Stephen Hawking je odvjek imao nevjerojatnu želju za životom i neukrotivi optimizam. Zadrti ateist, vjerovao je da 'gdje ima života, ima i nade'. U 21. godini dijagnosticirana mu je neizlječiva bolest i ostavljeno mu je samo 2 godine života, ali je na neki nevjerojatan način uspio prevariti sudbinu, doživiti 76 godina, tri puta postati otac i dva puta se oženiti.
Genije moderne znanosti rođen je u obitelji intelektualaca. Njegovi roditelji su bili uvjereni u svoju intelektualnu superiornost nad drugima i Hawking je odgajan na isti način. Otac budućeg teoretičara bio je specijalist tropske medicine, a njegova majka je imala ekonomsko obrazovanje. Obojica su diplomirali na prestižnom Oxfordu, pa za sina nisu vidjeli drugi put.
U isto vrijeme, obitelj nije živjela u luksuzu: imali su veliku, ali staru i rasklimanu kuću, u kojoj je uvijek bilo hladno – roditelji su štedjeli na grijanju, a djeci (Stephen je imao sestre Philippu i Mary te brata Edwarda, koji je posvojen), ako im je bilo hladno, jednostavno su savjetovali da se oblače toplije.
Hawking se nikada nije uklapao u svoje okruženje: često nije pohađao predavanja, imao je sukobe s nastavnicima i, kao rezultat, dobivao je loše ocjene, iako je njegov rad bio nevjerojatno dobar.
Čak i na Oxfordu dobivao je samo prosječne ocjene. Mladić je profesorima rekao da će ostati na fakultetu pisati svoju disertaciju ako dobije nižu ocjenu. Obećao je i da će ići na studij znanosti na Cambridge. Profesori su se samo smijali, a navodno je jedan od njih za njega rekao: 'Ovaj mladić nikada ništa neće postići'. Kad bi samo znao koliko je tada pogriješio.
Neizlječiva bolest
Stephenu je 1963. postavljena strašna dijagnoza - amiotrofična lateralna skleroza. Tada je već godinu dana studirao na Cambridgeu. Mladić koji obećava počeo je primjećivati neobičnosti u svom zdravlju. Njegovi pokreti su postali neuravnoteženi, počeo je padati u nesvijest, nakon čega se dugo ne bi mogao oporaviti ni razumjeti gdje se nalazi. U početku je pokušao sakriti svoje žalosno stanje od svoje obitelji, ali ubrzo je to postalo jednostavno nemoguće.
Amiotrofična lateralna skleroza (poznata i kao Lou Gehrigova bolest) je neizlječiva bolest centralnog živčanog sustava koja uzrokuje paralizu i potpuno trošenje mišića uslijed oštećenja motornih neurona.
Liječnici su rekli Hawkingu da mu je ostalo najviše dvije godine života, a ova vijest je šokirala studenta. Planovi su se srušili preko noći.
Stephen se povukao u sebe, nije želio komunicirati ni sa kim te se pripremao za skoru i neposrednu smrt. Njegova buduća supruga Jane Beryl Wilde je imala svoje planove za život. I za Hawkinga.
'Njegov smisao za humor i neovisnost su me osvojili. Bilo je tako ugodno slušati priče ovog neobičnog čovjeka – uglavnom zato što ih je pričao, s vremena na vrijeme gušeći se od smjeha vlastitim šalama. Mnoge od ovih šala bile su o njemu samom', ispričala je jednom prilikom.
Bila je dobro svjesna njegove bolesti, ali je to nije nimalo prestrašilo. Hawking nije planirao ulaziti u dugoročnu vezu, jer se u bliskoj budućnosti spremao povući na drugi svijet, ali Jane se nije zadovoljila kratkim aferama: nije tako odgojena.
