Da će ženu života pronaći u Zagrebu, kamo se preselio u travnju 2014. kad je iz njemačkog Bayer Leverkusena na četiri godine stigao u najtrofejniji hrvatski klub, nije se ni u snovima nadao Čileanac, rođen u gradiću Tocopilla koji leži na Tihom oceanu. - Živjeli smo ondje do moje šeste godine, tada smo se roditelji, brat Christian i ja preselili u Calamu, grad u srcu pustinje Atacama. Ondje sam odrastao, ondje su moji prijatelji, moja škola, moje djetinjstvo. U tako malenom gradu nemaš puno opcija kao dijete pa smo se prijatelji i ja najviše igrali loptom - govori Junior, punim imenom Antenor Junior Fernandes da Silva  Vitoria, i napominje da se, podrijetlu usprkos, ne osjeća Brazilcem. - Moji pokojni roditelji jesu Brazilci, ali rodio sam se u Čileu, odrastao sam u Čileu i osjećam se Čileancem - govori Fernandes koji je u pustinjskom gradu i započeo nogometnu karijeru. - Sa sedam godina krenuo sam u nogometnu školu u sklopu kluba Cobreloa i ondje sam ostao do 17. godine. Poslije sam u Santiago de Chileu igrao u trećoj ligi, pa u prvoj, a u Njemačku sam otputovao iz kluba Sveučilišta Chile.U Njemačkoj je proveo godinu dana prije dolaska u novu sredinu, novu kulturu. Upoznavanje s Hrvatskom išlo je sporije zbog jezične barijere. - Mučim se s hrvatskim. Razumijem ga, ali ne mogu reći da sam nadaren za jezike. Kad sam došao, trudio sam se naučiti jezik, a to je išlo sporije jer je profesor bio govornik engleskog i španjolskog, ali ne i hrvatskog jezika. Engleski razumijem, mogu se sporazumjeti na njemu, ali ne i govoriti kao na materinskom jeziku - priča Junior, koji je na hrvatskom prvo naučio reći - dobro jutro. Nakon nekoliko mjeseci aklimatizacije, večer provedena kod kuće na društvenoj mreži promijenila je smjer njegove svakodnevice. Na Instagramu mu je za oko zapela zgodna Marta Radić iz Okruga Gornjeg s otoka Čiova koja je u Zagreb stigla na studij ekonomije. - Poslao sam joj poruku i počeli smo se dopisivati. Dugo je trajalo virtualno upoznavanje prije nego što smo se našli. Nije nam bilo lako zbog jezika, ali koristili smo internetske prevoditelje radi bolje i lakše komunikacije - govori Junior, a Marta se nadovezuje: - Počeli smo se sve češće viđati pa sam s vremenom počela sve više razumjeti španjolski. Junior bi odlazio samo na treninge, ostatak vremena provodili smo zajedno pa sam uz njega brzo naučila jezik. I kad nismo bili zajedno, stalno smo se dopisivali pa je i to puno pomoglo. Najbolje sam svladala jezik kad je iz Čilea došao njegov prijatelj u siječnju prošle godine pa smo živjeli skupa i po cijele sam dane bila s njima dvojicom. Baš sam uhvatila taj njihov naglasak. Naime, kad smo nedavno bili u Miamiju, svi su mislili da sam iz Čilea. - To je za nju bila najbolja škola jezika. Za mjesec dana slagala je rečenice, a za dva je govorila bez pogreške - dodaje Junior. Uz to što je nadarena za jezike, Marta ima i izražen talent za kulinarstvo, otkriva Junior, pa su rijetko gosti zagrebačkih restorana. - Ne izlazimo baš. Više volimo druženja kod nas kod kuće. Tako nam je ljepše provoditi vrijeme s prijateljima. Kako znam sve kuhati, češće jedemo kod kuće. Kad smo počeli živjeti zajedno, nisam bila sigurna kako će mu se svidjeti naša hrana, ali zapravo jedemo isto kao u Čileu. Primjerice, kad sam kuhala grah, nisam bila sigurna hoće li mu se svidjeti, ali Junior je rekao da i oni to jedu i da to baš voli. Junior nema nikakve posebne zahtjeve kad je o hrani riječ - govori Marta, koja se suočila s raznim predrasudama i osudama zbog ljubavi. -Otkako smo prohodali, čujem mnogo negativnih komentara i