Legendarna televizijska voditeljica i spikerica Željka Fattorini (79) već godinama je u mirovini, a njezino ime zapamćeno je kao jedno od najvažnijih imena nacionalne televizije. Izbiva iz javnosti, a povremeno je možemo vidjeti kako sa suprugom Ivanom Fattorinijem prošeta zagrebačkom špicom.
Kada je imala 12 godina pjevala je s Dječjim zborom Radio Zagreba i vjerojatno nije ni pomislila koliko će dugu i uspješnu karijeru na televiziji ostvariti. Prije tri godine dala je intervju u kojem je govorila kako današnjem TV programu nedostaju prave zvijezde, ali i novinari koji bi slali jasne poruke. Televiziju prati redovito, a svojedobno je rekla kako ne žali što više nije na malim ekranima.
'Treba čovjek biti pošten i realan. Mladima treba prepustiti mjesto i vjerovati u njih. I mi smo, jednom davno, počeli i učili u hodu. Meni su, u velikoj mjeri, pomogli radio-spikeri, ljudi koji su tada imali više iskustva i više znanja. Ali - mi smo i pitali. Imali smo i mentore. Učili smo na vlastitim pogreškama u Službi za jezik i govor, za koji je zaslužna Jasmina Nikić-Ivanišević. Sad se stepenice preskaču i mladi dolaze skoro pa s ulice ravno na ekran. To je pogreška kadroviranja na HTV-u. Nisu gledatelji dužni patiti zbog nespretnosti osoba u programu, pa makar oni bili mladi i lijepi', ispričala je za Novi list. Prije nekoliko godina odjeknula je vijest kako će se voditeljica vratiti na male ekrane u sklopu emisije za starije gledatelje, ali ubrzo su iz HRT-a to demantirali.
Željka se za uglednog zagrebačkog kirurga Fattorinija udala 1967., a ove su godine proslavili 57. godišnjicu braka. Kao tajnu uspjeh braka navodi i njezin tradicionalni odgoj, zbog kojeg je odlučila da se nikad neće rastati.
'Prije starta smo dugo hodali i već nam je bilo jasno da neće biti lako. On kirurg, ravnatelj Dječje bolnice, zaljubljenik u sport, čovjek sa spremnim kovčegom. Ja s nemogućim radnim vremenom, bez pravila, rasporeda i planiranja. Da bih ostvarila pravu obitelj, da bi djeca imala sve što trebaju i zaslužuju, u tome naumu mi je uvelike pomogla baka Dossy - moja svekrva koja je živjela s nama naš život. Uvijek je bila spremna pomoći osmijehom, savjetom, žlicom. Nakon šest desetljeća zajedničkog života s Dedekom, podvlačim crtu i pri punoj pameti (još uvijek) kažem da se lako rastati, ali umjetnost je održati brak. Nije lagano, ali je lijepo zajedno ostarjeti i njegovati ljubav', ispričala je.
