Josip Čolić jedno je od novih imena domaće glazbene scene koje pozornost privlači ne samo glasom nego i karizmom, stilom i energijom. Nakon emotivnijih pjesama publici se predstavlja u drukčijem, razigranijem izdanju EP-om 'OTMICA', kojim je pokazao da se jednako dobro snalazi u baladama i na plesnom podiju.
Uz glazbu radi u reviziji i privodi kraju studij na Ekonomskom fakultetu, a između poslovnih obveza, treninga i snimanja već priprema nove projekte. Zgodni 28-godišnjak za Story govori o novom zvuku, suradnji s Feđom Imamovićem, ljubavi, obitelji, popularnom prezimenu i planovima kojima tek želi iznenaditi publiku.
Na prvom EP-u 'OTMICA' predstavili ste pjesme koje donose energičniji zvuk. Što vas je potaknulo da se nakon balada okrenete novom glazbenom smjeru?
'OTMICA' je moj razigraniji i možda pomalo bezobrazniji dio. Te pjesme nose mladenačku energiju, flert, ples i onu vrstu atmosfere uz koju je teško ostati miran. Prije otprilike mjesec dana bio sam na Severininu koncertu u Makarskoj i promatrao kako publika reagira na pjesmu 'Gas, gas'. U tom sam trenutku shvatio da mi u životu očito trebaju trubači, ritam i potpuni kaos na plesnom podiju. Tu je zapravo krenula cijela priča. Nakon emotivnijih i mirnijih pjesama poželio sam pokazati još jednu svoju boju. Nisam promijenio sebe, samo sam otvorio vrata dijelu sebe koji voli glasnije, brže i bez previše kočenja.
Jeste li zadovoljni kako je publika prihvatila vaše nove pjesme?
Izlazak iz zone komfora uvijek izazove snažne reakcije i upravo mi je to najzanimljivije. Dio publike više voli moju mirniju i emotivniju stranu, drugi su jedva dočekali ovu plesnu energiju, a postoji i publika koja me upravo preko 'OTMICE' prvi put otkrila. Ne gledam na to kao na promjenu smjera, nego kao na širenje vlastitog svijeta. Josip je i balada i plesni podij. Bilo bi mi dosadno da se cijeli život pojavljujem samo u jednom izdanju.
Na pjesmama surađujete s autorom Feđom Imamovićem. Kako je započela vaša suradnja i koliko je važno imati autora koji razumije vaš senzibilitet, emociju i smjer u kojem želite graditi karijeru?
Naš susret nije bio slučajan jer ne vjerujem da se važne stvari u životu događaju slučajno. Vjerujem da se sve događa s razlogom i u pravo vrijeme, onako kako je za nas najbolje. Feđa je autor, izvršni producent i čovjek koji danas vodi cijelu konstrukciju moje glazbene priče. Vrlo je rijetko pronaći nekoga tko ne razumije samo kakvu pjesmu želiš snimiti nego i kakav izvođač želiš postati. Feđa zna iz mene izvući ono što možda ni sam u tom trenutku ne vidim. Bez njegova rada, povjerenja i vizije ništa ne bi izgledalo ovako kako danas izgleda.
Koja vam je Feđina pjesma najdraža?
Trenutačno neprestano slušam 'Otmicu'. Glazbenici uglavnom ne vole pretjerano vrtjeti vlastite pjesme, ali mene je ta pjesma potpuno izludjela. Uhvatim se kako je slušam kao da je nije otpjevao netko čiji glas vrlo dobro poznajem. Zato bih rekao da mi je trenutačno najdraža, iako se kod mene to može promijeniti već sa sljedećom pjesmom.
Tko vam je usadio ljubav prema glazbi? Imate li formalno glazbeno obrazovanje?
Ljubav prema glazbi nije mi nitko posebno usadio, ona je jednostavno oduvijek bila u meni. Kao dijete pjevao sam po kući, u crkvi, zborovima i praktički svugdje gdje sam dobio priliku. Nemam formalno glazbeno obrazovanje, ali kontinuirano se vokalno obrazujem i dugo radim na glasu. Vjerujem da talent nije nešto što dobiješ i onda ga samo koristiš. To je dar prema kojem moraš osjećati zahvalnost, ali i odgovornost. Glas je instrument koji se mora njegovati, trenirati i razvijati cijeli život. Ne sviram nijedan instrument, barem zasad. Moj prvi i glavni instrument uvijek je bio glas.
Tko je vaša najvjernija publika?
Moja najvjernija publika su ljudi koji ne traže da stalno budem isti. Oni razumiju da umjetnik mora imati više lica, raspoloženja i faza. Najljepše mi je kada netko zavoli i baladu i pjesmu uz koju se pleše do jutra jer to znači da je prihvatio cijelu priču, a ne samo jedan njezin dio.
Mediji vas predstavljaju kao novo zgodno lice na našoj estradi. Jeste li trenutačno u ljubavnoj vezi?
Lijepo je čuti da me tako predstavljaju, neću se pretvarati da mi kompliment smeta. Što se ljubavnog statusa tiče, neke stvari ipak volim zadržati izvan naslovnica. Mislim da privatni život ima veću vrijednost kada ne mora stalno dokazivati da postoji. Tako da ću vam ostaviti dovoljno prostora za nagađanje.
Na Instagramu vas prati više od 20 tisuća ljudi. Primate li i ljubavne ponude?
Dobivam svakakve poruke i čovjek bi se zaista iznenadio što sve može završiti u pretincu. Ipak, ozbiljne i iskrene ljubavne poruke zapravo su mnogo rjeđe nego što ljudi misle. Ponekad imam dojam da mi se ljudi boje prići. Ne znam zašto, stvarno nisam opasan. Barem ne prije prve kave.