doživjela sam brojne neugodne situacije. Primjerice, dok šećemo gradom, a ljudi ne znaju da iza nas hodaju moja mama i brat, svašta ružno govore o nama: zašto sam u vezi s crncem, da sam se odlučila udati za njega zbog novca... - otkriva buduća gospođa Fernandes na čijoj desnoj ruci već dva mjeseca blista zaručnički prsten. - Sve na Marti jako mi se sviđa. Iznimno je vesela, pravi je prijatelj. Otkako mi je ušla u život, uspio sam se centrirati, smiriti, posložiti mnoge stvari i usredotočiti na ono bitno. Volim je. Zbog toga sam odlučio zaprositi je. Čemu čekati ako sam siguran da s njom želim provesti ostatak života - zaljubljeno govori Junior. A kakav je on prema njoj? - Nadam se da sam joj dobar. Uvijek sam tu za nju, za što god treba - govori napadač Dinama koji je romantičnu prosidbu izveo na večeri u povodu Valentinova. - Marta je reagirala jako emotivno. No dobro, mogla je nešto naslutiti - kaže Junior, a Marta  objašnjava: - Znao me svašta ispitivati, o životu, o nama... Vjerovala sam u našu ljubav i zajedničku budućnost, ali svejedno me jako iznenadio. Istina je kako kažu - na to nikad nisi u potpunosti spreman. Volim ga i sigurna sam da je on čovjek mog života, to je to. Njihovu sreću dijele i Martini roditelji Sanja i Božidar Radić te brat Josip, koji je Juniorov vršnjak.- Reagirali su puno bolje nego što sam očekivala. Mislila sam da će reći: Još si mlada..., a bilo je: Ti znaš što radiš i nećemo te sputavati. Ako si ti sretna, i mi smo. Odavno sam upoznala obitelj s Juniorom. Bio je isprva uplašen jer nije znao kako će komunicirati s njima. No moj je tata pomorac i govori malo španjolski i talijanski jezik pa je sve prošlo u redu. Junior, doduše, razumije hrvatski, samo se još boji govoriti. Muče ga padeži, treba mu vremena da složi rečenicu - objašnjava Marta, a hrvatski zet ističe da se osjeća dobrodošlo u Martinoj obitelji i da ga tretiraju kao još jedno njihovo dijete. U godinu i pol veze Marta i Junior trude se što više putovati svijetom, od susjednih europskih zemalja do njegove rodne domovine. - Kad god se poklopi da imam nekoliko slobodnih dana, što nije čest slučaj, spakiramo se i otputujemo nekamo. Treba iskoristiti svaki trenutak - kaže Junior, a Marta dodaje: - Odemo češće kod mene na Čiovo, a u Čile idemo kad ima desetak slobodnih dana. Prvi sam put bila malo nervozna tijekom 14-satnog leta jer nisam znala što me ondje čeka. No kad sam došla, bilo mi je sve super. Čile je predivan, ima prekrasne plaže, a i dio gdje je Junior živio jako je lijep. No ima i dijelova grada u koje baš i nije preporučljivo zalaziti - kaže Marta, a Junior dodaje da je njemu draže Jadransko more jer je kristalno čisto, toplije i mnogo mirnije od Tihog oceana u Čileu. - U Čileu žive moj brat i dio rodbine moga pokojnog oca, moji najbolji prijatelji su ondje, ali i moj trogodišnji sin Benjamín kojeg sam upoznao s Martom. Razmatramo mogućnost da bude na našem vjenčanju, to će mi biti najljepši dar - govori nogometaš. - Juniorov me sin lijepo prihvatio i baš mi je nedostajao kad smo se vratili iz Čilea. Jako volim malu djecu, ona su istinsko veselje - kaže Marta koja je zbog ljubavi prema djeci dvojila hoće li upisati ekonomiju ili pedagoški studij jer je oduvijek željela biti teta u vrtiću. - Kad je o Junioru riječ, on bi volio da već sutra ostanem trudna. On želi još dvije kćeri. A ja bih također voljela kćerkicu, no to planiramo poslije vjenčanja. Imat ćemo malu Beyoncé. Vjenčanje će biti na ljeto, no datum nisu odredili jer Junior kao čileanski reprezentativac čeka  poziv u prvu vrstu za Copa Américu u lipnju.

