Bull riding odnosno
jahanje bikova, spada među ekstremnije sportove na svijetu, a jahači bikova dijele se na one koji su trajno ozlijeđeni i na one koji će to tek postati. Trenutak
kada bik u punom trku izlazi u arenu noseći na leđima dvadeset puta lakšeg i slabijeg protivnika, jednako je
pun adrenalina, kako za jahača, tako i za publiku. Upravo iz tog razloga, Amerikanci ga obožavaju.
Postoje različite kategorije natjecatelja i bikova. Ljudi po godinama i iskustvu, a životinje po kilaži. Težina bikova obično se kreće između 600 i 1200 kilograma i uglavnom ovisi o dobi i prehrani.
Ocjenjivanje jahača obavlja se na dva načina: vremenom provedenim na leđima bika i kvalitetom i atraktivnošću jahanja. Vremenski rok unutar kojeg se odvija ocjenjivanje iznosi 8 sekundi, a bodovi se skupljaju prema visini skoka, rotaciji bika, položaju tijela jahača, itd.
Veliki broj
mladih tinejdžera u Americi žele postati profesionalci. Pitamo ih može li se od toga dobro živjeti.
- O da, naravno! - odgovara sa smiješkom devetnaestogodišnji Archie Becenti, mladi Navajo Indijanac i nastavlja:
- Pobjednik tijekom jednog vikenda zaradi i preko dvadeset tisuća dolara. Čovjek može lijepo živjeti od toga.
-
Dok god pobjeđuje i nije u invalidskim kolicima - odgovaramo mu u šali (u svakoj šali pola istine, kaže narod).
Smijemo se svi skupa, ali ta gorka činjenica ne spriječava dječake od sedamnaest ili manje godina da sjedaju na
četveronožne rakete od pola tone i lete na njima pod oblake, riskirajući svakim izlaskom svoj život.
- Taj adrenalin, miris arene i bikova nešto je neopisivo - govori nam naš James, Navajo Indijanac, i sam jahač bikova u svojoj mladosti.
- Moraš to jednostavno imati u sebi. Kad sjedaš na bika, ne razmišljaš o ozljedama. Gledaš samo u njegov vrat, primiš se čvrsto i, kad se vrata arene otvore, krećeš.
Slušali smo ga kako govori o svojim bivšim danima dok mu oči sjaje dubokim žarom. Nije ni završio rečenicu, kad sam ga prekinuo.
- Želim probati - rekao sam.
James me pogledao i upitao jesam li ikad jahao bika.
- Ne, ali sam
pao s konja, dobio udarac kopitom u glavu i slomio nogu. Po zakonu vjerojatnosti imam pedeset posto šanse da se to ne ponovi - odgovaram.
James me nakratko pogledao i puknuo od smijeha skupa s ostalim Navajo Indijancima.
Stavili su me na leđa mladog grla za treninge, potapšali po ramenu, još jednom se nasmijali i otvorili vrata arene. Sjetio sam se Jamesovih uputa,
pomolio se svim bogovima neba i zemlje pa krenuo jahati na rubu života i smrti. Osjećaj je bio neopisiv. Uspio sam izdržati do kraja i prva stvar koju sam pomislio nakon što sam sjahao, bila je: Želim još!
