Prošla je liječenje raka dojke i dvije velike operacije, onda je opipala novu kvržicu: 'Ako potaknem samo jednu ženu...'

Aniti Vrbanić danas je 48 godina, a u ožujku 2022. dijagnosticiran joj je invazivni hormonski ovisan rak dojke. Uz liječenje i dvije velike operacije u razdoblju od godinu dana, nastavila je raditi i brinuti se o obitelji, a tijekom svega bila je oslonac i svojoj nepokretnoj baki. Iako je prolazila kroz razdoblje neizvjesnosti, straha i oporavka, danas svoju priču dijeli kako bi podsjetila žene da ne zanemaruju vlastito zdravlje i da na vrijeme odlaze na preglede.

'Šok, neizvjesnost, strah, sve je stalo'

Vijest o dijagnozi zatekla ju je i otvorila brojna pitanja o onome što je čeka.

'Šok, neizvjesnost, strah, sve je stalo, nemaš odgovor na tisuću pitanja, na to te nitko ne pripremi', prisjetila se.

Prvo je nazvala supruga, koji je ostao bez riječi, a zatim prijateljicu. U razgovoru s njom, čak i u tako teškom trenutku, uspjela je pronaći prostor za smijeh.

'Prijateljici sam rekla da to nije najgore što se može dogoditi u životu, na što je ona rekla: 'Što je moglo biti gore od ovoga?' Tada smo se i nasmijale', ispričala je.

Svojoj djeci, dvjema kćerima i sinu, nastojala je objasniti situaciju na način koji će im pružiti sigurnost. Rekla im je da se bolest može liječiti, da postoji lijek i da su operacija i druge mogućnosti liječenja dio puta prema ozdravljenju. Djeca su to prihvatila, a ona je, kao majka, nastojala biti snažna i pružiti im osjećaj da će sve biti u redu.

'Obitelji želiš pokazati da i dobro, kao majka najviše od svega želiš zaštititi svoju djecu, ali upravo radi njih skupiš svu snagu i želiš ići dalje. Želiš biti tu, gledati ih kako rastu, veseliti se njihovim uspjesima', istaknula je.

Liječenje je nastavila uz podršku kolega

Anitin profesionalni put vodio ju je kroz različita područja. Čak 23 godine radila je u Mirovinskom fondu, nakon toga godinu dana u privatnom sektoru, a potom je prešla u zdravstveni sustav. Iako tada nije znala što je čeka, danas na taj potez gleda kao na dolazak na pravo mjesto u pravom trenutku.

U zdravstvu je imala priliku upoznati način funkcioniranja sustava, a prije bolesti vodila je multidisciplinarni onkološki tim koji se bavio oboljelima od raka pluća. Zbog toga je već poznavala liječnike, načine liječenja i važnost pravodobnog dolaska na preglede, što joj je kasnije olakšalo snalaženje u vlastitom liječenju. Znala je kome se obratiti i kako doći do potrebnih pregleda.

'Kada dođeš tamo, s razlogom dođeš. Nisi znao da si bolestan, nisi si htio tu bolest. Odeš obaviti sistematski pregled i onda vidiš da se nešto događa', rekla je.

Godine 2022. podvrgnula se operaciji dojke i zračenju. Godinu dana poslije uslijedila je još jedna velika zdravstvena odluka. Zbog adenomioze morala je operirati maternicu i jajnike, a pred njom su bile dvije mogućnosti: injekcije ili operativni zahvat. Odluku je morala donijeti u kratkom roku.

Dva velika zahvata u samo godinu dana značila su i dva razdoblja oporavka. Operacije nisu ostavile samo fizičke tragove, nego su zahtijevale vrijeme i prilagodbu. Ipak, Anita je tijekom cijelog tog razdoblja nastojala nastaviti sa svakodnevnim obvezama.

'Kada pomisliš da si se suočio s dijagnozom raka, moj je život već bio obilježen novim izazovima. Dva velika zahvata u godinu dana, dva razdoblja oporavka. Operacije nisu samo ožiljci, tijelu treba vremena da se oporavi. Život se ne odvija kako smo planirali, stavlja na leđa više nego što možeš izdržati, a obaveze ostaju, nepokretna baka te treba', ispričala je.

Na bolovanju je provela samo tri mjeseca. Nakon što je u petak završila terapije, već se sljedećeg ponedjeljka vratila na posao. Pritom joj je mnogo značila podrška kolega i nadređenih, koji su imali razumijevanja za situaciju kroz koju je prolazila.

'Imala sam prekrasne šefa i šeficu, koji su isto bili podrška, pazili me i mazili', rekla je.

