Jackie Chan: 'Bojim se injekcija i svoje supruge'

Snimio je mnogo opasnih akcijskih scena, nekoliko je puta gledao smrti u oči, spustio se sa 21. kata nebodera, pao s tornja i snowboardom sletio na helikopter. Stoga je nemoguće zamisliti da je jedina stvar koje se Jackie Chan boji obična igla. - Oduvijek me strah injekcija. Nikada se nisam bojao ničeg osim igala. Zmije, žohari, štakori, uopće me ne zastrašuju, ali sam pogled na injekciju... Zamislite iglu zabijenu u vaše meso i bočicu tekućine koja se izlijeva u vaše tijelo... Strašno! - priznao je.

Osim što je spreman satima ponavljati i snimati iste scene, a pritom riskirati da slomi svaku kost na tijelu, izrazito je motiviran u nakani da publici ponudi odličan proizvod i nezaboravnu zabavu. Jackie je rođen u Hong Kongu 7. travnja 1954. kao Chan Kongsang, i to kao jedino dijete siromašnih Charlesa i Lee-Lee Chan koji su pobjegli od kineskoga građanskog rata. Tročlana obitelj nastanila se u četvrti Victoria Peak, prestižnom dijelu Hong Konga. Ali daleko od toga da su živjeli privilegirano, bili su u dijelu koji je nastanjivala posluga bogataša.

Otac je bio kuhar, a majka domaćica u francuskoj ambasadi. Budući da je bio živahan i pun energije, Jackie je dobio nadimak Pao-Pao, što znači - top. Kako bi njegovu energiju usmjerio na nešto korisno, otac ga je rano budio i poučavao ga borilačkoj disciplini kung-fu zahvaljujući kojoj je naučio što znače snaga, strpljenje i poštovanje. No istodobno je zanemario školu i učenje. Budući da je imao disleksiju, teško se snalazio na nastavi. Pao je prvi razred osnovne škole i debelo kaskao za vršnjacima. Budući da je bio velik potencijal za borilačke vještine, odnosno kung-fu, otac ga je upisao u internat Peking Opera School. Jackie se sjeća da je u školski hodnik ušao čvrsto držeći oca za ruku.

Strah je nestao čim je primijetio djecu kako se igraju s mačevima i štapovima, što mu je nalikovalo na svojevrsni Disneyland. Brzo je pustio očevu ruku i primio ogrtač svog mentora Yu Jim-Yuena. Iako je u početku uživao u nastavi, čarolija je brzo nestala, a škola je pokazala svoje prave boje. Bilo je to nemilosrdno i kompetitivno mjesto gdje su djeca trenirala i po 19 sati na dan. Jackie nije bio osobito dobar učenik i često je upadao u nevolje. Treninzi su bili vrlo rigorozni, a i nije se dobro slagao s ostalom djecom koja su mu se rugala. Zbog toga ih se jako bojao, a straha se oslobodio tek nakon što je priskočio u pomoć drugom učeniku koji se također našao na meti poruga.

Taj hrabri potez pomogao mu je da shvati koliko je važno pomagati drugima. U sljedećih deset godina svladao je borilačke vještine, akrobacije, pjevanje i glumu - no cijena nije bila mala. Budući da za njih više nije bilo posla u Hong Kongu, a obitelj je trebala novac, roditelji su otišli u Australiju kako bi ondje radili za američku ambasadu. Tada sedmogodišnji Jackie ostao je sam u Hong Kongu na školovanju. Jackie je poslije ispričao da je njegov otac zapravo bio špijun koji se morao sakriti u Australiji, a zarađen novac trošio je na njegovo školovanje u internatu. Kada je navršio osam godina, Jackie je postao dio grupe Seven Little Fortunes, a činila su je školska djeca koja su glumila statiste u kineskim filmovima. Naime, s obzirom na to da su učitelji financirali prehranu, djeca su im to ‘vraćala’ zaradom od filmova.