Kakva mora biti osoba kojoj biste poklonili svoje srce?
Prije svega mora imati svoju energiju, karakter i život. Privlače me odanost, iskrenost i osoba koja zna tko je. Važno mi je da smo na istoj valnoj duljini, da se međusobno nadopunjujemo i gradimo zajednički put, ali bez toga da jedno drugome oduzimamo identitet. Za mene je ljubav kada u toj osobi imaš najboljeg prijatelja, uz puno razumijevanja, podrške i opraštanja.
Odrasli ste u Zagrebu. Iz kakve obitelji dolazite?
Odrastao sam na Trešnjevci, u obitelji u kojoj su rad, obrazovanje, disciplina i skromnost uvijek imali veliku vrijednost. Moja je majka podrijetlom iz Livna, otac iz Kupresa, a ja sam cijeli život proveo u Zagrebu. Imam dvije sestre na koje sam iznimno ponosan. Jedna je doktorica znanosti, a druga inženjerka građevinarstva. Dolazim iz skromne, radničke i vrlo obrazovane obitelji, ali nikada nas nisu učili da se vrijednost čovjeka mjeri titulama. Važnije je kakav si kada nitko ne gleda.
Radite u reviziji i privodite kraju diplomski studij na Ekonomskom fakultetu. Kako uspijevate uskladiti posao i fakultet s glazbenom karijerom?
Moj je dan organiziran gotovo vojnički, ali meni takav ritam odgovara. Što imam više obaveza, to sam nekako fokusiraniji. Revizija, fakultet i glazba djeluju kao tri različita života, ali naučio sam vrlo brzo prelaziti iz jedne uloge u drugu. U reviziji tražim pogreške u brojkama, a u glazbi pravu emociju. Ove sam godine završio među jedan posto najboljih studenata Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, tako da moj tempo očito daje rezultate. Fakultet privodim kraju, a moj je daljnji fokus vrlo jasan - glazba.
Zašto ste upisali baš Ekonomski fakultet?
Ekonomiju sam upisao jer sam oduvijek imao analitičnu stranu i zanimalo me kako funkcioniraju sustavi, poslovanje i financije. Taj mi je fakultet dao disciplinu, širinu i način razmišljanja koji mi koristi i izvan poslovnog svijeta. Ne bih rekao da je ekonomija moja druga velika ljubav. Ljubav je glazba. Ekonomija je vrlo kvalitetna škola života koja me naučila da ni najbolja ideja ne vrijedi mnogo bez plana i izvedbe. Usput me naučila i kako ispravno, brzo i provjereno naplatiti sve nastupe koji dolaze.
Aktivno se bavite fitnessom. Jeste li se kao dijete vidjeli u nekom sportu?
Kao dijete nisam se vidio kao profesionalni sportaš, ali kretanje mi je uvijek bilo prirodno. Trening je već više od deset godina sastavni dio mog života. Ne gledam ga kao obavezu koja mi oduzima vrijeme, nego kao nešto što mi vrijeme i energiju vraća. Ondje se resetiram, održavam fokus i podsjećam samoga sebe da se rezultat ne gradi motivacijom, nego disciplinom. Motivacija je simpatična, ali disciplina se ipak češće pojavi na treningu.
Nosite vrlo popularno glazbeno prezime. Jeste li ikada upoznali Zdravka Čolića?
Zdravka iznimno poštujem, prije svega zbog karijere koja traje desetljećima, povezuje generacije i ne ovisi o prolaznim trendovima. To je razina koju ne možeš odglumiti. Jesmo li se upoznali i postoji li neka priča iza prezimena? Mislim da je ljepše da neke stvari još malo ostanu u magli. Prezime nam je isto, mikrofon nam očito dobro stoji, a ostalo ćemo otkrivati kada za to dođe pravi trenutak.
Mnogi hvale vaš odjevni stil. Koliko je vaš javni imidž blizak onome što privatno odijevate?
Nemam osobnog stilista. Kombinacije biram sam, ovisno o tome kako se osjećam i kakvu priču pjesma ili događaj traže. Nekad volim biti vrlo sređen, a nekad sam najsretniji u kratkim hlačama, običnoj majici i papučama. Iskreno, kada bih mogao, na svaki bih događaj došao u šorcu i papučama. U tome se osjećam najugodnije, ali pretpostavljam da crveni tepih još nije spreman za tu razinu iskrenosti. Moj javni stil nije kostim, nego samo malo naglašenija verzija mene.
Tko je Josip Čolić kada se ugase reflektori?
Kada se ugase reflektori, ostaje isti Josip, samo bez mikrofona i s nešto manje buke oko sebe. Jako sam vezan uz obitelj, vjeru i ljude koji me poznaju još od vremena prije glazbe. Opuštaju me trening, vožnja biciklom, kuhanje, filmovi i trenuci u kojima ne moram nikome ništa dokazivati. U privatnim odnosima odan sam, izravan i zaštitnički nastrojen. Ne volim površne odnose ni polovičnu prisutnost. Na pozornici volim pažnju, ali privatno najviše cijenim mir. Valjda zato što ga u mom rasporedu nema baš u izobilju.
Je li vam ovo ljeto radno i kakvi su vam daljnji planovi?
Ovo ljeto nema previše prostora za mirovanje. Nastavljamo rad na albumu 'San', pripremamo nove projekte, a očekuje me i mnogo nastupa uživo i druženja s publikom. Tek smo ozbiljno krenuli, tako da sada nije trenutak za usporavanje. Želim da svaka sljedeća pjesma donese nešto veće, drukčije i neočekivano. Kod mene se najave rijetko rade unaprijed - više volim da se publika iznenadi kada je sve već spremno. Mogu samo reći da će ljeto biti vruće, i to ne isključivo zbog prognoze.