Brinula se o baki i skrivala od nje svoju bolest

Uz vlastitu bolest i oporavak, Anita je nastavila brinuti o svojoj nepokretnoj baki. Dugo joj nije govorila kroz što prolazi jer ju je željela zaštititi od dodatne brige. Njezine vlastite potrebe tako su često dolazile na red tek nakon što bi se pobrinula za one koje voli.

Unatoč brojnim izazovima, pronašla je snagu nastaviti dalje, iako ni sama ne zna odakle joj je dolazila.

'Pronašla sam snagu, sačuvala sebe i bila tu za one koje volim. Ne znam odakle mi ta snaga, možda iz ljubavi. Unatoč svemu, ljubav je pobijedila sve', rekla je.

S vremenom je prihvatila neizvjesnost, liječenje i poglede drugih ljudi. Izvana nije pokazivala koliko joj je teško ni kakva se borba odvijala u njoj. Naučila je da hrabrost ne znači odsutnost straha, nego sposobnost da nastaviš dalje i onda kada se bojiš.

Bolest joj je promijenila pogled na ljude, vrijeme i zdravlje. Počela je još više cijeniti obične dane, one u kojima se osjeća dobro i može slobodno disati bez straha od onoga što donosi sutra. Ipak, strahovi nisu potpuno nestali. Ponekad ih ponovno probude kontrolni pregledi i novi nalazi, čak i kada se čovjek nada da je najteže razdoblje ostavio iza sebe.

'Naučiš živjeti s tim, korak po korak. Moj neželjeni podstanar nije odnio ono što jesam, nije mi oduzeo srce, snove, sposobnost da volim, da se smijem i radujem životu. Možda me promijenio i učinio osjetljivijom, ali sam svjesna i koliko je život vrijedan', poručila je.

Danas zna da snaga ne znači uvijek biti pozitivna niti svima pokazivati da možeš sve.

'Ponekad je potrebno priznati da ti je teško, zatražiti zagrljaj, odmoriti se i tek onda ponovno ustati', ističe.

Kao majka, željela je djeci pokazati da je dobro i zaštititi ih od straha. Upravo su joj oni bili jedan od najvećih razloga da nastavi dalje. Željela je biti uz njih, gledati ih kako rastu i veseliti se njihovim uspjesima. Ponekad, kaže, nije potrebno ništa posebno izgovoriti. Dovoljno je znati da nisi sama.

'Pravo prijateljstvo je ostati kada postane teško'

U razdoblju liječenja veliku podršku pružila joj je prijateljica Željka. Njezina prisutnost i razumijevanje pomogli su joj da lakše prolazi kroz teško razdoblje.

'U mojoj borbi posebno mjesto ima prijateljica Željka pred kojom ne moram glumiti da sam jaka. Nije mogla otkloniti bolest i strahove, ali je bila oslonac baš kada je bilo potrebno. Upravo u tome je njezina veličina, u njezinoj prisutnosti. Hvala joj što je bila uz mene. Pravo prijateljstvo je ostati kada postane teško i to je najljepši dar što ti život može dati', rekla je Anita.

Iako je bolest ostavila trag na njezinu životu, Anita ne dopušta da je dijagnoza definira. Usmjerena je na budućnost, ljude koje voli i trenutke kojima se veseli, a kroz sve što je prošla dodatno je osvijestila koliko joj znače vjera i zahvalnost.

'Ovo je dio moje životne priče koju nisam izabrala, ali kroz koju sam morala proći. Ja sam puno više od svoje dijagnoze. Nastavila sam živjeti za lijepe trenutke koji me još čekaju, nove pobjede. Uz puno vjere i zahvalu dragom Bogu na drugoj prilici', poručila je.

'Nemojte sebe stavljati na posljednje mjesto'

Nakon razdoblja u kojem je ponovno počela osjećati da je njezino zdravlje stabilno, prije otprilike dva tjedna napipala je novu kvržicu. Prema dosadašnjim informacijama, promjena je okarakterizirana kao dobroćudna, no potrebno ju je pratiti i nastaviti s kontrolama. Ističe kako takva situacija ponovno budi strahove, čak i nakon što se čini da je najteže prošlo.

Anita zna koliko je važno reagirati na vrijeme, zbog čega svoju priču želi podijeliti s drugim ženama. Ne želi da strah, svakodnevne obveze ili briga za druge budu razlog zbog kojeg će zanemariti vlastito zdravlje.

'Drage žene, nemojte sebe stavljati na posljednje mjesto. Važno je na vrijeme reagirati, prevencija je čin ljubavi prema sebi. Ako ovom porukom potaknem samo jednu ženu da zakaže pregled, onda je vrijedilo podijeliti moju priču', zaključila je Anita.