Zbog nje je oženjeni glumac ostavio obitelj, ona je pobacila njegovu djecu: Do smrti joj je slao istu stvar na rođendan

Iako je umrla prije više od tri desetljeća, Ava Lavinia Gardner i danas slovi za jednu od najljepših glumica koje smo ikada gledali na velikim ekranima. Jedna je od diva koje su obilježile zlatno doba Hollywooda, a njezine uzbudljive životne priče i karijere brojni su se prisjetili na Badnjak, 24. prosinca, kada bi navršila 102. godine. Iako je za svijet i vjernu publiku bila utjelovljenje ženstvenosti i sofisticiranosti te je portretirala vojvotkinje, barunice i druge žene plemićke krvi, na početku karijere bila je sve samo ne sofisticirana.

Ništa u njezinu odrastanju nije dalo naslutiti da će Ava jednom biti vodeće ime Hollywooda. Bila je skromnog engleskog i škotsko-irskog podrijetla, a njezini roditelji Mary Elizabeth Molly i Jonas Bailey Gardner bili su siromašni poljoprivrednici koji su uzgajali duhan. Imali su sedmero djece, od kojih je Ava bila najmlađa. Imala je dva starija brata - Raymonda i Melvina te četiri starije sestre - Elsie Mae, Inez, Myru i Beatrice, koja je sasvim neočekivano kumovala njezinu uspjehu. No do toga magičnog trenutka obitelj je morala proživjeti iznimno teške trenutke.

Dok su djeca bila mala, Gardnerovi su izgubili svu imovinu, a Molly je dobila ponudu da radi kao kuharica i spremačica u domu za učitelje u obližnjoj školi Brogden koja je uključivala pansion za obitelj. Jonas je nastavio raditi s duhanom, ali krov nad glavom i novi prihodi i dalje nisu bili dovoljni za život mnogočlane obitelji pa je otac povremeno radio i u pilani. Tu mukama nije bio kraj i 1931., kada je Ava imala devet godina, škola je zatvorena, što je prisililo obitelj da se preselili u veći grad, Newport News u Virginiji, gdje je Molly pronašla posao kao voditeljica pansiona za brodare. No kada je Ava imala 16, Jonas se razbolio i umro od bronhitisa. Tada se obitelj vratila u Sjevernu Karolinu, gdje je Molly vodila još jedan pansion za učitelje. Ava je ubrzo maturirala, a nakon završene srednje škole pohađala je tečajeve za tajnice.   

Tada se dogodio susret koji je promijenio sve. U ljeto 1940. bila je u posjetu svojoj sestri Beatrice u New Yorku i tada je Beatricein suprug Larry Tarr, profesionalni fotograf, ponudio Avi da snimi njezin portret kao dar za majku. Bio je toliko zadovoljan rezultatima da je portret izložio u izlogu svoga fotografskog studija Tarr na Petoj aveniji. Barnard Duhan, pravni službenik kazališta Loews, uočio je portret u izlogu, ušao u Tarrov studio i pokušao dobiti Avin broj, ali recepcionarka ga je odbila. Duhan se u to vrijeme često predstavljao kao lovac na talente studija Metro-Goldwyn-Mayer (MGM) kako bi upoznao djevojke.

'Netko bi trebao poslati njezine podatke MGM-u', dobacio je dok je bio u fotografskom studiju, a Tarrovi su to odmah i učinili.

Ubrzo je Ava Gardner otputovala na sastanak i audiciju s Alom Altmanom, voditeljem MGM-ova odjela za talente u New Yorku. On je tada uputio neiskusnu 18-godišnjakinju da krene prema kameri, okrene se i ode, a zatim presloži cvijeće u vazi. Nije ni pokušao snimiti njezin glas jer mu je jak naglasak otežavao razumijevanje. Ali upravo takva bila je savršena da je po svojim željama oblikuju Louis B. Mayer, šef MGM-a, koji je Altmanu poslao telegram u kojem je ushićeno napisao: 'Ona ne zna pjevati, ne može glumiti, ne može govoriti, sjajna je!'

