Posjet Haitiju sigurno je najsnažniji i najupečatljiviji dio ovog dva mjeseca dugog putovanja. Vidjeti svojim očima užas, tugu, glad i patnju, podsjetiti se da je život ipak žestoka stvar... takve su stvari ipak neprocjenjive. No dobro, bio bih sretniji da na početku tog putovanja-unutar putovanja nisam gadno opekao nogu. Bio bih sretniji da nisam otvorene krvave rane na potkoljenici koračao ulicama Port au Princea, ulicama punim kolere. Bio bih sretniji, ali što sada... Dovukao sam se nazad u Dominikansku republiku, otišao u bolnicu, napucali su me injekcijama, dali mi neke konjske tablete i zabranili mi da tjedan dana pijem alkohol. Sto mi radije nisu odrezali nogu?

Story 819
Ležim sada u sobi, previjam gnojnu ranu, ispirem je, mažem, pa opet previjam. Ako putuješ dovoljno dugo, dogode se i takve stvari. Ali opet, bolje se osjećam kada vidam gnojnu ranu na putu, u nekoj vukojebini, nego kada pijem kavu na zagrebačkoj špici. Da se razumijemo, ja volim svoj Zagreb, stanujem na spici, pijem tamo kavu svakog jutra. Ali, jebi ga, vise volim ovo. A onu staru istinu od većoj vrijednosti jednog lošeg dana na putu, od pet dobrih dana u uredu... to valjda vise ne moram niti ponavljati. Ležim u sobi, zurim u plafon i razmišljam o Karibima. Ostavljam ih iza sebe, jednako kao sto sam prije nekoliko tjedana ostavio južnu Ameriku. I dok sam Južnu očistio do kraja, obišavši sve države (tehnički - baš sve), sve gradove i nacionalne parkove koji su me zanimali, na Karibima je ostala rupa zvana Grenada (odbili mi zahtjev za vizom), i na Karibe ću se zbog tog prcvoljka od otočića ipak morati vratiti. Na Karibima sam bio u nekoliko navrata. Obišao sam ih brodom i avionom, u nekim sam državama ostao dugo, u nekima samo 24 sata. Kada stavim na papir prošao sam ove države: Barbados, St.Lucia, Antigua i Barbuda, Jamajka, Kuba, Bahami, Trinidad i Tobago, St.Vincent i Grenadini, Dominika, St.Kitts i Nevis, Dominikanska Republika, Haiti. Obišao sam i neke otoke koji se smatraju teritorijima: Portoriko (USA), Britanski djevičanski otoci, Američki djevičanski otoci A obišao sam i države koje ne čine otočni dio Kariba, ali se kulturološki i jezično tamo svrstavaju: Belize, Kostarika, Meksiko (Yucatan), Surinam, i Gvajana Uvijek sam s rezervom uzimao ljude koji su tvrdili da na svijetu nema ljepšeg mora od našeg, Jadranskog. Mahom su to bili ljudi koji nisu niti vidjeli neko drugo more. Uzimao sam ih s rezervom, ali sada, nakon toliko puno putovanja po morima i plažama svijeta, moram priznati - da, zaista, hrvatski Jadran je definitivno jedno od dva ili tri najljepša morska područja na kugli zemaljskoj. A ako je nešto ljepše od Jadrana, onda to definitivno nisu Karibi, koji su debelo precijenjeni. S hrvatskim Jadranom se mogu tući samo Maldivi (na žalost, tu bitku Jadran gubi), nekoliko plaža na sjeveru Havaja i možda neki dijelovi Novog Zelanda. Hrvatski Jadran je zaista neprocjenjivi biser majčice zemlje. A Karibi? Na njih je zgodno otići u siječnju ili veljači, kada kod nas udaraju bure. Za sve ostale dijelove godine, od srca preporučam Cres, pogotovo Sv. Blaž, Valun ili Lubenice. Za koji sat napuštam Karibe i letim za Škotsku. Ali prije nego što odem, ovo je popis deset stvari koje, po mojem skromnom mišljenju, treba napraviti na Karibima. 