Uzbuđeni Jackie dostojanstveno je igrao uloge koje su mu namijenili. U jednom od tih filmova glumica iz Tajvana, koja mu je glumila majku, toliko se zbližila s njim da ga je angažirala i u nekim svojim projektima. Iako je njegov mentor uzimao sav novac koji je zaradio, Jackie je bio oduševljen i počeo je maštati o karijeri svjetski poznatoga glumca. Sa 17 godina završio je školu i nastavio raditi kao statist i kaskader na raznim projektima kineske kinematografije. Nakon svakog snimljenog filma još je više bio siguran u to da se želi baviti glumom. Na nekim je produkcijama dobio dobar honorar, dok druge i nisu bile isplative, a jedna je čak završila tako da mu je redatelj rekao da je beskoristan. No to ga nije pokolebalo u nakani da postane najbolji u tom poslu. Trenirao je više od ikoga na setu. Dok su drugi spavali, on je do četiri ujutro vježbao pokrete borbe za jednu scenu. - Nemoj odustati, jednog ćeš dana uspjeti - ponavljao je sam sebi.

Postupno se njegov trud počeo isplaćivati. Sve se više govorilo o kaskaderu koji može izvesti razne, gotovo smrtonosne akrobacije, neustrašive skokove i padove od kojih su se ježili i čelnici industrije. Naravno da je i sam Jackie prije svake opasne vratolomije bio prestrašen i nije mu bilo svejedno, ali kako se u to vrijeme gotovo nitko nije bavio kaskaderskim poslom, odlučio je iskoristiti tu priliku i istaknuti se. To mu se s vremenom i isplatilo. Prvu veliku priliku dobio je 1971., kada ga je Bruce Lee angažirao da bude njegov kaskader. Jackie nije mogao doći k sebi od spoznaje da iza kamere gleda velikog Leeja kako izvodi poznate borilačke pokrete.

U jednoj sceni Lee je slučajno palicom Jackieja udario u glavu. On se nije naljutio nego je u tome vidio idealnu priliku da produbi odnos s Leejem. Kako bi mu glumac iskazao malo više pozornosti, Jackie se pretvarao da ga udarac jako boli. To je urodilo plodom, dobio je Bruceovu pozornost i počeli su razgovarati. Bruceu se Jackie toliko svidio da mu je otkrio nekoliko borilačkih poteza. Kada je 1973. Bruce tragično preminuo, Jackie je dobio prvu glumačku ulogu u filmu ‘Little Tiger of Canton’, no film je podbacio na kinoblagajnama.

Jackie je nakon toga imao problem s pronalaženjem novog angažmana i bio je još korak dalje od svog sna - Hollywooda. Stoga je zaključio da će uzeti predah od glume i otputovao je u Canberru posjetiti roditelje. - U Australiju sam stigao sa 19 godina. Mislim da je u to vrijeme ondje živjelo samo 13 milijuna ljudi, a to je velika zemlja. Malo je to u usporedbi s Hong Kongom, jer kamo god tamo krenete, vidite samo gomilu ljudi. A kada sam u Canberri u 17 sati izišao na ulicu, nije bilo nikoga - kaže Jackie, koji je imao velikih problema i s engleskim jezikom.

- Otac bi me svaki dan kada bi išao na posao ostavio u trgovačkom centru. Dao bi mi nešto novca da si kupim hranu. Budući da tada nisam znao nijednu riječ engleskog, bio mi je problem snaći se u trgovini. Kada bi mi se ljudi obratili na engleskom, kimnuo bih glavom i otišao jer im nisam znao odgovoriti. Na kraju bih satima bio gladan, a dok bi otac došao po mene, već sam umirao od gladi. Tada sam shvatio da moram naučiti jezik - ispričao je. Otac ga je upisao u vladinu školu Dickson College koja je nudila pouku iz engleskog jezika, a ondje je dobio i prvo englesko ime. - Učitelj me pitao kako se zovem, odgovorio sam mu Chan Kong-San. Na to mi je rekao: “Ne, bit ćeš Steven”. Uzvratio sam: “U redu” - kaže Jackie koji je nakon nekoliko godina Steven promijenio u Jack. - Jedan mi je čovjek našao posao na gradilištu. Vlasnik tvrtke pitao ga je kako se zovem, a s obzirom na to da se on zvao Jack, tako je i moje ime postalo Jack. Tada sam ujedno naučio i kako se na engleskom kažu cement i lopata - prisjetio se Jackie koji je ‘ie’ imenu Jack dodao nakon razgovora s majstorom feng shuija koji mu je rekao da će mu to donijeti sreću.

Kao što je povijest pokazala, bio je u pravu. Kada je Jackie navršio 21 godinu, zvali su ga iz Hong Konga da se vrati i glumi u filmu ‘New Fist of Fury’ koji je režirao Lo Wei. Izvedba je bila uspješna, njegov se rad napokon počeo cijeniti i zaredao je niz angažman u kung-fu filmovima. Nažalost, nijedan nije postigao komercijalni uspjeh. Jackie je bio povrijeđen, osjećao se jadno i morao je ponovno razmisliti o svojoj budućnosti. Odlučio je da ne želi biti sljedeći Bruce Lee, shvatio je da mora biti jedinstveni Jackie Chan.

