Aristotle Onassis bio je potpuno siguran da je on kriv za smrt svog sina. Vjerovao je da ga je Bog kaznio zbog toga što je godinama varao svoju ženu. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća ova priča bila je obavijena velom misterije i žestoko se raspravljala u poslovnim krugovima širom svijeta. Mnogi su vjerovali da tragična smrt 24-godišnjeg biznismena i nasljednika milijardi, Alexandera Onassisa, nije bila slučajnost, no uvjerljivi dokazi da je pad aviona bio insceniran nikada nisu pronađeni. Njegov otac, jedan od najbogatijih ljudi tog vremena, nije se mogao oporaviti od gubitka sina i umro je dvije godine kasnije, dok je njegova sestra, koja je naslijedila veći dio očevog bogatstva, nadživjela ga samo trinaest godina.
Alexander je rođen 1948. godine u New Yorku, kao sin grčkog brodarskog magnata Aristotlea Onassisa i njegove prve supruge Tine Livanos. Kao djeca, Alexander i njegova mlađa sestra Christina nisu oskudijevali ni u čemu te su odrastali u blagostanju i luksuzu. Ipak, zbog zauzetosti roditelja rijetko su ih viđali; odgajale su ih guvernante, a djeca su bila vrlo bliska. Njihova obitelj bila je izuzetno bogata: njihov otac posjedovao je preko sedamdeset teretnih brodova, stotine različitih kompanija širom svijeta, nekoliko poduzeća za eksploataciju zlata, a trećina njegovog kapitala bila je uložena u naftne kompanije. Obitelj Onassis posjedovala je desetak stanova u raznim svjetskim metropolama, dvorac u Francuskoj, neboder u New Yorku te najveću jahtu na svijetu, 'Christina', nazvanu po njegovoj kćeri.
Alexander je bio glavni nasljednik tog ogromnog bogatstva. Završio je srednju školu kod kuće s iskusnim učiteljem i, umjesto da nastavi školovanje, odmah se zaposlio u očevoj kompaniji, gdje je dosegao visoku poziciju u sjedištu u Monaku. Međutim, njegov odnos s ocem uvijek je bio zategnut zbog Alexanderovog ranog otkrića o velikim preljubama njegova oca.
'Moj otac je otvoreno varao moju majku, a njegove brojne afere neizbježno su dospijevale na naslovnice i o njima se raspravljalo širom svijeta. "Da nije žena, sav novac na svijetu bio bi bezvrijedan", volio je moj otac reći kad bi se pojavljivao u javnosti s još jednom ženom', govorio je Alexander. Njegove ljubavnice uvijek su bile najpoznatije i najbogatije žene, među njima poznate holivudske glumice i proslavljena operska pjevačica Maria Callas. Kasnije se njegov otac razveo od njegove majke kako bi se oženio bivšom prvom damom SAD-a, Jacqueline Kennedy. Djeca Onassisovih bila su kategorički protiv svoje maćehe, ali njihov otac se nikada nije konzultirao s njima.
Odnosi sa sinom dodatno su se zategli kada se Aristotle razveo i oženio Jacqueline Kennedy. Tijekom prvih nekoliko godina, Onassis stariji i Jacqueline živjeli su relativno mirno, ali postupno su se nad Aristotelom počeli nadvijati oblaci, kako u poslu, tako i u privatnom životu. Problemi su se pojavili sa sinom, koji se zaljubio u ženu dvostruko stariju od sebe, što je počelo utjecati na njihovu vezu i na poslovanje kompanije. Otac je vjerovao da njegov sin mnoge stvari radi iz osvete, djelomično u pravu, jer su obiteljski odnosi neizbježno utjecali na razvoj osobnosti njegove djece i njihov ljubavni život. Drugi brak njegova oca pogoršao je već zategnut odnos sa sinom i poticao pobunu u njemu. Od malih nogu Alexander je razvijao privlačnost prema starijim ženama; preferirao je elegantne, zrele pripadnice visokog društva, iskusne u ljubavi.
Sa dvanaest godina zaljubio se u majčinu prijateljicu, zapanjujuću britansku manekenku Fionu von Thyssen, bivšu suprugu industrijalca barona Hansa Heinrich von Thyssena. Kad je postao punoljetan, pozvao ju je na večeru, šokirajući majku. Fiona je bila šesnaest godina starija od Alexandera, ali nevjerojatno lijepa i s prefinjenim manirima. U početku su imali tajnu aferu, ali Alexander je na kraju otvoreno izjavio da će se oženiti svojom voljenom.
Njegovi roditelji nisu odobravali njegov izbor, a svaki je uložio značajne napore da prekine vezu. Otac je kupio Alexanderu vilu u blizini Atene za dva milijuna dolara i postavio ga za šefa regionalne grčke aviokompanije Olympic Aviation, u nadi da će ga razdvojiti od Fione. Alexander je postao predsjednik aviokompanije, ali vila je ostala prazna jer je odbijao živjeti tamo bez Fione, a ona je primala samo one poklone koje je osobno zaradio i odbila vilu koju je otac kupio. Nije poznato kako bi se njihova buduća veza razvijala da život nasljednika milijardi nije tragično prekinut u 24. godini.
Alexander je, poput svakog člana 'zlatne mladeži', bio fasciniran luksuznim sportskim automobilima, jahtama i avionima. Brzina i skupa prijevozna sredstva bila su njegova strast. Sa devetnaest godina naučio je letjeti avionom, zabilježio 1.500 sati za pet godina i stekao profesionalnu pilotsku dozvolu. Kao predsjednik Olympic Aviation, aviokompanije svog oca, često je pilotirao avionima u misijama hitne medicinske pomoći, prvenstveno na udaljena otoka ili u planinska sela, prevozeći pacijente kojima je bila potrebna hospitalizacija.
Uprkos tome što nisu voljeli maćehu, Alexander i Christina bili su prijatelji s njenom djecom, Caroline i Johnom Kennedyjem. Alexander je čak povremeno dozvoljavao svom polubratu da leti njegovim avionom. Tragedija se dogodila 23. siječnja 1973. godine. Alexander je poletio s međunarodne zračne luke Ellinikon u Ateni. Tog dana bio je putnik u avionu budući pilot Donald MacCasker, dok je još jedan iskusni pilot aviokompanije, Donald MacGregor, također bio u avionu. Nekoliko sekundi nakon polijetanja, avion se srušio. MacCasker i MacGregor preživjeli su s teškim ozljedama, ali je Alexander Onassis preminuo sljedećeg dana.
Tuga Aristotlea Onassisa bila je ogromna. Sahranio je sina na svom privatnom otoku Skorpios u Jonskom moru, izgubio volju za životom i pokušao prodati svoju kompaniju Olympic Airways te obučiti svoju jedinu preživjelu nasljednicu, kćer Christinu, da vodi posao. Međutim, nije mnogo postigao. Grčko ratno zrakoplovstvo i nezavisni stručnjaci koji su istraživali nesreću zaključili su da su uzrok mogli biti nepravilno postavljeni kontrolni kabeli, što je dovelo do spekulacija. Ali Aristotle je bio uvjeren da pravi uzrok leži drugdje – vjerovao je da je sam odgovoran za sinovu smrt.
Činjenica je da su on i Alexander neposredno prije tragičnog događaja razgovarali. Sin je uvjerio oca da su helikopteri prikladniji za spasilačke misije i da je krajnje vrijeme da odustanu od korištenja aviona, smatrajući ih reliktom prošlosti. No Onassis stariji smatrao je sebe iznad svih pravila koja ograničavaju obične smrtnike. Da bi održao reputaciju 'kul' biznismena koji živi luksuznim načinom života, trebao mu je avion, pa je ignorirao Alexanderove argumente.
Onassis stariji dugo se borio s gubitkom i odbijao je sahraniti sina. Naredio je balzamiranje njegovog tijela, koje je preneseno na privatni otok Skorpios obitelji Onassis, gdje je kovčeg ležao u kapeli tri tjedna. Svakog dana otac bi dolazio i razgovarao s pokojnim sinom, prepričavajući mu sve, od dnevnog rasporeda do dnevnih događaja. Koliko bi to dugo trajalo, nije poznato, no tadašnji mitropolit Lefkade i Onassisov prijatelj nisu uspjeli uvjeriti bogataša da tijelo njegovog sina treba sahraniti.
Aristotle Onassis se nikada nije oporavio od gubitka sina; umro je dvije godine kasnije i sahranjen je pored njega na otoku Skorpios. Kad mu je sin poginuo, shvatio je da je to njegova odmazda za vlastite grijehe i osnovao je dobrotvornu fondaciju u znak sjećanja na sina, koja je danas najveća u Europi, piše Stil.