1. Meksički poluotok Yucatan (Isla mujeres, Playa del Carmen) Samo pedesetak kilometara južno od plastičnog Cancuna nalazi se Playa del Carmen, biser Kariba. Istina, tamo sam bio prije kakvih 12 godina, i u to vrijeme radilo se o ribarskom naselju sa svega stotinjak kuća, dva restorana, suvenirnicom i božanstvenom lagunom. Danas mi putnici po hostelima pričaju da se mjesto pretvorilo u nakupinu hotelskih blokova, i da ga svi istinski putnici zaobilaze u širokom luku, odlaze u Tulum, ili još dalje prema jugu. Sličnu stvar čujem i o otočiću Playa del Carmen, na kojem sam isto tako bio prije 12 godina. Ipak, ostavljam ih na prvom mjestu svoje top liste, u znak sjećanja na bisere Kariba kakvi su nekada bili. 2. San Juan, Portoriko Božanstvena kolonijalna arhitektura, sjajna hrana, odlična noćna zabava cine ovaj grad posebnim. Ima nečega posebno romantičnoga u šetnji bedemima i tvrđavama, jednako kao i u kolumbijskoj Cartageni, ili našem Dubrovniku. To je jedan od onih gradova po kojem ne koračaš s mapom u ruci, radije se prepustiš nekontroliranom kretanju moleći nebesa da ćeš se izgubiti. 3. San Pedro, Belize Otočić je proslavila Madonna, u onom svojem velikom hitu u kojem pjeva kako je prošle noći-sanjala-o-San Pedru. Do otoka se stiže iz obližnjeg Belize Citya. Palme, pijesak, ronjenje, katamarani koji plove u suton, i turizam koji jača, ali još uvijek nije previše plastičan, ili barem nije bio prije nekoliko godina, kada sam bio tamo. Još uvijek se može pronaći soba na plazi za 12 dolara za noć, boca vina kupiti za 5 dolara. Još uvijek se noću može leći na plažu i promatrati zvijezde, bez opasnosti da te netko gnjavi zbog toga. 4. Jamaica Nezaobilazna, ako želiš naučiti nešto o Rasta kulturi. Nisam išao u Kingstone, premda mi kažu da je zanimljiv, nego sam otok napao sa suprotne strane, kroz Montego Bay. Sprijateljio sam se s lokalnim Rastama, pa su me vodili u brda da mi pokažu plantaže marihuane. Neprocjenjivo. 5. Darkwood Beach, Antigua Možda i moja najdraža plaza na Karibima. Već joj samo ime dobro zvuči, ležiš u pijesku i samo čekaš da iz plićaka izroni Zagor Te-nej, duh sa sjekirom. Za razliku od razvikanog Barbadosa, na Antigua-i je ostalo još malo nečega iskonskog, pa unajmiš boogy, jurcaš naokolo kroz sela Rasta, po makadamskim putevima, sve dok konačno ne nađeš famozni Darkwood. A onda dalje ne moraš o ničemu razmišljati, legneš u pijesak i staviš mozak u ler. 6. Puerto Vijeo, Kostarika Pura Vida - cisti život - to je poštapalica lokalaca, čut ćeš to u svakom dućanu, na svakoj plaži i na svakom šanku, s tom se uzrečicom liježe i ustaje. Za razliku od amerikanizirane pacifičke strane Kostarike, ova karipska je puno iskonskija i životnija. A gradić Puerto Vijeo je odličan primjer Rasta stila života. Makadamska cesta, pokoji bar, beskrajna plaza, surfanje, tone marihuane koja je ovdje skoro pa legalna, i naravno - reggae na svakom koraku. Baš kao u Brelima, gdje s jedne strane vidiš more, s druge onu gromadu od Biokova, tako u Puerto Vijeou s jedne strane vidiš more, s druge džunglu. Noćno brčkanje u plićaku uz udaljene krikove majmuna... i opet - neprocjenjivo. 