Imajući to na umu, pokušavao je pronaći način da se istakne. Prisjetio se mladenačkih uzora, komičara kao što su Charles Chaplin i Buster Keaton. Shvatio je da, ako u ozbiljnost borilačkih vještina uklopi komediju, može dobiti zanimljiv proizvod zabavan publici. Tako je nastao žanr kung-fu komedije koji je predstavio 1978. u filmu ‘Zmija u sjeni orla’. Na snimanju si je navodno izbio zub, a kada je snimao ‘Pijanog učitelja’, gotovo je oslijepio. Unatoč ozljedama, bio je zahvalan što je dobio kreativnu slobodu u svom radu.

Neumorno je surađivao s redateljem kako bi oboje pronašli izvrsnu ravnotežu između klasične komedije i akcijskog filma. Ubrzo je postao glavna zvijezda. Već godinu dana poslije odlučio je okušati se i u redateljskim vodama. Uspješno je režirao film ‘Neustrašiva hijena’ i počeo raditi s novom producentskom kućom. No njegov bivši producent Lo Wei nije bio spreman pustiti Chana, stoga je poslao organiziranu kriminalnu skupinu Trijade da se obračunaju s njim. Oni su ga svakodnevno maltretirali, jednom su prilikom, dok je izlazio iz zrakoplova, pucali na njega, a drugom, dok je bio u restoranu, okružilo ga je dvadesetak pripadnika bande. Jackie se bojao za svoj život.

Kako je s vremenom postao najbolje plaćeni glumac u Hong Kongu i uživao status zvijezde diljem Azije, postao je na neki način nedodirljiv pa ga je mafija odlučila ostaviti na miru. Iako je imao slavu i novac, i dalje je radio više od ikoga na setu - glumio je, režirao, čak i izvodio naslovne pjesme svojih filmova. I cijelo vrijeme stremio Hollywoodu. Stoga ga je njegova producentska kuća odlučila poslati u Los Angeles na snimanje filma ‘The Big Brawl’.

Nažalost, nije postigao uspjeh, kao niti jedan od filmova u kojima je nakon njega glumio. Znanje engleskog jezika bilo mu je ispodprosječno, stoga je bilo iluzorno očekivati da će ga Amerika obožavati. Kada je jednom prilikom promovirao neki od filmova koji je snimio, tamošnji su ga novinari pitali: “Možete li jednom rukom prepoloviti ciglu?”, “Znate li karate?” te ga molili da im pokaže nekoliko poteza. - Jako su me ljutila ta pitanja. Bio sam zvijezda u Aziji, tamo su me svi poštovali, zašto me onda ovdje tretiraju kao majmuna? - pitao se. Nakon iscrpljujućih intervjua vratio se u hotelsku sobu i dobro se isplakao.

Zapitao se zašto je napustio azijsko tržište kako bi došao u zemlju u kojoj ga nitko ne voli. Vratio se u Hong Kong, gdje je nastavio režirati vlastite filmove te otvorio školu za nove talente i prenosio im svoje znanje. Iako je danas veliki filantrop, kada je zaradio prvi veliki iznos, nije se znao ponašati. - Dečko koji nema odgovarajući naobrazbu odjednom, gotovo preko noći, ima 10 milijuna hongkonških dolara. Gotovo sve što sam želio u životu kupio sam u tjedan dana. Jedan sam dan otišao u trgovinu luksuznih satova sa 500 tisuća hongkonških dolara u torbi - govori. Prišao je prodavaču, pitao ga gdje stoje najskuplji satovi i odmah kupio sedam komada. - Jedan za svaki dan u tjednu. Svaki sam dan nosio drugi sat. Dogovorio bih se s prijateljima za ručak u restoranu i čim bi došli, podignuo bih rukav kako bi mogli vidjeti sat - iskren je.

Priznaje da nije znao mnogo o vođenju financija i dodaje da ga se lako moglo prevariti. I to su činili kolege, bivši šefovi i prijatelji, a riječ je o iznosu od ukupno pet milijuna dolara. Jednom je prilikom namjeravao novac uložiti u građevinsko zemljište, i to je otkrio dekorateru seta. Ovaj je tvrdio da zna vlasnika i rekao Chanu da zemljište nije na prodaju nego da ga samo može unajmiti.

Chan je platio gotovo 40 tisuća dolara, a onda je godinama izdvajao još 1300 dolara za rentu čekajući građevinsku dozvolu za obnovu nekih zgrada koje su bile na tom zemljištu. Napokon mu je gradski službenik rekao da nikada nije podnesena prijava za dozvolu, a vlasnik zemljišta nikad nije primio ni dolar. Sve je otišlo u džep dekoratera seta koji je odmah pobjegao iz države. No Chan kaže da mu ta prevara čak i nije toliko zasmetala. - Imao sam važnijih stvari kojima sam se morao baviti... Toliko mi je ljudi lagalo, a ipak se nisu obogatili. Mene su pak često prevarili i nisam zbog toga postao siromašniji - zaključuje.

Jedino za čim žali jest to što nije više učio. - Ako postoji jedna stvar zbog koje mi je žao i koju bih volio promijeniti, to je da se vratim u djetinjstvo i da učim. Tako bi mi bilo lakše izraziti se - kaže glumac te objašnjava da su ga često pogrešno shvaćali. - Nisam iskoristio priliku za obrazovanje kada sam mogao. Dok sam bio mlađi, bilo mi je važno koliko imam novca i koliko sam dobio nagrada. Kako starim, to mi je sve manje važno - priznao je.

Premda mu u Aziji nije nedostajalo ni novca ni slave, njegov je cilj i dalje bila Amerika. Stoga se nakon deset godina ponovno vratio u Hollywood, gdje je 1995. dobio ulogu u akcijskoj komediji ‘Velika gužva u Bronxu’ zahvaljujući kojoj je osvojio srca američke publike. I tijekom tog snimanja dogodila se nezgoda - slomio je gležanj. Budući da je prije već slomio jagodičnu kost, prste, koljeno, rame, bradu, imao dislokaciju zdjelice i napuknuće lubanje, to se nije činilo kao velika ozljeda. Otada je glumio u nizu blockbustera zahvaljujući kojima je napokon dospio i do holivudske A liste. Od ‘Gasa do daske’ do ‘Kung-fu pande’, njegove su uloge oduševljavale publiku diljem svijeta.

Ali nastavio je raditi i kod kuće, odnosno u Aziji, gdje su ga godinama strpljivo čekali supruga i sin. Njegova prva ljubav bila je Oh Jang, djevojka koju je upoznao pred kraj školovanja u internatu. Ona je također bila glumica. Iako su bili silno zaljubljeni, sastajali su se u tajnosti, jer njezin bogati otac nije odobravao tu vezu. U Jackieju je vidio samo siromašnog dečka koji nema perspektivnu karijeru. Naposljetku ga je odlučila ostaviti i slomila mu srce.

Druga ljubav bila mu je tajvanska pop zvijezda Teresa Teng u koju se zaljubio 1979., ali su odlučili da neće javno govoriti o vezi jer su se bojali da će to utjecati na njihove karijere u usponu. Ljubav nije dugo potrajala, a razlog prekida bili su, rekli su, različiti karakteri. Poslije je priznao da je prekid bio najbolja odluka.

Suprugu Joan Lin, tajvansku glumicu, upoznao je u vrijeme kada je ona bila puno poznatija od njega. Već tada bila je vlasnica svih važnijih azijskih glumačkih nagrada. Javnost nije s oduševljenjem dočekala njihovu vezu. Pogotovo jer je sve išlo strelovitom brzinom. - Jedan mi je dan rekla da je trudna. Rekao sam joj da želim dijete... Iako sam djelovao smireno, zapravo nisam imao pojma što ću - prisjetio se Chan koji je nakon toga djevojku poslao u Ameriku.

- Dok je bila trudna, cijelo sam vrijeme radio i nisam je otišao posjetiti sve do porođaja. Prije nego što se dijete rodilo, morali smo ispuniti formular. Pitala me može li me upisati kao oca. Moj agent nam je rekao da bismo se prvo trebali vjenčati. Angažirali smo svećenika za ceremoniju koja je održana u jednom kafiću u Los Angelesu. Bilo je vrijeme ručka i sjećam se da je bilo jako bučno. Otišli smo u privatnu prostoriju. Svećenik je pitao uzimate li, a mi smo oboje kimnuli, i to je bilo to - rekao je. Vjenčali su se u prosincu 1982., netom prije nego što je na svijet došao njihov sin jedinac Jaycee. Budući da Jackie u SAD-u nije ostvario velik uspjeh, vratili su se u Aziju. I dok je on putovao i snimao filmove, Joan je bila kod kuće u Tajvanu i čuvala sina. Odrekla se svoje karijere kako bi postala supruga puna podrške. Jackie je poslije priznao da je u godinu dana samo dva tjedna znao provesti sa suprugom i sinom.

