'Bili smo socijalni slučaj': Marco Cuccurin o teškom odrastanju i uspjehu koji ne može podijeliti s najvažnijom osobom
Influencer Marco Cuccurin u emotivnom razgovoru otkriva koliko mu još nedostaje majka, čemu ga je naučila i zašto vjeruje da ljubav prema voljenima nikada ne prestaje.U Zagrebu je bilo kasno poslijepodne, a u New Yorku, gdje se nalazio Marco Cuccurin, tek je svitalo. Unatoč ranom satu, pjevač i influencer strpljivo je odgovarao na naša pitanja ne skrivajući emocije kada bi razgovor skrenuo na njegovu pokojnu majku Sanju. Njoj je posvetio novu pjesmu ‘Sanja’, u koju je pretočio ljubav, zahvalnost i tugu koju osjeća otkako ju je prije pet godina izgubio. Uz pomoć prijateljice Anande Đuranović napisao je glazbu i tekst, a sam je režirao i videospot. Iako je pjesmu napisao u samo petnaestak minuta, u njoj su sabrane godine neizgovorenih osjećaja i uspomena na ženu koja mu je bila najveća podrška. Unatoč teškom djetinjstvu obilježenom siromaštvom i obiteljskim nasiljem, mama ga je naučila da vjeruje ljudima, slijedi snove i ne skriva emocije. Danas se Marco nada da će njegova pjesma biti utjeha svima koji su izgubili nekoga bliskog. 'Jedan dio rane uspio sam zaliječiti ovom pjesmom', priznaje.
Kako je nastala pjesma ‘Sanja’ koju ste posvetili svojoj majci?
Ime Sanja oduvijek mi je bilo posebno i pjevno. Mama mi je uvijek dopuštala da sanjam, a dok je bila živa, govorila je da bih se trebao baviti glazbom. Bila mi je najveća podrška i uvijek je vjerovala u mene. Zato je zaslužila baš takvu pjesmu. Sjeo sam i napisao refren u petnaestak minuta, a onda sam ga nekoliko sati vrtio na klaviru. Moja prijateljica Ananda Đuranović sudjelovala je kao koautorica teksta i glazbe. Kada je otišla kući, jer je već bilo kasno, mene je preplavio val inspiracije i dovršio sam pjesmu. Sljedećeg dana napravili smo još nekoliko manjih izmjena i otad je ostala takva kakva jest. Vrlo je osobna i u nju sam uspio pretočiti emocije koje sam godinama držao u sebi zbog gubitka majke. Na neki sam način jedan dio rane uspio zaliječiti upravo tom pjesmom.
Vaša je majka preminula prije pet godina. U kojim trenucima vam najviše nedostaje?
Nedostaje mi u svakom trenutku, a posebno kada pobjeđujem u emisijama poput ‘Zvijezde pjevaju’ i ‘Plesa sa zvijezdama’. To su trenuci kada bih najviše volio da je uz mene. Kao mali s njom sam na kauču gledao takve emisije i sada, kada sam i sam njihov dio, teško mi je što svoje uspjehe ne mogu proslaviti s njom. Vjerujem da mi je i dalje velika podrška te da negdje odozgo mrsi konce kako bi mi sve uspjelo. Osjećam njezinu prisutnost, kao da me bodri i želi da uspijem. Ipak, svi ti uspjesi nisu toliko vrijedni ni posebni kada nje nema da ih zajedno proslavimo. Kad god kupujem cvijeće, sjetim se nje. Posebno mi je teško otići u stan u Puli gdje sam odrastao i proveo mnogo lijepih dana s njom. Ponekad ga izbjegavam upravo zbog svih uspomena koje me vežu uz nju.
Koliko vam znači što je bila uz vas na početku karijere?
Kad god bih se pojavio u nekom časopisu ili mediju, mama je bila prva koja bi to kupila i pogledala. Žao mi je što neće vidjeti ovaj intervju. Zaista je vjerovala u mene i uvijek je bila ponosna na mene. Često je znala reći da živi samo zbog mene.
Po čemu je se najviše sjećate?
Po njezinoj dobroti, zaraznom osmijehu, pozitivnosti i, prije svega, neiskvarenosti. Imala je nevjerojatnu sposobnost vjerovati ljudima. Nakon njezine smrti razgovarao sam s nekoliko ljudi koji su s njom išli u srednju školu i svi su mi rekli da je bila jedna od najneiskvarenijih i najboljih osoba koje su poznavali. Upravo je takvu i ja pamtim.