7. Havana Na Kubu treba ići dok je stari Castro još živ - tu rečenicu slušam valjda već dobrih 10 godina. I otišao sam na Kubu prije kakvih 7 ili 8 godina, Castro je još bio živ, a živ je i dan danas, premda je buraz Raul preuzeo uzde. Već tada, prije 7-8 godina Kuba se otvarala prema Americi, viđao sam resorte, bilo je znakova promjene. No dobro, kada sam iz nekog internet caffee-a slao mailove, dali su mi čuvara da sjedi pored mene i kontrolira koje stranice otvaram na tražilici. Danas čujem da u Havani možeš pronaći 20 hostela (prije nekoliko godina nisi mogao pronaći niti jedan), čujem da se stvari mijenjaju. Kako god, Kuba ima prelijepe plaže, divne ljude, muziku, zabavu, Kubanci su obrazovana nacija, pričaju jezike, odlični su u uslužnim djelatnostima. Jednog dana kada se Kubi dogodi turistički bum, Dominikana može staviti ključ u bravu, pa i Bahami i još mnoge druge države u regiji. Kuba će biti lider, u to nema sumnje, i ozbiljan financijaš koji još nije uložio određeni kapital u nju, taj nije pri zdravoj pameti. A Havana... uf.. Casa de la Musica, salsa, klubovi, ples, prelijepe žene... sto ti više treba od života? 8. Plaže Dominikanske republike Saona i Blanca, to su dvije plaze na koje jednostavno moraš otići ako želiš čistog obraza kasnije izgovoriti da si vidio nešto od Dominikane. Bijeli pijesak, palme, kristalno čisto more, sve sto sam već stotinama puta viđao na Karibima, ali ipak malo bolje složeno. Noćni život koju nudi Bavaro je urnebesan, ljepota kolonijalnog centra Santo Dominga je iznimna. Ali ipak, Saona i Blanca su nezaobilazni biseri Dominikane. 9. Dominika Nikada u životu nisam vidio ništa zelenije. Dva puta sam dijagonalno prokrstario čitavim otokom, vijugavom uskom cestom koja se zabija ravno u srce otočne džungle. Nakon nekog vremena zaboljele su me oči od tog zelenila, preplašiš se koliko je lijepo. Taj maleni otok ima vise od 300 rijeka, nekoliko tisuća metara visoke planine, vodopade, stijene, plaže... ima sve. Ono što nema, to je razvikani turizam. A u tome je čitav štos. Ako si zaljubljenik u planinarenje, u čuda prirode i ljepote, onda provedi koji tjedan na Dominici, nećeš vidjeti niti jednog turista, i ako se uputiš u unutrašnjost, bez sumnje ćeš biti jedini gringo u selu. 10. Boccoo, Tobago Simpatičan zaljev na sjevernoj strani ovog omalenog otoka. Prednost Tobaga je u prekrasnim plazama, i potpunom manjku turista. S vremena na vrijeme nabasat ćeš na nekog backpackera, i to je sve. Ali i on ili ona ce samo mahnuti rukom i produžiti dalje, bez puno priče. Tu sam upoznao momka iz Švicarske koji noći provodi sam samcat, na udaljenoj plaži, gdje uz bocu ruma i par džointova promatra kako se liježu male kornjače pa onda iz pijeska jure prema plićaku. Tobago je idealan za takav samotnički oblik turizma. 10. plus 1 - stvar koju ne morate napraviti na Karibima, ali napravite kod kuće, u Hrvatskoj za Karibe - uplatite koju kunicu za napaćeni Haiti. Na sreću, mi zaista ne znamo sto je siromaštvo.
Loš dan na putu bolji je od pet dobrih u uredu
Story 
Stotine tisuća djece koja žive bez vode, struje, kanalizacije, pod najezdom kolere, pod udarom tropskih kiša i uragana. To je bijeda, to je siromaštvo. Uplatite koju kunu. (Fotografije su snimljene HTC One X smartphone uređajem)