- Kada je bio dijete, mogao me vidjeti tek u dva sata ujutro - kaže i dodaje da je vrijeme uglavnom provodio s kolegama i prijateljima, a ne s obitelji. - Nisam dobar, nego sam odgovoran otac. Kad treba, bit ću jako strog prema sinu, ali i po-dupirati ga kako bi prebrodio teške trenutke, svjestan svojih pogrešaka - ispričao je. No njegove odgojne metode dovedene su u pitanje. - Djeci trebaju batine kako bi ih se discipliniralo.

Roditelji discipliniraju djecu u nadi da će ona izbjeći pogreške, osobito one koje su i sami činili u mladosti. Ako samo pokušavate razgovarati s djetetom o tome, neće vas slušati - kaže i dodaje da je sina istukao samo jedanput. - Kada je Jaycee bio malen, jako sam ga istukao. Podigao sam ga i bacio na kauč. Njegova majka i on jako su se uplašili. Požalio sam i obećao si da ga više neću tući - prisjetio se. Kad je njegov sin, također glumac, završio u kineskom zatvoru na odsluženju šestomjesečne kazne zbog posjedovanja droge, Jackie se nije trudio pomoći mu prije suđenja, odnosno platiti jamčevinu. Novinarima je to objasnio tako da je sada na Republici Kini da ga disciplinira, da ispravi njegove loše navike. Dodao je kako se nada da će njegov boravak u zatvoru ono loše pretvoriti u dobro.

Osim što nije idealan otac, nije bio ni idealan suprug. Iz afere s bivšom Miss Azije, Elaine Ng Yi-Lei, 1999. rodila se kći Etta koju nikada nije javno priznao niti ima ikakav odnos s njom. Poslije je otkrio da je nerado sa suprugom razgovarao o preljubu. Priznao je da mu je bilo lakše predložiti razvod umjesto da objasni što se dogodilo. - želio sam je nazvati, ali nisam znao što bih rekao. Nisam mogao objasniti tu pogrešku.

Reći oprosti, nije bilo dovoljno. Poslije sam pomislio da nema potrebe objašnjavati, da ćemo se jednostavno razvesti. Ipak sam počinio tako veliku pogrešku. Morat ćemo se razvesti - kaže. No supruga mu je odlučila sve oprostiti. Navodno to nije bilo prvi put da ju je prevario, a ona je zažmirila na sve njegove izvanbračne izlete. Kada je o ženama riječ, kaže da je vidio toliko ljepotica da ih više i ne primjećuje.

- Zapravo sam, još otkako sam bio mlad, bio jako popularan među djevojkama. Nakon što sam postao kaskader, odlazio sam u noćne klubove sa starijim stažistom. Kad sam se obogatio u 20-ima, djevojke su me salijetale kao muhe. Nakon toliko godina postao sam imun na to. Vidio sam previše lijepih djevojaka, Kineskinja i strankinja. Danas ne mislim da je itko previše lijep - objasnio je ponosni vlasnik zvijezde na holivudskoj Stazi slavnih i otisaka prstiju ispred TCL Chinese Theatera.

Umjesto ženama, danas je opsjednut čistoćom i priznaje da ima blagi opsesivno-kompulzivni poremećaj. Čak je u svoj ured u Hong Kongu izvjesio natpis na kojem piše kako koristiti toalet. Posjetitelje podsjeća da podignu zahodsku dasku prije korištenja te da ga obrišu ako su ga zaprljali. Također, u uputama ih moli da ne koriste previše papira za brisanje ruku. Jednom je netko od zaposlenika došao u njegov dom u prljavim cipelama. Morao ih je ostaviti ispred vrata prije nego što je ušao. Na izlazu je našao Chana kako ih čisti. Iako nikada nije prebrodio strah od javnog nastupa, naučio tečno čitati, pisati i koristiti se računalom, nije prestao iskušavati svoje granice.

Danas govori sedam jezika, milijune dolara daruje u dobrotvorne svrhe i jedan je od rijetkih poduzetnika koji ima želju činiti dobro svaki dan.