Kanadsko-američki glumac Michael J. Fox oduvijek je sebe smatrao sretnikom, jer je bez ikakvih veza i čak bez glumačkog obrazovanja uspio osvojiti Hollywood. Njegov Marty McFly iz kultne trilogije Roberta Zemeckisa, postao je jedan od najpoznatijih likova u povijesti kinematografije — duhovit i snalažljiv putnik kroz vrijeme, kojeg publika svih generacija obožava i danas.
Njegova mladolika pojava pomogla je 19-godišnjem Michaelu da dobije ulogu 15-godišnjeg tinejdžera u svom prvom igranom filmu 'Ponoćno ludilo'. S 21 je glumio srednjoškolca u seriji 'Obiteljske veze', a tijekom snimanja filma 'Povratak u budućnost' imao je 23 godine, dok je njegov lik imao 17 prema scenariju.
Poslije ove fantastične trilogije, karijera Foxa uzletjela je kao raketa. U roku od pet godina od izlaska prvog dijela, snimio je sedam projekata, ne računajući izuzetno uspješne nastavke 'Povratka u budućnost'.
Do svoje tridesete godine već je imao tri nagrade Emmy i dva Zlatna globusa (za ulogu u seriji 'Obiteljske veze'). Više ga nitko nije doživljavao kao niskog momka s djetinjastim licem — i redatelji i publika prepoznali su njegov autentični talent.
U tom trenutku Michael je imao sve: potražnju među redateljima, ljubav fanova, ogromne honorare... Čak mu je i privatni život bio sređen. Na snimanju serije 'Obiteljske veze' upoznao je glumicu Tracy Pollan. Vjenčali su se 1988. godine, a već 1989. dobili su sina Sama Michaela.
No u trenu se sve promijenilo. Godine 1991. kao grom iz vedra neba, Michaelu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest. To je djelovalo nevjerojatno: samo jedan od sto ljudi starijih od pedeset godina oboli od ove bolesti. A u tridesetim godinama šanse su gotovo ravne nuli. Gotovo, ali ne potpuno.
Točni uzroci bolesti nisu poznati. Postoji teorija da je obolio zbog nepovoljnih ekoloških uvjeta na lokacijama snimanja serije 'Leo i ja' (još trojici glumaca iz projekta također je dijagnosticirana Parkinsonova bolest).
Za samog Foxa uzroci nisu bili bitni. Shvaćajući da će bez stalne medicinske pomoći za deset godina biti vezan za postelju, Michael je tražio utjehu u alkoholu. Također se prekoravao što je suprugu uvukao u sve to — tek su dobili dijete, a situacija je izgledala kao najgori mogući scenarij.
'Bilo mi je puno lakše da sam stalno pripit i da ne razmišljam o onome što se događa', rekao je kasnije.
Tracy je sve teže podnosila njegovo neprekidno opijanje. Strahovala je da će ga alkohol uništiti prije nego sama bolest.
'Jednog jutra probudio sam se na kauču u dnevnoj sobi — na podu se razlila boca vina, a supruga je stajala pored mene i gledala me ravnodušno. Rekla je: 'Je li to ono što želiš biti?' I izašla iz kuće', ispričao je Michael. 'Tada sam shvatio da sam dotakao dno.'
Odlučio se liječiti od alkoholizma i uspio je. Od tada već tri desetljeća ne pije.
Nekoliko godina nakon dijagnoze, Michael se smirio i nastavio glumiti. Prihvaćao je sve ponuđene projekte i osvojio još nekoliko nagrada Emmy i Zlatnih globusa — ovog puta za glavnu ulogu u seriji 'Gradonačelnik u usponu'.
'Uživao sam u glumi u toj seriji, ali sam stalno morao kriti da sam bolestan', priznao je Michael. 'Ogroman dio mog života bio je posvećen čuvanju te tajne.'
Skrivanje drhtanja ruku koštalo ga je ogromnog truda. Lijevu ruku je stalno držao u džepu. Spazmi mišića lica postajali su sve uočljiviji, zbog čega su se na setu proširile glasine da je ovisnik o drogi. Tada je odlučio priznati da je bolestan. Službeno je objavio da već sedam godina živi s Parkinsonovom bolešću. Od tada se njegovi angažmani na snimanju znatno smanjuju.
Nakon priznanja, Michael je prošao kroz talamotomija — operaciju na mozgu koja se provodi kada ostali medicinski tretmani ne pomažu.
'Bez kirurške intervencije bolest bi me pretvorila u nepokretnu, njemu osobu s ukočenim licem', rekao je glumac.
Nakon operacije, Michael je ponovo učio hodati, odlučno ignorirajući štake. Invalidska kolica je odmah zamrzio jer se u njima osjećao kao 'prtljaga' i čvrsto odlučio da njegov život neće ovisiti od 'stolice na kotačima'.
U međuvremenu, njegova supruga nije odustala od ideje da imaju još djece. Tako su na svijet došle njihove kćeri blizanke Schuyler Frances i Aquinnah Kathleen, a kasnije i Esmé Annabelle. Michaelova supruga i majka njihovo četvero djece i dalje je uz njega.
'Da nije bilo Tracy, ne bih preživio', priznao je Fox. 'Kada sam joj rekao da imam Parkinsonovu bolest, odmah sam je pitao je li spremna proći kroz sve to. Rekla je da je. Ona je nevjerojatna! Ponekad je gledam i jednostavno ne mogu povjerovati.'
Prije 18 godina Michael je ponovo počeo pomalo glumiti. Iako su uloge bile male, to je za njega bila pobjeda nad bolešću. A 2013. godine odlučio je prihvatiti ponudu producenta Sama Laybourne da naprave 'The Michael J. Fox Show' i da u njemu glumi novinara koji se, usprkos Parkinsonovoj bolesti, odlučuje vratiti poslu na informativnom kanalu. Za tu ulogu bio je nominiran za nagradu Zlatni globus u kategoriji 'Najbolji glumac u humorističnoj seriji'.
Ovog lipnja Michael je proslavio 62. rođendan. Našao je način da se bavi kreativnim radom i piše memoare. Prije tri godine izašla je njegova četvrta knjiga 'Uvijek gledajući unaprijed: Avanture neizlječivog optimista'. Tako sebe naziva — neizlječivim optimistom.
Na promociji knjige, Fox je izjavio da se konačno odlučio povući iz glume jer se želi potpuno posvetiti pisanju.
Ogromnu ulogu u njegovom životu ima rad na podršci ljudima s Parkinsonovom bolešću. Fox ima vlastitu humanitarnu fondaciju koja financira istraživanja ove bolesti i redovno organizira razne akcije. Na jednoj od njih, Michael je pokazao da je i dalje sposoban svirati pjesme 'Earth Angel' i 'Johnny B. Goode', kao Marty u filmu 'Povratak u budućnost', uz pomoć glazbenika iz grupe Coldplay.
Prema prognozama doktora, Michael je trebao postati 'biljka' još prije dvadeset godina. Ali to se nije dogodilo zahvaljujući njegovoj volji za životom. Fox ima ironičan odnos prema sebi. Šali se da je postao najbolji igrač pokera jer sada nitko ne može prepoznati po njegovom izrazu lica kada blefira.
'Sreća je direktno proporcionalna tvojoj sposobnosti da prihvatiš stvari onakvima kakve jesu i obrnuto proporcionalna tvojoj nestrpljivosti i očekivanjima', smatra glumac.
Po njegovom mišljenju, niz nesretnih događaja će vas progoniti samo dok ih budete smatrali nesretnima, piše Stil.