Nakon tjedana gladi, iscrpljujućih poligona, saveza, preokreta i borbe s vlastitim granicama, titulu pobjednika ovogodišnjeg Survivora iz žutog plemena odnio je Roko Bačelić, dok je u zelenom plemenu pobjednik Marko Ristić, a njih dvojica dijele nagradu od 30 tisuća eura.
Smiren, fokusiran i sportski mentalno iznimno snažan, Roko Bačelić je od prvog dana ostavljao dojam natjecatelja koji zna kako ostati pribran i kada je najteže. Iako u razgovoru za Story nakon pobjede priznaje da je sreća igrala važnu ulogu, vjeruje da su upravo hladna glava, natjecateljski duh i iskustvo života među ljudima različitih kultura bili ključni za njegov uspjeh. Otkrio nam je i je li očekivao pobjedu, tko mu je bio favorit, što mu je bilo najteže tijekom snimanja te bi li se ponovno upustio u ovu avanturu.
Jeste li očekivali pobjedu?
Pa rekao bih da jesam iako je tu bilo sjajnih natjecatelja koji su vrlo lako mogli biti sada na mome mjestu da ih je sreća više pomazila.
Konkurencija je bila teška, što mislite da je bilo presudno da pobijedite baš vi?
Definitivno da je konkurencija bila odlična i da mi je pomogla moja smirena glava u ključnim momentima da odnesem titulu. Međutim, bez faktora sreće ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
Tko je bio vaš favorit za pobjedu?
Moj favorit za pobjedu je bila Paula, a nema potrebe za pisanjem razloga jer se moglo vidjeti s koliko žara i borbe prolazi poligone.
Zbog čega ste se odlučili sudjelovati u Survivoru? Jeste li pratili ranije sezone?
Nažalost nisam pogledao niti jednu epizodu od prijašnjih sezona. Prijavio sam se isključivo radi izlaska iz komfor zone i osobnog rasta.
Kajete li se zbog ičega, biste li nešto promijenili da imate priliku ponovno ući u show?
Apsolutno ništa ne bih promijenio, što vam daje na zaključak da se ne kajem zbog ničega.
S kim ste se najviše zbližili, s kim ćete ostati u kontaktu nakon showa?
S jako puno osoba sam ostao u kontaktu i izvan showa, iz oba tima. Lakše bi mi bilo nabrojati s kime nisam ostao u kontaktu ili dobrim odnosima.
Što vam je bilo najteže tijekom snimanja showa? Što vam je s druge strane bio najveći motiv da izdržite do kraja?
Najveći motiv da izdržim do kraja mi je bio moj natjecateljski duh gdje sam htio da budem jedini preživjeli. Tijekom snimanja najteže su bile noći kad je kiša jako padala, tada se baš svi zajedno osjećamo bespomoćno, na milost i nemilost Karipskih Bogova.
Kakva je bila atmosfera kad bi se kamere ugasile?
Atmosfera je bez obzira na okolnosti u većini slučajeva bila odlična. Mnogo smo se smijali, zezali, a danas se smijemo i zezamo na teške trenutke koje smo znali imati tamo.
Kako ćete proslaviti pobjedu i kako ćete potrošiti nagradu?
Definitivno da ću pobjedu proslaviti s krugom ljudi meni jako dragih. Kako ću nagradu potrošiti, to ćemo tek vidjeti, ali sigurno u dobre svrhe.
Živite/radite u Oslu već godinama, koliko vam je život u inozemstvu pomogao da se snađete u Survivoru?
Pomogao mi je definitivno iz razloga što sam u Norveškoj naučio biti s ljudima različitih vrijednosti i pogleda na svijet.
Govorite četiri jezika i posjetili ste više od 30 država, je li vam to dalo prednost u komunikaciji i razumijevanju ljudi?
Dalo mi je na neku ruku prednost u komunikaciji i razumijevanju ljudi. Ali ta mala prednost psihička ne znači ništa bez faktora sreće koji je ključan.
Što ste naučili o ljudima kroz putovanja, a koristilo vam je u showu?
Upravo što sam i spomenuo, različite vrijednosti i pogledi na svijet. Svi smo jednaki, ali nismo isti, u tome i je ljepota života.
Dolazite iz svijeta nogometa, cijeli život trenirate u HNK Šibenik, koliko vam je sportski mentalitet pomogao u Survivoru?
Jako puno mi je sportski mentalitet pomogao, jer da nemam toga mislim da ne bih s takvim žarom i borbom prolazio poligone i proslavljao pobjede. Također te i nauči nositi se s porazima dostojanstveno.
Biste li se opet prijavili u show?
Bez razmišljanja apsolutno da, bih!