Koliko ste danas osoba kakva jeste zahvaljujući njoj?
Dugujem joj zaista mnogo. Da mi nije pružala toliku podršku, ne bih bio osoba kakva sam danas. Unatoč svim problemima koje smo imali, uključujući i one s tatom, uvijek mi je govorila da zanemarim sve što me sputava i slušam sebe. Bila je spremna uzeti kofer i otići sa mnom na snimanje, a da tata za to ne zna. Zahvaljujući njezinim žrtvama postigao sam mnogo toga, ako ne i sve. A tu je i moja nona. Njih su dvije moje žene lavice.
Kakvo je bilo vaše odrastanje?
Bilo je puno uspona i padova. Imao sam kvalitetno, ali teško djetinjstvo obilježeno obiteljskim nasiljem i siromaštvom. Bili smo socijalni slučaj, a tata je bio u invalidskoj mirovini. Unatoč svemu, u djetinjstvu mi nije nedostajalo mnogo toga. Mama i nona činile su sve kako bih bio sretan, a to nitko i ništa ne može zamijeniti. Mogao sam izrasti u osobu s mnogo trauma, ali zahvaljujući njima postao sam čovjek koji vjeruje u ljude, snove i život. Veseo sam i uvijek nosim ružičaste naočale. Ne skidam ih često.
Koje su vam vrijednosti usadile mama i nona?
Prije svega, učile su me da budem dobar čovjek. Nismo imali mnogo novca i bili smo toga svjesni, ali uvijek su me učile da treba pomagati drugima. To mi je ostalo iznimno važno. Mama je bila osoba koja bi sebi uzela od usta kako bi netko drugi imao. Ako bih imao više od pet igračaka, šesta bi se poklanjala. Naučila me da je ljepota upravo u dijeljenju i pomaganju drugima.
Što vam je najviše prigovarala dok ste bili dijete?
Zapravo mi nije mnogo prigovarala. Kad bih se iz svega glasa derao i pjevao, ona bi mi pljeskala. Kad bih napravio neku glupost, podigla bi me i rekla: 'Idemo dalje.' Nije bila mama koja stalno gunđa i prigovara.
Koliko vam je bila podrška kada ste doživljavali maltretiranje vršnjaka?
Uvijek je bila uz mene, ali već sam tada imao izgrađene stavove i znao sam se izboriti za sebe. U pubertetu nam je odnos, kao i u mnogim obiteljima, bio malo otežan, ali ona je uvijek bila vrlo empatična. Nije se ustručavala plakati ni pokazivati emocije. Upravo je to prenijela i na mene. Uvijek zaplačem kada osjetim potrebu i nikada ne suzdržavam emocije. Vjerujem da je emocija nešto najljepše što čovjek može ponuditi i dati drugima.
A kada ste odrasli, koliko ste bili bliski?
Bili smo prijatelji. Svakodnevno sam je zvao videopozivom i pričao joj sve. Imali smo takav odnos da sam s njom mogao podijeliti sve što mi se događalo.
Mislite li da bi joj se pjesma ‘Sanja’ svidjela?
Mislim da bi joj se svidjela. Vjerujem da je sluša odozgo. Mama je voljela emotivne pjesme i često ih je slušala. U mojoj pjesmi pojavljuje se i stih: 'Mali Marco sanja da mu se mama vrati, a ona mu ne dolazi.' Vrlo je emotivna i lijepa, a vjerujem da će se mnogi ljudi poistovjetiti s njom, osobito oni koji su izgubili nekog bliskog. Želim da im bude utjeha te im pruži podršku u teškim danima.
Kako danas pronalazite utjehu nakon njezine smrti?
Utjehu sam pronašao u pisanju i stvaranju glazbe. O mami nikada ne šutim - stalno pričam o njoj, svaki dan. Vjerujem da svi naši voljeni koji više nisu s nama nastavljaju živjeti kroz nas. Tako oživljavam uspomenu na nju. Moj najveći strah je da je ne zaboravim, ni ja, a ni drugi ljudi. Zato je slavim ovom pjesmom, ali i slavljenjem svih majki. Utjehu pronalazim u razgovorima o njoj i glazbi. Svatko tko je doživio takav gubitak zna da prave utjehe zapravo nema. Ostaje velika praznina, ali važno mi je da ljubav koju osjećam prema njoj nastavi živjeti.
Više fotografija pogledajte u galeriji:
