Maria Callas u svoje je doba bila veća zvijezda od mnogih holivudskih ikona, a prvi veliki uspjeh ostvarila je 1949. godine nastupajući u operama Richarda Wagnera i Vincenza Bellinija. Redovito je pjevala u slavnoj milanskoj Scali, koja je tijekom 50-ih godina postala jedno od ključnih mjesta njezinih nastupa.
U Londonu je započela koncertnu karijeru 1952., a upravo je tamo 1965. i zaključila opernu priču. Osim iznimnog glasa, javnost je intrigirao i njezin buran privatni život. Bila je izrazito privlačna i okružena brojnim obožavateljima, no najviše su je privlačili stariji, moćni i imućni muškarci, dok joj popularni zavodnici nisu budili interes.
Godine 1949. udala se za 27 godina starijeg poduzetnika Giovannija Battistu Meneghinija, kojeg je opisivala kao povučenog, ali brižnog i zaštitnički nastrojenog. Ipak, njihov brak bio je lišen strasti, što je, čini se, otvorilo put njezinoj kasnijoj vezi s drugim muškarcem.
Presudan susret Marije Callas i grčkog milijardera Aristotlea Onassisa dogodio se na jednom venecijanskom balu, dok su oboje još bili u braku. Ubrzo je društvo počelo Mariju promatrati prvenstveno kao slavnu ljubavnicu, dok je njezina umjetnička karijera pala u drugi plan.
Koliko su se prepustili strasti, pokazuje i činjenica da je Onassis pozvao Mariju i njezina supruga na krstarenje Mediteranom na jahti Kristina. Upravo tada operna diva, kako se pisalo, 'bacila se u ruke' milijarderu, koji je u to vrijeme bio oženjen Atenom Livanos, s kojom je imao dvoje djece.
Njihov brak nije bio iz ljubavi, već strateški potez kojim je Onassis osigurao položaj u krugu najutjecajnijih brodovlasnika. Atena je bila samouvjerena žena iz visokog društva, obrazovana i stalno prisutna na elitnim društvenim događanjima.
Brak nije spriječio Onassisa da 1959. započne vezu s Marijom, koja se te godine udaljila od supruga.Nimalo ga nije brinulo što je njihova romansa javna, a ni supruga nije bila slijepa na ono što se događa tijekom zajedničkih plovidbi jahtom Kristina.
Po povratku s krstarenja Maria je zatražila razvod, što je Meneghinija dovelo do ruba, a za raspad braka izravno je okrivio Onassisa.
'Koliko hoćete za Mariju? Pet ili deset milijuna?', pitao je brodovlasnik supruga svoje ljubavnice.
Unatoč svemu, Onasis se nije želio razvesti, već je namjeravao zadržati i suprugu i opernu divu.
Iako se Onassis razveo 1960., Mariji nikada nije ponudio brak, ostavši joj samo ljubavnik. Ona je prema njemu gajila duboke osjećaje i neprestano pristajala na kompromise, dok je on bio fasciniran njezinom slavom, ali ne i njezinom umjetnošću. Operu nije volio i radije je uživao u tavernama.
'Za mene je slušanje tih arija kao kada bi dva talijanska kuhara uzvikivala recepte za rižoto', rekao je jednom.
Ipak, želio je da Maria ostane na sceni pa je znao otkupiti i stotinu karata za njezine nastupe, dok ju je u drugim trenucima javno ponižavao.
'Imaj na umu, ljubavi, da ti nisi moja žena ili domaćica u kući. Ti si samo gost kao pjevačica iz noćnog kluba sa zviždaljkom u grlu', govorio joj je.
Oštro je reagirao i na vijest o njezinoj trudnoći.
'Imam već dvoje djece. Čemu još jedno?', pitao ju je.
Maria je trudnoću skrivala te je 30. ožujka 1960. rodila dječaka koji je živio svega nekoliko sati. Nazvala ga je Omero Lengrini, a pokopan je u Milanu. Gubitak djeteta i emotivni slom ostavili su traga i na njezinoj karijeri, a publika je počela primjećivati da njezin glas više nije isti.
U najtežim trenucima pomišljala je i na samoubojstvo, no Onassis ju je pronašao u pariškom stanu koji joj je kupio. Iako je nikada nije potpuno napustio, neprestano ju je emocionalno ranjavao, svjestan njezine nesigurnosti. Jednom prilikom ismijao je i njezin novi šešir.
'Kupi novi šešir ili ga skroji od dijela svog nosa', rekao joj je.
Slomljena njegovim ponašanjem, Maria se udaljila, a Onassis je ubrzo započeo vezu s Jacqueline Kennedy. Prvi put su se zajedno pojavili u javnosti 1964., a već nakon tri mjeseca romanse vjenčali su se. Maria je za brak saznala iz novina, no unatoč svemu, godinu dana kasnije Onassis je obnovio aferu s njom.
'Kako je dobro opet osjetiti Marijine debele kukove. Kostiju sam sit kod kuće', navodno je rekao.
U pokušaju osvete, Maria je započela vezu s tenorom Giuseppeom Di Stefanom, s kojim je održala i posljednje nastupe. Posljednji koncert imala je u Japanu 1974., turneju koja je bila istodobno i njezin povratak i konačni profesionalni pad.
Onassisov život ubrzo je obilježila tragedija - pogibija sina u avionskoj nesreći, nakon čega se i sam teško razbolio. Pred kraj života pozvao je Mariju k sebi.
'Ona treba doći, supruga treba doći', rekao je.
Bila je uz njega do kraja, a tada joj je priznao:
'Volio sam te. Ne uvijek dobro, ali toliko koliko sam samo mogao'.
Nakon njegove smrti povukla se u pariški stan, snimila film Medeja 1977. i potpuno se udaljila od javnosti. Preminula je iste godine, dvije i pol godine nakon Onassisa. Liječnici su kao uzrok smrti naveli srčanu bolest povezanu s dugotrajnom upotrebom sedativa. Njezin pepeo prosut je po Jonskom moru, u blizini otoka Skorpios.
Ta odluka mnoge je iznenadila jer je Maria bila protiv kremiranja i već je imala osigurano grobno mjesto. Pojavile su se i teorije zavjere, uključujući sumnje u ubojstvo, pri čemu se kao moguća osumnjičenica spominjala pijanistica Vasso Devetzi. Ona je navodno inzistirala na brzoj kremaciji i izbjegavanju obdukcije te je, prema nekim tvrdnjama, prisvojila novac i vrijednosti. No ubrzo je i sama preminula, a Marijino bogatstvo od deset milijuna dolara podijeljeno je između bivšeg supruga Giovannija i njezine majke.
