Četvrt stoljeća u gastronomiji obilježeno je neprospavanim noćima, učenjem i stalnom željom za novim izazovima. Iskusni chef, kojeg gledatelji poznaju i kao člana žirija ‘MasterChefa’ na Novoj TV, danas razvija gastronomske koncepte, kreira jela za restoran Skenderica i radi kao privatni chef nogometaša Diona Drene Belje. Uskoro otvara i vlastiti gastro-edukacijski studio, zamišljen kao mjesto susreta, učenja i kreativnog istraživanja okusa. U razgovoru otkriva kako se gastronomija mijenjala tijekom njegove karijere, što ga i dalje pokreće te zašto dobar tanjur nikad nije samo lijepa fotografija.

Krajem godine obilježavate 25 godina kuhanja. Što vam prvo prolazi kroz glavu kada se osvrnete na taj put?

Kad čujem 25 godina, prvo pomislim: jesam li stvarno toliko star? Šalu na stranu, iza tih godina stoji puno rada, odricanja, neprospavanih noći, odličnih ljudi i ozbiljnih životnih lekcija. Nisam imao veliki plan da ću raditi na televiziji, razvijati restoranske koncepte ili kuhati za sportaše. Znao sam samo da volim kuhati i da ne želim cijeli život stajati na istome mjestu. I danas imam osjećaj da nisam napravio sve što želim. 

Mario Mihelj_RG (3).JPG
Foto: Robert Gašpert

Gastronomija se u posljednjih 25 godina znatno promijenila. Što se promijenilo nabolje, a što vam danas nedostaje?

Danas imamo nevjerojatan pristup informacijama, namirnicama, tehnologiji i znanju. Mladi kuhari u nekoliko minuta mogu vidjeti tehnike za koje smo mi nekad morali putovati ili godinama učiti. No mislim da smo putem izgubili malo strpljenja i poštovanja prema zanatu. Svi bi htjeli biti chefovi i zvijezde, a malo tko želi godinama učiti kako se pravi dobar temeljac, čisti riba ili priprema umak. Gastronomija ne počinje lijepom fotografijom tanjura, nego pripremom, organizacijom i odnosom prema namirnicama i ljudima.

Uskoro pokrećete vlastiti gastro-edukacijski prostor. Kakvo mjesto želite stvoriti?

Ta ideja u meni živi godinama. Htio sam prostor koji neće biti klasična škola kuhanja, restoran ili obična kušaonica, nego mjesto na kojem se gastronomija doživljava. Ondje će se moći kuhati, učiti, družiti, eksperimentirati, popiti dobro vino i upoznati ljude koji dijele strast prema hrani. Zamišljam ga kao kreativni laboratorij hrane, ali bez nepotrebne ukočenosti. Želim da ljudi dođu zbog kuhanja, a ostanu zbog atmosfere.

Mario Mihelj_RG (1).JPG
Foto: Robert Gašpert

Kome će radionice biti namijenjene i što želite da polaznici iz njih ponesu?

Svima koji vole hranu. Ne moraš znati razliku između sous videa i sotiranja da bi došao na radionicu. Želim da mladi kuhari nauče nešto novo, ali i da netko tko kod kuće jedva skuha tjesteninu ode ponosan na ono što je napravio. Recept možeš pronaći na internetu za deset sekundi, ali recept nije isto što i znanje. Želim ljude naučiti razmišljati o hrani, razumjeti kako se razvija okus i steći samopouzdanje. Kuhanje ne mora biti stres, može biti i odlična zabava.

Hoće li studio biti i prostor za eksperimentiranje okusima i tehnikama?

Apsolutno. Želim imati prostor u kojem mogu isprobavati ideje bez klasičnih restoranskih ograničenja. Posebno me zanima povezivanje tradicionalne hrvatske kuhinje s modernim tehnikama i utjecajima drugih svjetskih kuhinja. Volim uzeti nešto što svi poznajemo, poput čobanca, štrukla ili bunceka, i predstaviti to na drukčiji način, ali tako da okus ostane prepoznatljiv. Ne želim stvarati modernu gastronomiju samo zato da bi nešto izgledalo moderno. Hrana prije svega mora biti ukusna.

Već drugu godinu radite kao kreativni chef restorana Skenderica. Što obuhvaća vaša uloga?