Kao rezultat toga, 1965. godine par se vjenčao, ne bez prisustva Hawkingovog oca. Uvjeravao je Jane da je bolest progresivna, ali ne i nasljedna, što je značilo da se moraju što prije vjenčati i imati djecu. Frank Hawking je također nagovijestio da njegov sin Stephen vrlo brzo više neće moći ispunjavati svoje bračne dužnosti.
Tako je Jane postala Stephenova supruga, prijateljica i osobna njegovateljica. Herojska žena je svome mužu dala sve od sebe i radila je stvari koje je teško i zamisliti. Već egocentrični Stephen postao je još nepodnošljiviji: nije želio gubiti vrijeme na prazne male razgovore sa svojim poznanicima, pa im se Jane morala ispričavati za njega.
Bolest je počela napredovati, i uskoro Stephen više nije mogao obavljati najosnovnije funkcije. Jane ga je morala prati, hraniti, stalno stavljati u invalidska kolica, a ponekad čak i nositi na rukama. A onda su krenuli strašni napadi gušenja.
'Činilo se kao da je iz sjene izašao nevidljivi duh i zgrabio ga za grlo, počeo ga bacati na pod i tresti kao lutku, a zatim ga počeo gaziti. Neprekidni kašalj razdire zrak u prostoriji, ispunjen glasnim paničnim zviždanjem. Stephen je bio bespomoćan u ovoj borbi s neprijateljem, a ja mu nisam mogla ništa pomoći', opisala je Jane.
Par je zajedno dobio troje djece, sinove Roberta i Timothyja te kćer Lucy.
Nakon rođenja njihovog trećeg djeteta, u obitelji su krenuli ozbiljni problemi: bolest je pobijedila Stephena, a Jane je odlučila da mora pronaći novog čovjeka koji bi se mogao brinuti o njoj i njenoj djeci u slučaju suprugove smrti. Tada je započela aferu s obiteljskim prijateljem Jonathanom Jonesom, voditeljem zbora koji je dugo bio zaljubljen u nju.
Ali Jane nije mogla ostaviti Hawkinga, pa se Jonathan, njen novi partner doselio u kuću Stephena Hawkinga. Štoviše, znanstvenik je bio taj koji je olakšao vezu svoje supruge i njenog ljubavnika. Kada je Jonathanu to bilo previše, Hawking je, vidjevši kako njegova supruga pati, zamolio Jonathana da se vrati Jane.
Inače, Jane će kasnije u kuću dovesti medicinsku sestru po imenu Elaine Mason, koju će Hawking oženiti godinu dana nakon njihova razvoda, pa je na kraju sve bilo 1:1.
Nakon Hawkingove smrti 2018. godine, njegov najstariji sin Robert postao je vlasnik cjelokupne njegove imovine. Za razliku od svog oca, nikada nije težio publicitetu, tako da se o njemu malo zna.
Robert je kao dijete sanjao da će krenuti očevim stopama i studirati fiziku, ali se u jednom trenutku silno zainteresirao za programiranje, koje je studirao, naravno, na Oxfordu. Do danas se bavi razvojem softvera u Microsoftu.
Neko vrijeme je živio u Kanadi, a sada živi u Seattleu sa suprugom Catherine, sinom i kćeri. Robertova majka objavila je memoare 'Moj život sa Stephenom Hawkingom', u kojima je primijetila da je njen najstariji sin 'radio stvari za svog oca koje djeca ne bi trebala raditi' i napisala da je veoma ponosna na njega. Dječak je pomogao svojoj majci da se brine o ocu i obožavao ga.
Lucy Hawking, Stephenova jedina kćer, po mentalitetu je slijedila svoju majku. Studirala je i na Oxfordu, ali je odabrala francuski i ruski jezik umjesto egzaktne znanosti. Čak je neko vrijeme studirala u Moskvi kako bi poboljšala svoje govorne vještine.
Lucy je studirala i međunarodno novinarstvo u Londonu, gdje je shvatila da ne želi svoj život povezivati s ovim poslom, ali je s pravom ocijenila da je to dobra spisateljska praksa. Tako je nakon stjecanja visokog obrazovanja neko vrijeme pisala članke za vodeće novine i časopise.
Lucyna spisateljska karijera počela je 2004. godine. Objavila je roman 'Zasićenost', pa godinu dana kasnije i 'Trči za svoj život'.
Generalno, svi Lucyni radovi imaju za cilj popularizaciju znanosti među djecom, jer je sigurna da je zabavni element upravo ono što može potaknuti zanimanje mlađe generacije.
Lucy se također aktivno bavi humanitarnim radom. Vidjela je kako je njen otac patio tijekom svog života, pa aktivno podržava organizacije koje se bave problemima osoba s invaliditetom.
Godine 1997., u građanskom braku s vojnikom mirovnog korpusa UN Alexom Mackenziejem Smithom, Lucy je rodila svog jedinog sina Williama, kome je dijagnosticiran autizam. Par se razveo 2004., nakon šest godina braka, nakon čega je Lucy pala u depresiju, pa čak i postala ovisna o alkoholu. Međutim, poslije nekog vremena uspjela se izboriti s porocima zbog svog sina.
Upitno očinstvo
Uz najmlađeg sina Stephena i Jane Hawking, Timothyja, veže se misterij o njegovu pravom ocu. Čak ni Janeina majka nije bila sigurna je li njezina kći rodila dijete svojeg zakonitog muža ili ljubavnika Jonathana koji je ušao u kuću.
Jane je žestoko demantirala ove glasine i rekla da je to nemoguće. I sam Stephen je bio uvjeren u svoje očinstvo, no to nije otklonilo sumnje javnosti.
'Ni sama nisam znala odgovor na ovo pitanje, ali moj osjećaj odanosti Stephenu je zabranjivao bilo kakvu otvorenu diskusiju o ovoj temi, to je za njega bio tabu, kao dio njegove bolesti', priznala je Jane u svojim memoarima.
I to uopće nije bilo važno.
Timothy je jako volio i poštovao svog oca, iako je mogao komunicirati s njim tek nakon što je napunio pet godina. Dječak jednostavno 'nije razumio njegov govor'.
'Moj tata je u tim ranim godinama mogao govoriti svojim prirodnim glasom, ali je bilo nevjerojatno teško razumjeti što govori, posebno za mene u tako mladoj dobi. Kada sam imao 3 godine, nisam razumio što govori. Prvih pet godina mog života nisam imao kontakt s njim', prisjetio se Timothy.
Staviše, Stephen je dobio ozbiljnu upalu pluća, zbog čega se morao podvrgnuti traheostomiji, nakon čega je izgubio sposobnost govora i počeo koristiti sintisajzer govora koji su za njega osobno kreirali njegovi kolege na Cambridgeu.
S vremenom se sve promijenilo: Stephen i Timothy su počeli uspostavljati kontakt, sin mu je često dolazio na posao, zajedno su igrali šah (Hawking stariji je bio jako dobar u tome) i razgovarali.
Kada je Timothy ostario, odlučio je podučiti svog oca o dvije njegove omiljene stvari - glazbi i utrkama. Tako je obitelj počela prisustvovati utrkama Formule 1 i koncertima uživo.
Timothy je bio izuzetak u svojoj obitelji: nije studirao na Oxfordu, već na Sveučilištu u Birminghamu (učio je francuski i španjolski), jednoj od najvećih i najprestižnijih obrazovnih institucija u Velikoj Britaniji i cijelom svetu. Sada radi u londonskom uredu LEGO korporacije: rukovodi odjelom za razvoj.
Njegov privatni život ostaje misterij. Pouzdano se zna da nije oženjen, ali nije poznato postoji li u njegovom životu neka važna osoba, piše Stil.
Stephen Hawking preminuo je 14. ožujka 2018. godine, okružen svojim najbližima, u 76. godini.
