Mnoge je rastužila vijest da se zatvara kultna zagrebačka robna kuća Nama. Sad se oglasila i bivša Miss turizma Hrvatske, a danas poduzetnica i dizajnerica nakita, Ivančica Pahor.
'Počela je rasprodaja u Nami u Ilici. A meni se čini kao da se rasprodaje jedan dio Zagreba, jedna emocija, jedno sjećanje. S tugom i stezanjem u srcu gledam djelatnice s kojima sam surađivala dugi niz godina. Te žene i ti ljudi nosili su Namu na svojim leđima. Tihi, vrijedni, pošteni, dostojanstveni. Takvi se više rijetko susreću', napisala je na društvenim mrežama.
'Nama je mogla biti hrvatski Harrods. Imala je dušu, imala je tradiciju, imala je ljude. Samo nije imala pravu priliku. Ili bolje rečeno nije bilo interesa da je ima. Stari Zagrepčani znaju… Nama nije bila samo robna kuća. Bila je ritual subotnje šetnje, miris parfema na odjelu kozmetike, zvuk pokretnih stepenica, susret poznatih lica, osjećaj da si dio grada koji ima stil i srce', dodala je.
'Danas ne nestaje samo jedna zgrada. Danas tiho odlazi jedan simbol Zagreba. 140 godina. Jedan komadić naše povijesti, naše mladosti, naših uspomena. I to boli', zaključila je.
Njena objava rastužila je mnoge. Podsjetimo, Ivančica je prije nekoliko mjeseci saznala da boluje od karcinoma limfnih čvorova.
'U ovim trenucima prolazim kroz svoju najtežu životnu agoniju i najveću borbu do sada. Liječničke pretrage potvrdile su dijagnozu karcinoma. Oni koji me poznaju znaju da je cijeli moj život bio velika i konstantna borba - padala sam, ali sam se uvijek iznova dizala. Nisam imala vremena ni za jadikovke, a ni za predah. Davala sam sebe do krajnjih granica, a sve samo zbog jedne želje: da moja obitelj bude sretna. Sve sam podredila radu, stvaranju, kreiranju, zapošljavanju, pomaganju - željela sam davati i stvarati korisno i lijepo, za opće dobro i za Vas. Sve što sam željela, ostvarila sam', napisala je u studenom prošle godine.
'Najveće bogatstvo i životno ostvarenje imam u Uni. Oslonac i čvrstu stijenu u majci, požrtvovnost i predanost mog dragog brata. Otac je otišao tako prebrzo. Od malena sjecam njegovih riječi 'rad, rad i samo rad'. I to je ono što nam je utkao i ostavio u trajno nasljeđe. Kad pogledam iza sebe, vidim da sam ostvarila jako puno. Uvijek me nosila neka nadnaravna snaga i vjera da me ništa ne može slomiti. Ali život je nepredvidiv i ponekad nas iznenadi baš onda kad mislimo da smo najjači. Ipak, ovo nije kraj, već samo novi početak. Spremna sam za ovu borbu i odlučna proći je uzdignute glave. Obećala sam dragom Bogu da ću iz nje izaći još jača i bolja u svakom smislu. Ovo breme prihvaćam s punom snagom i vjerom da i u njemu postoji razlog - možda je upravo sada došao trenutak da zastanem i predahnem te bolje spoznam nutrinu duše. Hvala ti, dragi Bože. U tvoje ruke predajem se potpuno. Vodi me', dodala je.