- Razmatramo lokaciju i termin, ali sigurno je da će to biti intimno vjenčanje na Jadranu. Ne želimo klasičnu svadbu, nego vjenčanje na otvorenome uza zalazak sunca na moru. Pravila ne dopuštaju svećenicima ženidbu izvan crkve pa će nas vjenčati matičar. S druge strane, kao dijete sam kršten, ali nisam primio ostale sakramente. Ni Marta ni ja nismo za velike pompe, želimo samo najbliže ljude da svjedoče našim zavjetima ljubavi - govori Fernandes. - Nosit ću vjenčanicu Royal Bride. Najvažnije mi je što će mi je sašiti baš onako kako želim.  Odlučila sam se za princess kroj zato što je to haljina koju možeš nositi samo za tu prigodu, taj dan. U organizaciji vjenčanja puno mi pomaže Vedrana iz BallRooma Croatia - otkriva Marta koja prije vjenčanja priprema još jedno slavlje. - Oboje smo horoskopski Ovnovi. Naime, Junior je rođen 10., a ja 16. travnja pa ćemo imati zajedničku rođendansku proslavu - govori Marta koja se, kaže, više druži s njegovim prijateljima ponajprije zbog jezika. Na pitanje tko je od njih dvoje tvrdoglaviji, Junior spremno pokazuje na svoju zaručnicu. A tko se prvi budi? - Marta. Volim spavati, ali najkasnije oko osam i pol sam na nogama. Nakon doručka idem na trening, nakon ručka nezaobilazna je siesta, poslijepodnevni odmor, a potom Marta i ja odemo u šetnju ili pozovemo prijatelje k nama na večeru ili druženje. Blizak sam s Leom Sigalijem, Ángelom Henríquezom i Danijem Olmom iz kluba pa navrate. U kući imamo zatvoreni bazen i teretanu pa treniramo, plivamo. Imam i Xbox, ali rijetko ga palim. Više volim stare igrice, poput Super Mario Bros. Večeri su rezervirane za filmove. Moram oprezno birati tematiku filma zbog Marte. Ja bih gledao horore, ali ona ih se previše boji - objašnjava Junior koji Martu pušta samu da gleda tursku seriju 'Tuđi život'. - Zahvaljujući internetu, pratimo većinu televizijskog programa iz Čilea, od reality showova do filmova i emisija - kaže Antenor Junior, koji je ime dobio po pokojnome ocu - Antenoru. - Najmlađe sam njegovo dijete. Kad sam se rodio, mama mu je to predložila jer nijednom od prethodne djece nije nadjenuo svoje ime. S mamom je dobio brata i mene, a u prijašnjem braku njih osmero. Mislim da je najstariji polubrat imao dvadesetak godina kad sam se rodio - govori zaljubljenik u tetovaže čiji broj na svome tijelu ne zna, ali dobro zna koja mu je najdraža. - Sa 21 godinu stavio sam prvu tetovažu, tri zvijezde na nogu. Bila mi je tiha želja da jednom zaigram u Ligi prvaka. Kad živite u Južnoj Americi, to vam je doista nedostižan san. Postala mi je jedna od omiljenih prošle jeseni kad sam u derbiju Dinama i Arsenala, svojoj premijeri u Ligi prvaka, zabio gol. No ta prva tetovaža bila je samo proba da vidim mogu li otrpjeti tu bol. Nije bilo strašno pa sam počeo ispunjavati prostor na tijelu svime što bi mi se svidjelo. Ipak, najdraža je tetovaža ona druga koju sam dao sta-viti - ime pokojne majke Lindinalve. Njezino ime, odnosno nadimak Lindu, ispisan je na mojim leđima - govori Junior koji je tetovažu posvetio i sinu, a jednu nedavno i zaručnici, s kojom dijeli mnogo toga pa i ljubav prema tenisicama. - U Čileu u stanu čuvam sigurno sedamdeset pari tenisica, a ovdje u kući ima ih više od stotinu - kaže. S obzirom na skromno odrastanje, oprezan je s novcem i nastoji racionalno trošiti. - Volim automobile, ali zbog toga nemam deset auta, jedan mi je dovoljan. Ako vidim neki koji poželim, zamijenit ću stari njime. Neću puniti garažu automobilima. Imam auto u Zagrebu i jedan u Čileu koji koristim kad sam tamo - govori Fernandes koji nema mnogo neostvarenih želja. Profesionalno, volio bi završiti karijeru u Europi i nastupiti na Mundijalu, koji je prošli put morao preskočiti zbog ozljede. A privatno? - Želim da mi sin uvijek bude dobro, da se školuje i bude sretan. I radujem se dvjema kćerima za koje sam siguran da ću ih imati s Martom. Uz nju još mi se više svidjela Hrvatska. Zbog toga nikad nisam rekao da se ovdje osjećam kao stranac, da bih se volio vratiti u Čile. Nažalost, nedavno smo doživjeli nekoliko neugodnosti - dvaput su nam lopovi provalili u kuću u posljednjih mjesec dana, a vandali su prošlog Božića išarali kuću Martinih roditelja bezobraznim porukama. Vjerujem da su to izolirani slučajevi kojima ćemo stati na kraj. Svim tim nesrećama usprkos, ovdje se doista osjećam kao da je to moj dom. Autor: Enio Dellavia i Darija Kraljević Foto: Dražen Kokorić, Privatni album