zbog njih sam i upisala fakultet, ali mogu reći da mi danas nimalo nije žao što u nekoj školi ne predajem engle­ski jezik. Kad su roditelji vidjeli da imam povrat od publike, bili su jako zadovoljni, no mami je moj posao još uvijek neshvatljiv. Story: Karijeru ste počeli u ET-ju. Postoji li mogućnost ponovnog okupljanja? Često me ljudi to pitaju. Danas smo na neki način nespojivi, iako bi meni čak bilo i fora da održimo poneki koncert. No šanse su male. Story: Imate li glazbene uzore? Ima ljudi kojima se divim, jer kad imaš 41 godinu, teško možeš imati velike uzore. Divila sam se Whitney Houston, no mislim da je na vrlo loš način protratila nevjerojatan talent. Tre­bala je biti jača osoba. Nije mi životni uzor, no zaplakala bih svaki put kad bih je čula kako pjeva. Story: Upravo vas mnoge mlade pjevačice često navode kao uzor. Imponira li vam to? To mi je jedan od najvećih komplimenata. Obožavam kad čujem druge da pjevaju moje pjesme. Obično su to djevojke koje žele nešto postići u glazbi. Sigurna sam da nisam uzor onim djevojkama kojima je glavni cilj da se naslikavaju po novinama i obilaze različite evente. Story: Slušate li svoje pjesme? Naslušam ih se dok nastaju. Drago mi je kad na radiju čujem neku svoju staru pjesmu. Story: Koja vam je vaša pjesma najdraža? Volim one pjesme koje su postali hitovi. Znam da ću zauvijek ostati obilježena hitom ‘Tek je 12 sati’, ali da se ta pjesma nije dogodila, možda danas ne bismo razgovarali. Story: Koja je tajna vašeg višegodišnjeg us­pjeha na sceni? U ovom poslu nema pravila. Treba se prilagoditi situaciji, a ne izgubiti sebe. PRIVATNE FOTOGRAFIJE POGLEDAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY Napisao Vinko Paić