'Nisam znala glumiti i uvijek bi me prvu eliminirani na audicijama za srednjoškolske predstave. Nisam imala nikakvu glumačku naobrazbu, samo sam bila lijepa djevojka. Ali svidjela mi se ideja da postanem glumica jer sam voljela filmove. I nisam sumnjala da ću biti kraljica filma… zasigurno je to bila mladenačka glupost', iskrena je govorila o početku karijere.

Ponuđen joj je standardni ugovor studija pa je Ava napustila školovanje za tajnicu i ostalo je povijest. MGM joj je osigurao govorne vježbe jer im je njezino južnjačko otezanje bilo gotovo nerazumljivo, a omogućili su joj i rad s radijskom zvijezdom i pjevačicom Harriet Lee, koja je postala Avina učiteljica pjevanja. U prvih pet godina karijere dobivala je isključivo manje uloge, a na većini filmskih plakata njezino ime nije se uopće spominjalo. Ipak, 1946. dobila je ulogu fatalne žene Kitty Collins u filmu 'Ubojice' i oduševila filmske kritičare.

Nakon toga nizala je samo uspjehe. Tijekom 1950-ih svi su željeli gledati samo nju u glavnim ulogama pa se brzo etablirala kao  jedna od najvećih zvijezda tog doba zahvaljujući filmovima poput 'Pandora i ukleti Holandez', 'Snjegovi Kilimandžara', 'Bosonoga kontesa', 'Bhowani Junction' i 'Na plaži'. Za film 'Mogambo' slavnog redatelja Johna Forda iz 1953., u kojem je glumila s jednima od najvećih imena svih vremena Clarkeom Gableom i Grace Kelly, nominirana je za nagradu Oscar za najbolju glumicu.

Nominacije za Zlatni globus i nagradu BAFTA dobila je za ulogu u filmu Johna Hustona 'Noć iguane' iz 1964. godine. Karijeru je gradila još tri desetljeća pojavljujući se u filmovima koji su obilježili šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća. Godine 1985. dobila je ulogu Ruth Galveston u udarnoj američkoj sapunici 'Knots Landing'. Aktivno je glumila sve do 1986. godine, a njezin doprinos filmu prepoznala je i struka pa ju je Američki filmski institut 1999. uvrstio na 25. mjesto filmskih legendi američke kinematografije. Proslavila se u MGM-u, ali nakon što joj je istekao ugovor, nije imala puno riječi hvale za studio.

'To je bilo 17 godina ropstva. Mrzila sam to. Pa nisam baš glupa ili bezosjećajna, a pokušali su me prodavati kao neku nagrađivanu krmaču', britko je rekla diva čije su ljubavne veze plijenile pozornost i više od glumačkih postignuća.

Ubrzo nakon što je stigla u Los Angeles 1941. godine, upoznala je kolegu iz MGM-a, glumaca Mickeyja Rooneyja. Vjenčali su se već  10. siječnja 1942. godine. No to nije bio brak iz snova, baš kao što to nije bilo ni samo vjenčanje. Ceremonija je održana u zabačenom kalifornijskom gradu Ballardu jer je Louis B. Mayer bio zabrinut da će obožavatelji prestati gledati Rooneyjev filmski serijal 'Andy Hardy' ako se dozna da je uletio u brak. Razveli su se već 1943., a Ava je kao razlog navela Rooneyju mentalnu okrutnost. Privatno se nije libila okriviti ga za raspad veze i navela je njegovo kockanje i ženskarenje kao glavni problem, što ipak nije uništilo imidž njegova lika čistog, sučeva sina Andyja Hardyja kojega je javnost obožavala.

Njezin drugi brak s jazz glazbenikom Artiejem Shawom bio je jednako kratak, trajao od 1945. do 1946. godine. Treći i posljednji brak, od 1951. do 1957., bio je s pjevačem i glumcem Frankom Sinatrom. Gardner je poslije u autobiografiji rekla da je Sinatra bio ljubav njezina života, a i ona je njemu mnogo značila jer je Sinatra napustio suprugu Nancy i troje djece upravo zbog Ave.

