Odlaskom Sanje Vejnović iz serije ‘Zabranjena ljubav’, ulogu glavne negativke dobila je Vesna Tominac Matačić. Nakon što je emitiranje te serije završilo, Tominac Matačić nestala je s malih ekrana, a gledatelji su je prepoznali sinoć kad se pojavila u ulozi Šimunove majke u seriji 'Sjene prošlosti'.
Ova slobodna umjetnica rođena je 25. listopada 1968. u Vinkovcima. Diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Glumila je u brojnim kazališnim predstavama: Povratak, Polaroidi (Gavella); Tena (HNK Osijek); Pitanja duše (Teatar ITD); Jalnuševčani (Histrioni); Marat/Sade (Teatar Ulysses). Za ulogu Tene dobila je Nagradu hrvatskog glumišta.
Zanimljivo je da je 2004. godine dobila malu, gostujuću ulogu u prvoj hrvatskoj sapunici 'Zabranjena ljubav'. Igrala je lik dobrotvorke Barbare Sabljak. Odlaskom Sanje Vejnović iz serije, tražila se nova, glavna negativka, pa je ubrzo Vesni ponuđen potpuno novi lik, onaj negativke Karoline Novak, supruge Stjepana Novaka.
Nakon završetka snimanja sapunice, dobila je ulogu u novoj liječničkoj seriji Nove TV nazvanoj Hitna 94, u kojoj je tumačila lik doktorice Anite Matić.
U travnju 2014. s autorskim timom, redateljem Ivanom Leom Lemom i producenticom Tatjanom Aćimović realizirala je projekt 'Ja koja imam nevinije ruke' poetsku monodramu o životu i djelu Vesne Parun koju s uspjehom igra u Teatru Itd u produkciji Zagrebačkog glumačkog ateljea čija je i osnivačica.
Glumica je 2016. godine za Storybook prokomentirala činjenicu da su mediji ostali poprilično rezervirani prema njoj i predstavi, kao što je nekoć društvo bilo nepravedno i hladno prema Vesni Parun.
'Ne znam je li to zbog Vesne Parun čiju sudbinu možda dijelom nasljeđuje ova predstava, ili pak zbog mene same koja sam kao glumica obično bila prisutna negdje na margini. Na toj se točki naše priče možda malkice i dodiruju. No, to je ujedno pokretačka energija koja vas na koncu i potisne preko granica, i to ne samo geografskih. Vjerujem da je i Vesna Parun osjećala tu skučenost prostora jedne minorne kulture na karti svijeta, ograničene materinskim jezikom, premda je ona većinu svog stvaralačkog vijeka proživjela unutar širih geografskih granica bivše Jugoslavije, ali ju je put naveo i u Bugarsku gdje je također ostavila dubok trag. Naša mala kulturna sredina poslovično ignorira svoje vrijednosti sve dok se ne potvrde u stranome svijetu. Taj vječni osjećaj manje vrijednosti prema Zapadu, uglavnom je neutemeljen. To neprekidno podcjenjivanje vlastitih nacionalnih vrijednosti, već je odavno stereotip', rekla je tada.