Razvijam gastronomski identitet, kreiram jelovnike i nova jela te postavljam standarde kuhinje. Imam kreativnu slobodu, ali uvijek polazim od toga da restoran mora imati svoj karakter i da hrana treba odgovarati gostima. Volim spojiti tradiciju, dobru namirnicu i moderan pristup. Najvažnije mi je da gost prepozna okus, ali da ga istodobno uspijemo malo iznenaditi. I da se vrati - puni stolovi ipak su najbolja gastronomska kritika.

Mario Mihelj_RG (8).JPG
Foto: Robert Gašpert

Radite i kao privatni chef nogometaša Diona Drene Belje. Kako se kuhanje za profesionalnog sportaša razlikuje od restoranskog?

Kod profesionalnog sportaša hrana nije samo užitak, nego i važan dio pripreme i oporavka. Moraš razumjeti ritam treninga, utakmica i putovanja, a raspored i organizacija iznimno su važni. U obzir se uzimaju kvaliteta namirnica, sastav obroka i vrijeme konzumacije, u skladu s individualnim potrebama i stručnim smjernicama. Ali to ne znači da svaki dan mora jesti piletinu, rižu i brokulu. Moj je posao unutar tih okvira osigurati raznovrsnu, kvalitetnu i ukusnu prehranu.

Kao stalni član žirija ‘MasterChefa’ imate priliku gledati kandidate kako se razvijaju. Što vam je televizija donijela?

Televizija mi je omogućila da svoj posao predstavim široj publici i ljudima približim gastronomiju iz perspektive profesionalnog kuhara. ‘MasterChef’ je posebno iskustvo jer ne ocjenjuješ samo tanjur, nego gledaš ljude kako rastu, griješe, uče i pokušavaju ostvariti svoje snove. S druge strane, televizija donosi i određeni gubitak privatnosti. Ali ja sam prije svega kuhar. Kamera se ugasi, emisija završi, a ja se vratim u kuhinju, gdje se ipak najbolje osjećam.

Goran Kočiš Stjepan Vukadin Mario Mihelj
Foto: Instagram

Društvene mreže približile su gastronomiju širokoj publici, ali stvaraju li ponekad nerealnu sliku kuharskog posla?

Mislim da rade oboje. Ljudi više kuhaju, zanimaju se za namirnice i upoznaju nove tehnike, što je odlično. Ali profesionalna kuhinja nije filter, dobra rasvjeta i pinceta. To je ozbiljan fizički i mentalni posao koji traži disciplinu, znanje, odgovornost i odricanje. Nemam ništa protiv društvenih mreža, samo mislim da ne smijemo zaboraviti razliku između stvarnog kuharskog zanata i stvaranja sadržaja o kuhanju.

Kako nakon 25 godina čuvate motivaciju i ravnotežu između posla i privatnog života?

Ravnoteža je nešto što učimo cijeli život i nisam siguran da sam taj ispit položio. Gastronomija lako preuzme cijeli život: uvijek postoji novi projekt, jelovnik ili ideja. Danas ipak bolje razumijem koliko je važno imati vrijeme za obitelj, prijatelje i stvari koje nemaju veze s kuhinjom. Volim motore, more, planine i aktivnosti koje mi maknu glavu od posla. Pokreću me stvaranje i putovanja na gastronomske destinacije. Kad osjetim da nešto postaje rutina, znam da je vrijeme za novi izazov.

Mario Mihelj.jpg
Foto: Bojan Haron Markičević

Što biste poručili mlađem sebi, na početku karijere?

Rekao bih mu da malo manje žuri i više sluša. Kad si mlad, misliš da sve znaš i želiš što prije dokazati koliko vrijediš. Tek kasnije shvatiš koliko je važno imati strpljenja i učiti od ljudi koji znaju više od tebe. Rekao bih mu i da ne mora baš svaku bitku dobiti. A možda i da ne troši baš sav novac na motore i gluposti - iako sumnjam da bi me poslušao.

Kako zamišljate svoju karijeru za pet godina?

Volio bih da moj gastro studio postane prepoznatljivo mjesto na hrvatskoj gastronomskoj sceni, okupljalište kuhara, ljubitelja hrane, proizvođača i kreativaca. Želim razvijati edukacije, vlastite projekte, suradnje i događanja koja imaju karakter. Ali ne planiram prestati kuhati - brzo bih se počeo dosađivati kada bih se potpuno maknuo iz kuhinje. Nakon 25 godina shvatio sam da gastronomija za mene nikada nije bila samo posao, nego način života. Želim i dalje stvarati, učiti, kuhati i uživati u tome, samo možda s malo manje noćnih smjena.