Suvišno je govoriti da je njihov brak dospio na naslovnice svih novina u kojima se o njima nije lijepo pisalo. Gnjev je posebno bio usmjeren na Sinatru kojega su svi kritizirali, od trač kolumnistica Hedde Hopper i Louelle Parsons, holivudskog establišmenta do Rimokatoličke crkve i obožavatelja jer je ostavio obitelj zbog druge, fatalne žene. No Sinatra si nije mogao pomoći. Zaljubio se u glumicu doslovno na prvi pogled, i to čak ne uživo. Naime, prvi ju je put vidio na fotografiji u časopisu godinama prije nego što su se upoznali i odmah rekao: 'Jednog ću se dana oženiti djevojkom s ove fotografije.'

Ava je tada bila glumica u usponu, udana za Rooneyja, a Frank je bio ne samo jedna od najvećih američkih zvijezda, nego i jedan od najvećih holivudskih zavodnika kojemu je teško koja dama mogla odoljeti. Suprugu je varao na svakom koraku, ali sve dok Ava nije ušetala u njegov život, nije mu padalo na pamet napustiti obitelj. Nije mu smetalo ni to što je Gardner bila u braku.

'Dušo, da se on nije oženio tobom, ja bih', došetao je do nje i rekao joj bez trunke srama kada su se upoznali, što kod Ave nije izazvalo pozitivne reakcije.

Zaključila je da je Sinatra arogantna i precijenjena zvijezda, a do njihova sljedećeg susreta na zabavi MGM-a prošlo je šest godina. Scena je bila poput filmske: automobil u kojem je Ava sustiže crni Cadillac i vozi se paralelno s njim, prozor Cadillaca polako se otvara i kroz njega izviri markantni Sinatra, podiže šešir, naklanja se i poziva je na piće.

'Znala sam vrlo dobro da je oženjen, a oženjeni muškarci definitivno nisu bili visoko na mojoj listi. Ali on je bio zgodan, sa svojim uskim dječačkim licem, plavim očima i nevjerojatnim osmijehom. Bio je toliko oduševljen i zadovoljan životom, općenito sobom i posebno u tom trenutku sa mnom', priznala je poslije Gardner.

Uslijedila je večer puna strasti i alkohola, a Sinatrino proročanstvo da će se oženiti s Gardner bilo je na putu da se ostvari. Odmah nakon tuluma zatražio je razvod, a Ava ga je čak natjerala da dođu Nancy pred kuću kako bi iz njezinih usta čula da je Sinatra zaista napušta.

'Pozvonio sam i zamolio Nancy da kaže Avi da je istina da sam tražio razvod. Nancy je poludjela i rekla mi da nisam normalan, a Avi da je kučka', priznao je poslije Sinatra.

Toliko je poludio za kolegicom da se razveo na Valentinovo, a već sljedeće godine vjenčao se s Avom. No koliko god da su se voljeli, bio je to buran odnos. Osim ljubavi jedno prema drugome, gajili su i ljubav prema alkoholu, cigaretama, izlascima te seksu. Oboje su bili ovisnici o seksu pa je bilo očekivano da će oboje biti nevjerni, pogotovo Sinatra koji se panično bojao samoće, toliko da nije mogao spavati sam.

Ni Ava nije bila svetica, a Frank je bio strašno ljubomoran i posesivan pa su svađe bile i više nego česte, čak su znale rezultirati fizičkim nasiljem. Vikali su jedno na drugo i u svoja četiri zida i u javnosti, gađali su se predmetima, među ostalim vjenčanim prstenjem, prijetili su jedno drugom oružjem, ali i samoubojstvom. Odnosu nije pomoglo ni to što je Sinatrina karijera počela stagnirati, a Avina je cvjetala. No Gardner mu je bila spremna pomoći. Iskoristila je svoj silan utjecaj u filmskoj industriji kod producenta Harryja Cohna kako bi ga nagovorila da  Franku da ulogu u filmu 'Odavde do vječnosti' iz 1953. godine. Film je osvojio osam Oscara od 13 nominacija, uključujući nagradu za najboljeg sporednoga glumca koju je dobio Sinatra. Premda su ta uloga i Oscar revitalizirali njegovu glumačku i pjevačku karijeru, brak je bio osuđen na propast. Gardner se jednom prilikom povjerila Artieju Shawu i rekla da je s Frankom nemoguće živjeti.

'To je kao biti sa ženom. On je tako nježan. Kao da misli da ću se slomiti, kao da sam komad dresdenskog porculana i on će me povrijediti', rekla mu je.

U braku je dva puta zatrudnjela, ali je obje trudnoće prekinula, što je pjevača iznimno pogodilo.

'MGM je imao razne vrste kaznenih klauzula vezane uz planove svojih zvijezda o roditeljstvu', priznala je u autobiografiji 'Ava: My Story' koja je objavljena osam mjeseci nakon njezine smrti.

No Ava nije pobacila samo zbog MGM-a, nego jednostavno zato što nije htjela imati djecu sa Sinatrom, a njega je to emocionalno uništilo. Kada je prvi put pobacila, nije mu to ni rekla. Sinatra je to ipak doznao te bio psihički razoren i bijesan jer je istinski htio da mu Ava podari dijete. Ona je pak smatrala da djeca ne bi trebala odrastati u okolini u kakvoj žive njih dvoje.

'Mi smo se jedva brinuli o sebi. Kako bismo se brinuli o bebi', rekla je godinama poslije.

Nedugo zatim pobacila je i drugi put, a Sinatra je bio shrvan tom odlukom. Pokušao je učiniti Avu ljubomornom, ali kada je doznala za njegovu novu ljubavnicu, samo je hladno izjavila: 'Hoćeš se natjecati?' Tada je već deset godina bila bliska prijateljica slavnog biznismena i avijatičara Howarda Hughesa s kojim je započela odnos početkom 1940-ih. U autobiografiji izjavila je da nikada nije bila zaljubljena u Hughesa, ali da je on  bio u njezinu životu čak 20 godina. Hughesovo povjerenje u Gardner održavalo je njihovu vezu, a opisala ga je kao bolno sramežljivog, potpuno zagonetnog i ekscentričnijeg od svih ljudi koje je upoznala.

'Nije bilo šanse da moji brakovi opstanu. I nije mi žao što nisu', iskrena je bila.

Nakon razvoda od Sinatre, koji joj je sve do smrti slao buket za rođendan koji nije bacala, nego bi ga ostavila da uvene i stoji u vazi sve do sljedećeg rođendana, otputovala je u Španjolsku i počela prijateljstvo s piscem Ernestom Hemingwayem. Te je godine glumila u adaptaciji njegova romana 'A sunce izlazi', a pet godina prije Hemingway je potaknuo producenta Darryla F. Zanucka da je angažira u 'Snjegovima Kilimandžara', filmu koji je nastao kao adaptacija nekoliko njegovih kratkih priča. Njihovo prijateljstvo bilo je i erotično. Dok je Gardner boravila u njegovoj vili u Havani, jednom je plivala gola u bazenu. Hemingway ju je promatrao i naredio osoblju: 'Bazen se ne smije prazniti.' Uz njega je postala obožavateljica borbi s bikovima, a slavni toreador i plemić Luis Miguel Dominguín postao joj je ljubavnik.

'Bila je to neka vrsta ludila', poslije je o tom vremenu rekla Gardner.

Imala je zanimljivu  vezu i s američkim glumcem Benjaminom Tatarom koji je radio u Španjolskoj kao redatelj sinkronizacije na stranim jezicima, a nazivala ga je dečkom, prijateljem i cimerom.

Posljednje godine živjela je vrlo povučeno u svom stanu u Londonu, a jedino društvo bili su joj domaćica Carmen Vargas i corgi Morgan. Otišla je kako je i živjela - u velikom stilu. Umrla je 25. siječnja 1990. od bronhijalne upale pluća i lupusa, ali to je nije spriječilo da pred samu smrt zatraži posljednju cigaretu i čašu šampanjca koje je desetljećima strastveno konzumirala.

Doduše, pred kraj života uloge su se drastično prorijedile, novac se počeo topiti, a medicinski troškovi rasti. Sinatra je sve to plaćao, osiguravao joj najbolju moguću medicinsku skrb i ispunjavao joj svaku želju. Ona je pak odbijala njegov posjet i općenito posjetitelje. No kada pred sam kraj više nije mogla držati telefon u ruci, a kamoli govoriti nakon djelomične paraliziranosti kao posljedice moždanog udara, medicinske sestre bi joj prislonile slušalicu uz uho i ona bi slušala kako joj Frank priča.